Najveća utakmica u povijesti hrvatskog sporta

Nedjelja za povijest, najveći dan hrvatskog sporta, najvažnija utakmica u povijesti Hrvatske…, sve to i još mnogo više znači današnje finale Svjetskog prvenstva Vatrenima i svima nama koji smo 30 dana uživali u najljepšem Mundijalu ikad.

A sada je na redu Francuska, ‘osveta’ za polufinale iz ’98 i totalna neizvjesnost, drama, kidanje živaca… Zlatko Dalić ima još samo jednu dilemu – koga staviti na poziciju lijevog beka, Strinića ili Pivarića.

Čovjek koji je u avion hrvatske reprezentacija “uletio” kroz vrata za hitne slučajeve danas će ušetati na Lužniki kao veliki pobjednik, kao autor najvećeg hrvatskog nogometnog rezultata i trener koji je nadmašio sve ostale stručnjake u nas.

U osam mjeseci reprezentaciju koja ne može pobijediti Finsku na svojem terenu pretvorio je u ekipu koja vjeruje, ali zaista vjeruje, da će podignuti pobjednički pehar. Novinar BBC-ja iz Londona iskazao je poštovanje Daliću i Hrvatskoj tako što je na posljednjoj presici prije završne utakmicu progovorio našim jezikom.

S mobitela si je čitao pitanje: Hoće li Hrvatska eksplodirati, prijeti li seizmički poremećaj ako Vatreni osvoje svjetski naslov?

– To nas veseli, u Rusiji doživimo samo djelić onoga što je u Hrvatskoj, ali zaista smo preponosni kad vidimo hrvatski narod sretnim. Zaboravilo se na sve probleme i nedaće, živi se ponosno i veselo, bez obzira dobili ili izgubili. Dogodit će se taj seizmički poremećaj u Hrvatskoj. To nam daje motiv, bit će četiri milijuna ljudi na ulicama, možda ćemo nadmašiti Brazil i Argentinu po slavlju – odgovorio je Dalić, da bi na konstataciju novinara iz Gruzije kako su oni također mala zemlja i izuzetno sretni što vide Hrvatsku u finalu, te jesu li igrači spremni za još jedan boj, kazao:

– Igra se finale SP-a, igrači znaju što je to. Veseli me što će svi reći ako nisu spremni 100 posto. Stvorili smo takvu grupu, takav odnos, ako netko nije fit, sam će kazati. Znamo kakav je ulog u finalu, očekujem da će biti iskreni. Nemamo što više trenirati, sve smo istrenirali, sve znamo, potrebniji nam je odmor i relaksacija. Imamo sitnih problema i nadam se da će svi biti spremni. Aako ne, posjedujemo dobre igrače na klupi koji jedva čekaju zaigrati, nisam uopće zabrinut.

S Francuzima Hrvatska još nema pobjedu, na kontu su tri remija i dva poraza.

– Ne polažem puno na tradiciju, ona je tu da se ruši, igra se finale, nama nije bitno tko je protivnik. Došli smo uživati u finalu i dati maksimum. Ne zanima nas previše tko je na drugoj strani. Ove je vrijeme koje smo zaslužili, da cijeli svijet gleda Hrvatsku, da većina navija za Hrvatsku. Nema ljepšeg nego što je ovaj dan. Uživat ćemo, bit ćemo sretni i ponosni kako god bude. Ovi dečki igrali su bez navijača, kažnjeni, i bez podrške, da nisu toliko jaki i karakterni, ne bi do ovoga došlo. Idemo u fajt i što dragi Bog da.

Svakako je puno bolje s Tricolorima igrati u finalu nego da se to dogodilo u osmini finala, kako bi bilo da nismo svladali Argentinu i osvojili prvo mjesto u skupini.

– Nama je bila najteža utakmica osmina finala. Tu je bio grč jer da smo ispali, sve što smo lijepoga napravili u skupini ništa ne bi vrijedilo. Sad nema nikakvih pritisaka, niti ću ih staviti pred igrače. Ovo je najveći trenutak u životima svih nas, svaka čast na Ligi prvaka koju su neki osvojili i raznim trofejima, ovo je najveća utakmica za hrvatski narod. Spremni smo dati maksimum, ali i dostojanstveno podnijeti poraz, ako do njega dođe. Ukoliko to bude pobjeda, nitko sretniji od nas.

Igrači ga hvale kao izbornika. Što je ključno za njegov stil vodstva?

– Između nas vlada veliki respekt i povjerenje. Želio sam i hoću s njima biti prijatelj jer je to po meni jedini način za uspjeh. Oni cijene moju ulogu i da sam ja taj koji odlučujem. U reprezentaciji je takav odnos jako potreban, kratko smo skupa, nema vremena za oštre polemike. Ja respektiram igrače maksimalno, oni mene, odnos je iskren i ljudski. Nema tu tajni i dvojbi. Niti jednu odluku ne donesem, a da ne razgovaram s igračima. Zasad to ide dobro, je li to trajno rješenje, ne znam, ali na taj način funkcioniramo. Znaju da u meni imaju prijatelja i čovjeka kojem mogu sve reći. Sad se igrači pitaju kako ćemo jedni bez drugih kad ovo završi, toliko smo postali bliski.

Njemački novinar konstatirao je da u toj zemlji mnogi misle kako je Bayern pogriješio kad je pustio Marija Mandžukića i doveo Roberta Lewandowskog, da bi Bavarci s Mandžom imali više uspjeha. Zašto je on tako poseban?

– Mandžukić je sjajan igrač, to govori njegova karijera, daje sve od sebe, ne zna stati, ne poznaje nikoga na terenu. Nakon Amerike rekao sam mu: “Ti si sada u reprezentaciji napadač.” Gdje ga god čovjek stavi daje maksimum. Bitna nam je karika pogotovo što je prvi igrač u fazi obrane, radi veliki posao, a još i zabija golove, s Engleskom je dao odlučujući. Svaki trener mora imati takvog igrača i poželio bi ga u ekipi. Sada još više uživa, raspoložen je i pruža najbolje za Hrvatsku. Jako je bitan za ekipu – zaključio je Dalić.

Izvor: Sportske.jutarnji.hr