Najbolji šef: Digao je plaće, sebi smanjio i morao iznajmiti kuću

Dan Price planinario je s prijateljicom Valerie u planinama Cascade kad je doživio nelagodno ‘prosvjetljenje’. Dok su hodali, rekla mu je da joj je život u kaosu, da joj je stanodavka mjesečnu najamninu povećala za 200 dolara i da ne zna kako će pokriti troškove.

To je razljutilo Pricea. Valerie, s kojom je nekoć izlazio, služila je 11 godina u vojsci, bila je dva puta u Iraku i sad je radila dva posla kako bi sastavila ‘kraj s krajem’.

– Ona je netko za koga je služba, čast i naporan rad definicija nje kao osobe – kaže on.

Iako je zarađivala 40 tisuća dolara godišnje (oko 265 tisuća kuna), u Seattleu to nije bilo dovoljno da si priušti pristojan dom. Price je bio bijesan zbog nepravednosti života, a odjednom ga je pogodilo shvaćanje da je i sam bio dio problema. Sa samo 31-om godinom Price je bio milijunaš.

Njegova tvrtka Gravity Payments, koju je osnovao u tinejdžerskim godinama, imala je oko 2000 klijenata i procijenjenu vrijednost od nekoliko milijuna dolara. Iako je živio lagodno, Valerie ga je osvijestila da dio njegovih radnika teško živi – i odlučio je to promijeniti.

– Cijelo vrijeme slavimo pohlepu za novcem u našem društvu, u našoj kulturi. I znate, Forbesova lista je najgori primjer. Bill Gates je premašio Jeffa Bezosa po bogatstvu. Realno, koga briga – ističe Price za BBC.

Prije 1995. godine najsiromašnija polovica stanovništva Sjedinjenih Država zarađivala je veći udio nacionalnog bogatstva od najbogatijih 1 posto, ukazuje on. Ali te godine okrenule su se tablice – prvih 1 posto zaradilo je više od donjih 50 posto. A jaz se i dalje širi.

Udišući svježi planinski zrak, Price se dosjetio ideje. Pročitao je studiju ekonomista i dobitnika Nobelove nagrade Daniela Kahnemana i Agnusa Deatona koja govori o tome koliko je prosječnom Amerikancu novca potrebno da bude sretan. Odmah je rekao Valerie kako će značajno povisiti minimalne plaće u Gravityju.

Nakon što je napravio matematički izračun, došao je do svote od 70 tisuća dolara na godinu. Shvatio je da neće samo morati smanjiti svoju plaću, već podići i hipoteku na svoju kuću i odreći se svoje ušteđevine.

Okupio je svoje osoblje i prenio im vijesti. Očekivao je prizore slavlja, ali u početku je najava lebdjela po sobi pa im je morao ponoviti što misli.

I, što se dogodilo?

Pet godina kasnije Dan se smješka na svoje rezultate. Broj zaposlenika se udvostručio, a vrijednost transakcija koje tvrtka obrađuje povećala se s 3,8 milijardi dolara godišnje na više od 10,2 milijardi dolara.

Ali postoje i drugi podaci na koje je Price još više ponosan.

– ‘Prije minimalne plaće od 70.000 USD, imali smo između nula i dvije bebe koje se godišnje rađaju u timu. Od najave – a prošlo je samo oko četiri i pol godine – imali smo više od 40 beba – rekao je.

Više od 10 posto radnika uspjelo je kupiti vlastiti dom u jednom od najskupljih gradova za nekretnine. Prije je to moglo tek 1 posto njih. Količina novca koju zaposlenici dobrovoljno ulažu u svoje mirovinske fondove više se nego udvostručila, a 70 posto zaposlenih kaže da su otplatili dug.

Price je dobio više stotina pisma podrške, a naslovnice časopisa nazivale su ga ‘najboljim šefom Amerike’. Istovremeno, brojni su klijenti Gravitya pisali pisma prigovora smatrajući taj potez političkom manipulacijom. Naime, tada se u Seattleu raspravljalo o povećanju minimalca na 15 dolara za sat, što bi ga učinilo najvišim u SAD-u tada.

Dvoje starijih zaposlenika Gravityja također su podnijeli ostavke u znak protesta, nisu bili sretni što su plaće mlađeg osoblja skočile preko noći i tvrdili su da će ih to učiniti lijenima, a kompaniju nekonkurentnom. No to se nije dogodilo.

Rosita Barlow, direktorica prodaje u Gravityju, kaže da od povećanja plaće mlađi kolege preuzimaju više odgovornosti i posla.

– Kad vam novac nije u prvom planu kada radite svoj posao, to vam omogućava da budete strastveniji u onome što vas motivira – objašnjava Barlow.

Starije osoblje smanjilo je svoje radno opterećenje. Pod manjim su pritiskom i mogu raditi stvari poput uzimanja svih godišnjih odmora na koje imaju pravo.

– Svakodnevno smo uočavali učinke slobode koju je povećanje plaće donijelo ljudima – zaključuje Price.

On smatra da je to razlog zašto tvrtka danas zarađuje više novca nego ikad. Povećanje plaća nije promijenilo motivaciju ljudi – kaže da su zaposlenici već bili motivirani za naporni rad – ali povećalo je ono što naziva njihovom sposobnošću.

Priznaje da je došlo vrijeme nakon financijske krize 2008. kada je bio opsjednut štednjom novca.

Pad američke ekonomije smanjio je Gravityjevu korisničku bazu, a prihod je smanjen za 20 posto. Poslovna logika diktirala bi otpuštanje 12 od 35 zaposlenika tvrtke, ali umjesto toga Price se fokusirao na smanjenje troškova. Nakon pet napetih mjeseci, tvrtka je ponovno počela ostvarivati ​​profit, ali Price je bio sumnjičav te je zadržao plaće niskima.

U to je vrijeme Rosita Barlow imala vlastitih financijskih problema i potajno je radila u McDonaldsu van radnog vremena.

Kad joj je McDonald’s ponudio promaknuće, ona je slučajno ostavila priručnik za trening na svom stolu u Gravityju i netko ga je primijetio. Šefovi su je pozvali na sastanak.

Mislila je da će dobiti otkaz. Umjesto toga, rekli su joj da izračuna koliko će joj novca trebati da ostane u tvrtki, a njezinu su plaću podigli na 40.000 dolara.

– Bio sam jako impresioniran i ponosan na nju i bijesan na sebe – kaže Price.

Trebalo mu je još nekoliko godina da shvati problem svog osoblja. Zbog toga je 2015. sve promijenio. Promjena je duboko utjecala na Pricea i njegov stil života. Prije nego što si je smanjio plaću, Price je bio klišej mladog bijelog tehnološkog milijunaša. Živio je u prekrasnoj kući s pogledom na Puget Sound, pio je šampanjac u skupim restoranima…

Poslije je iznajmio svoju kuću na Airbnbu kako bi mogao povećati svima plaće. Pet godina kasnije, Price je još na minimalnoj plaći Gravitya. Kaže da je ispunjeniji nego kada je zarađivao milijune.

Izvor: 24sata.hr