Mia i Filip zasigurno su najmlađi pčelari u regiji, na prvom vrcanju meda bili su kada im je bilo samo 3 godine
Neobična priča mališana iz Baranje, živi je dokaz koliko je zapravo divno kada djeca imaju priliku odrastati u malom mjestu, gdje su im prvi susjedi priroda i njeni stanovnici. I dok se mnogi njihovi vršnjaci iz gradova panično boje kukaca, Mia i Filip, bez imalo straha, prilaze košnicama, druže se s pčelama, sudjeluju u vrcanju meda i što je najvažnije, uživaju učeći od svog oca, iskusnog pčelara, njima izuzetno zanimljive lekcije iz pčelarstva.
Blizanci Mia i Filip Erhardt, iz idiličnog, baranjskog sela, Branjin Vrh, zasigurno su najmlađi, a definitivno i najslađi, pčelari u Hrvatskoj i šire. Iako su ove godine tek krenuli u prvi razred osnovne škole, hrabri mališani već imaju četiri godine “pčelarskog staža“. Naime, Mia i Filip, još od svoje treće godine, pod budnim okom tate Brune i pod punom pčelarskom opremom, marljivo uče kako žive i rade vrijedne pčelinje obitelji te kako brinuti o pčelama.
A kada je sve počelo, kako je spriječio da se kod djece razvije strah te kako ih je uspio toliko približiti pčelama, otkrio nam je upravo njihov otac Bruno Erhardt, koji se i sam, od ranog djetinjstva, počeo baviti pčelarstvom.
Želite li upoznati djecu s pčelinjim svijetom – počnite s trutovima
“Kada su bili još sasvim mali, prvi sam ih puta vodio na vrcanje meda. Obično neka pčelica zaostane u saćama, pokazao sam im te pčele i pitao žele li ih upoznati i bolje vidjeti. Bez imalo straha, oboje su spremno ispružili male dlanove kako bih im pčelicu stavio na ruku. Taj prvi susret s pčelinjom obitelji, radosna i nasmijana dječja lica, kada su pčele počele šetati po njima, e to je doista neprocjenjivo iskustvo koje se pamti. Sve je prošlo bez pikanja, a samim tim i bez straha i mogu reći da, u ove četiri godine, niti jedna pčela nikada nije ubola ni Miju, ni Filipa.
Svakako bih savjetovao roditeljima da, kada je god to moguće, približe prirodu i životinje djeci. Žele li ih upoznati s fascinantnim svijetom pčela moj savjet roditeljima je da, za početak, djetetu na dlan stave trutove, jer oni nemaju žalac, pa je time i najmanji rizik od uboda uklonjen. Kada se uvjerite da se dijete ne boji, da je opušteno u blizini pčela, tada ih možete, zaštićene šeširićima s mrežicom, odvesti i do samih košnica“, savjetuje pčelar, Bruno Erchardt.
Pčele osjete strah i paniku
Kada se prilazi pčelama, poručuje naš sugovornik, najbolje je na sebi imati bijelu odjeću, jer bijela boja ne iritira pčele. Zaštitna maska je obavezna, a mirisne kreme i parfemi nepoželjni, jer pčele ne vole jake mirise. I posljednje, no ne i najmanje važno, jest biti smiren – pčele osjete strah i paniku, stoga u njihovoj blizini, naglašava, nikako ne treba nervozno mahati rukama.
Ljubav mališana Mije i Filipa prema pčelama ima i još jednu dobru stranu – zavoljeli su i sve što pčele proizvode u svojim malim tvornicama zdrave hrane. “Osim meda svih vrsta, obožavaju i matičnu mliječ. Filip mi je tako jednog dana dotrčao, no kako još nije zapamtio naziv matična mliječ, rekao mi je – ‘Mama, ja bih još malo onog pčelinog romantičnog mlijeka’ “, priča nam, s osmijehom na licu, mama Gorana, sretna što njena djeca imaju privilegiju odrastati u prirodi i s prirodom.
U prvom razredu, u koji su Mia i Filip prije par dana krenuli, samo je 12 prvašića, svi se već od ranije dobro poznaju, a učiteljica ima dovoljno vremena i za individualan rad sa svakim od njih, što su velike prednosti. Veliki gradovi, s brojnim, raznolikim sadržajima ili mala, idilična sela okružena prirodom – gdje su po vašem mišljenju bolji uvjeti za odgoj djece i sretno djetinjstvo?
Izvor: Agroklub.com
