I prije nego što je Grad Osijek na službenoj konferenciji za novinare objavio kako će zbog, tvrde, sigurnosnih razloga u Perivoju kralja Tomislava ukloniti 18 stabala te još njih 19 u Parku kralja Petra Krešimira IV., uz dodatno orezivanje 46 stabala, zbog nagrđenih vizura nastalih intenzivnom sječom stabala ovoga je ljeta počelo glasno negodovanje mnogih građana. Sada se već spominje i javni prosvjed!

Iz Grada tvrde kako je ove godine uklonjeno 205 stabala, a posadit će ih minimalno 700. No građani upozoravaju kako nije riječ o stablima jednake ili slične vrste. Tako se umjesto stabala raskošnih krošnji i zavidnih visina, za Slavoniju tipičnih vrsta kao što su lipa, hrast ili divlji kesten, sade patuljasta stabla, koja nemaju nikakav ni ekološki, ni ukrasni smisao ili, kako se izrazila poznata književnica Ivana Šojat, takva stabla daju sjenu koliko i “petogodišnjak na romobilu”. I dok građansko “prigovaranje” na društvenim mrežama više nije ništa neuobičajno, ovaj se put čini kako stvari idu mnogo dalje te kako je osječkoj javnosti doista prekipjelo. Naime, od jednog facebook-komentara, koji je pokrenuo profesor na Odjelu za biologiju Branimir Hackenberger, izrasala je cijela FB-grupa pod nazivom “Patuljasta rapsodija”, kojoj su se potom pridružili brojni Osječani, među njima i vrhunski stručnjaci u svojim područjima. Svi oni ujedinjeni su u jednakom razmišljanju, a to je da je nužno organizirati se i djelovati konkretno. Tako se ta FB-grupa pretvorila u pravu građansku inicijativu stručnjaka koji kreću prema državnim i lokalnim institucijama vlasti sa zahtjevom za osnivanje tijela sastavljenog od građana kao onih koji žele suodlučivati o izgledu i perspektivi gradskog zelenila. Razloga za to je mnogo – od onih ekoloških preko krajobraznih do socioloških.

– Mnogo toga što struka kaže je istina, ali do toga nije moralo i trebalo doći. Istina je da su neka stara stabla sada u stanju da ih se ne može spasiti, ali kako je do toga došlo? Danas struka ima načine za liječenje i operaciju stabala. Sjetite se Gupčeve lipe koja je stara oko 450 godina i uspješno sanirana. Takvi zahvati jesu skupi, ali ne ako se stablo počne na vrijeme liječiti i čuvati. Mi to ne radimo, nego čekamo da potpuno istrune da ga jedino možemo odsjeći. Mi smo jedini grad u Hrvatskoj koji nema procjenu najdragocjenijih stabala u gradu. Znači, to su ona vrijedna, superstara i rijetka stabla za koje se onda izrađuje posebna strategija kako ih zaštititi i očuvati. Osobno nisam zagovornik isključivo sadnje autohtonih vrsta jer se klima uistinu promijenila, ali postoje neke druge vrste raskošnih krošnji koje su sposobne ispuniti svoju ulogu – upozorava Alka Turalija s Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku.

Na to da, osim svoje uloge u uljepšavanju urbane sredine, u današnje vrijeme obilježeno klimatskim promjenama visoka stabla velikih krošnji u gradovima čine temelj umanjivanja posljedica globalnog zatopljenja upozorava i Branimir Hackenberger.

– Platane, lipe, jablani, jaseni, smreke, jele, borovi. Mnogo je visokih vrsta drveća sposobnih apsorbirati golemu količinu toplinske energije sunca i pri tome, osim sprječavanja ljetnih vrućina, osigurati cijeli niz servisa od proizvodnje kisika do prigušenje buke. Ako pogledate na što liče u Osijeku ulice na Jugu II, pa onda Divaltova ulica, pa Vinkovačka i usporedite njihov izgled danas s onim od prije tridesetak godina, stegne vam se grlo. Čemu služe te čačkalice od patuljastog drveća koje ne proizvode hlad dostatan za malo veći bicikl? Pedesetih godina 20. stoljeća započela je moda patuljastog drveća. Struka u Osijeku još uvijek živi u to doba. Naravno da sadnja visokih vrsta drveća s velikim krošnjama zahtijeva kako više rada u održavanju tako i više znanja, no njihova ekonomska i estetska korist višestruko nadmašuju te troškove – upozorava Hackenberger.

U cijeloj se ovoj priči, očekivano, najčešće proziva viša stručna suradnica gradskog Odsjeka za komunalno gospodarstvo Jasenka Vizentner, koja odlučuje koja će se stabla sjeći, a koja pomilovati. U svojoj raspravi s oponentima ona tvrdi kako je snižena razina podzemnih voda najveći problem zbog kojega se umjesto velikih stabala dubokog korijenja danas sade čačkalice.

No dio Osječana postavlja i pitanje razmišlja li se o nekim drugim aspektima koje povlači sječa ovakvih stabala.

– Primjerice, što ćemo s igralištem u Drvengradu nakon što se tamo posijeku stabla. To je pitanje za sociologe. Što će nam igralište na pustopoljini bez imalo hlada. Mnogo je tu pitanja za različite struke i zato građani sada i to odmah moraju naći instrument i način da se uključe u suodlučivanje u ovom prevažnom pitanju za budućnost našeg grada – upozorava Marijana Bošnjak, direktorica Kinematografa i aktivistica.