Moj ekološki vrt!
Zakoračili smo u proljeće u punom smislu riječi. Priroda se probudila, ljudi su nekako drugačiji, svijet je veseliji. Zajedno s proljećem obzirom da ja živim na otoku krenuli su i radovi u vrtu. Moj vrt kraj kuće je malen, ali trudim se za svoje potrebe uzgojiti što više mogu i to prirodno.
Piše: Petra Perinović/Samopozitivno.com
A kako bi drugačije mogla uzgajati i raditi u prirodi nego prirodno, dođe kao neka logična rečenica. Suprotno tome danas je uvriježeno mišljenje da je u prirodi potrebno uzgajati umjetno jer drugačije neće uspjeti, a ja vam mogu reći ukoliko vjerujete tako u potpunoj ste zabludi. Zanimljivo da većinom kad nekom spomenem kako se bavim ekološkim uzgojem, kako pokušavam sama uzgojiti ekološke presadnice starinskih vrsta povrća samo odmahnu rukom. Nesvjesni toga koliko je važna činjenica da uopće još uvijek postoje vrste koje se mogu ponovno uzgojiti iz sjemenki, a u to se ne ubraja ono kad odete u trgovinu kupiti sjemenke.
Moja baka me naučila kako sakupiti sjeme i kako ga sačuvati. Nisu to neke moderne ni naučne metode, radi onda to i danas kao žena kojoj je zemlja kroz život bila sve. Naučila me cijeniti vrijednosti koje su danas mlađim generacijama smiješne, a sama pomisao da se bave uzgojem zvuči kao znanstvena fantastika. Tako polako rastu biljke u mom vrtu, moram vam reći nešto sporije nego u susjedinom ali to je samo zato jer nemaju poticaj da izjure iz zemlje. Mnogi misle i kažu kako nemaju vremena uzgajati, neki kažu kako nemaju dovoljno mjesta, a ima i onih koji mogu kupiti sve u trgovinama. Svatko može uz malo truda biti svoj vrtlar pa makar i onaj balkonski. Ne moraju to biti kile i kile povrća ali nešto je svakako moguće.
Da bi postali vrtlar i imali svoje povrće potrebno je nešto znanja,zemlje, vode, sunca i jako puno ljubavi. Ni ovoga puta nećete uspjeti bez ljubavi, jer ona je ulog koji vam se uvijek isplati. Sve prednosti ekološkog uzgoja vidjeti ćete kada osjetite miris rajčice koji niste osjetili od djetinjstva ili možda nikada, kada vam zamiriše mrkva ili možda peršin koji ste sami uzgojili. Očekujte neočekivano, povrće raznih oblika i nepravilnosti, savršeno u svom ne savršenstvu. Vi koji nikada niste, pokušajte nešto uzgojiti, a vi koji koristite umjetna pomagala dajte priliku prirodi da vam pokaže kako može i zna. Samo tako ćemo u nasljedstvo budućim naraštajima ostaviti ono što smo im dužni, pravo da mogu uzgojiti vlastitu hranu za sebe i svoju obitelj. Baš onako kako je mene moja baka naučila.
