Novinarstvo zamijenila ručnom izradom svijeća, a danas se Franka Vatovac Tomičić ne boji ni jeftine konkurencije bez duše ni koronakrize
Posebno i nesvakidašnje zanimanje ima Zagrepčanka koja ručno izrađuje svijeće kao pripadnica treće generacije svoje obitelji što se bavi time. Iza nje je lijepa i nostalgična povijest, a sve je započelo 1937. godine, kad su baka i djed Ljubica i Milan Krsnik osnovali svjećarsko-medičarski obrt koji se bavio proizvodnjom svijeća od voska, licitara i proizvoda od meda. Nakon odlaska u mirovinu posao su naslijedili njezini roditelji, a danas je za poslovanje odgovorna Franka Vatovac Tomičić. Uspješno vodi i održava na životu Svijeće Vatovac, jedan od rijetkih takvih obrta, a o tom gotovo zaboravljenom ručnom radu, kojim oduševljava spajajući tradiciju i moderno, govorila je za tportal.hr
Voštana tijela oduvijek su bila neodvojiv dio naših života. U prošlosti su se koristila za osvjetljivanje životnog prostora, a danas obilježavaju interijere i eksterijere, stvarajući poseban ugođaj i dajući pečat svakom prostoru. Ukrašavaju stolove i prostore za vrijeme svečanih proslava i prigoda, neizostavan su dio romantičnih večera ili opuštanja u pjenušavoj kupki, a onima koji se bave meditacijom nezamislivo je započeti svoju svakodnevnu praksu bez upaljene svijeće. Franka Vatovac Tomičić njeguje tradiciju proizvodnje svijeća kao treća generacija koja se bavi time u svojoj obitelji.
Obiteljska radionica u Mlinovima bila joj je drugi dom, kao i njezinim sestrama. Voljele su topli parafin u kojem su ostavljale tragove ili otiske prstiju, baš kao što to danas čini njezin trogodišnji sinčić Šime, za kojeg se svi nadaju da će nastaviti tradiciju. Franku je oduvijek privlačila kreativna strana ovog posla u kojem iznova može stvarati nove oblike, mirise i boje, a u vođenju obrta pomogli su joj svi članovi obitelji, osobito pokojna baka, koja bi sigurno bila najponosnija na to što se tajne o svijećama Vatovac prenose s koljena na koljeno.
‘Diplomirala sam novinarstvo jer me proizvodnja svijeća u tom razdoblju života uopće nije zanimala. Novinarstvo je bilo moj poziv, ali točno u vrijeme u kojem sam završavala fakultet, moji su roditelji otišli u mirovinu. Kad su mi ponudili da nastavim posao, nisam baš bila zainteresirana. Nakon razmišljanja o toj mogućnosti shvatila sam da proizvodnja svijeća uopće ne mora biti suhoparna, nego zanimljiva i kreativna. Od tog dana svaki se dan ponovno uvjerim da sam bila u pravu i stvaram nove proizvode, a ideje i kreativa ne napuštaju me ni nakon 15 godina rada’, kaže nam Vatovac Tomičić.
Kreativni dio posla preuzela je ona, a njezin suprug odrađuje tehnički dio, i to, kaže, super funkcionira.
‘Imala sam sreću da ni on nije radio u struci nakon fakulteta, nego je moj posao prihvatio kao svoj. Danas svatko ima svoj dio zaduženja, ali zajedno činimo skladan tim’, ističe.
Njihove raznovrsne i maštovite svijeće, najviše za krštenja, vjenčanja i suvenirnice, s mirisima božura, čempresa, smokve, svježe opranog pamuka ili dječjeg pudera, izazivaju pozitivne emocije. Način izrade svijeća u njihovoj se proizvodnji nije mijenjao, zadržali su istu tradicionalnu recepturu, a to znači rukama proizvesti svaku svijeću i biti sigurni u proizvod koji su izradili.
‘Proizvodnja je tradicionalna, kao nekada, a načini izrade se vrlo malo mijenjaju i baš se trudimo zadržati to kako su radili baka i djed i moji roditelji. Kvaliteta proizvoda koja nastaje takvim načinom izrade neusporediva je s industrijskom i masovnom proizvodnjom. To je teži način, zahtijeva puno sati rada, ali u tom procesu baš uživam, kao i u konačnom proizvodu, nastalom trudom i vlastitim rukama’, pojasnila je.
Boreći se protiv nekvalitetnijih, no jeftinijih svijeća opstaju kao jedan od vodećih domaćih proizvođača.
