Meik Wiking jedan je od najpoznatijih modernih autora današnjice, a svojim knjigama širi ljubav, mir i sreću. Prvu knjigu „Hygge – Danski recept za sretan život“ objavio je 2016. i odmah je postala globalni fenomen i prodala se u više milijuna primjeraka. Već sljedeće godine objavio je „Lykke – Potraga za najsretnijim ljudima na svijetu“ u kojoj donosi rezultate istraživanja što ljude čini sretnima. Osim što je uspješan autor čije su knjige objavljene u više od 30 zemalja, Meik Wiking je direktor Instituta za istraživanje sreće iz Kopenhagena i već dugo proučava čaroliju danskoga načina života. Njegova istraživanja i rezultati podloga su mu za recepte i savjete koje prate milijuni čitatelja.

U najnovijoj knjizi „Umijeće stvaranja uspomena“ u izdanju Mozaika knjiga autor potiče na stvaranje i pamćenje sretnih trenutaka, krećući od teze da upravo uspomene oblikuju našu osobnost i utječu na naše postupke i raspoloženje. Omogućuju da putujemo kroz vrijeme istražujući prošlost i pomažu nam bolje planirati svoje putovanje u budućnost.

NACIONAL: Koja su najnovija istraživanja Instituta za istraživanje sreće?

Trenutačno istražujemo kako koronavirus utječe na dobrobit te što možemo učiniti kako bismo ublažili njegove negativne posljedice na kvalitetu života. Što se tiče ostalih novosti, otvaramo muzej sreće u Kopenhagenu – naravno, kad prestane koronavirus.

NACIONAL: Kako ste došli na ideju da osnujete Institut za istraživanje sreće?

Dva su razloga. Prvo, UN je 2011. objavio rezoluciju u kojoj je stajalo da je „potraga za srećom temeljni ljudski cilj“, a 2012. je izdao prvo Svjetsko izvješće o sreći. Uzimajući u obzir brojne čimbenike, izvješće se objavljuje svake godine i drago mi je što se Danska našla na prvome mjestu tog popisa četiri od pet puta. Palo mi je na pamet da bi netko u Danskoj trebao prikupiti podatke jer postižemo izvrsne rezultate na ljestvici sreće. Onda sam pomislio da bih to možda sam trebao učiniti. U roku dva mjeseca dao sam otkaz na poslu i počeo posvećivati još više pozornosti globalnom interesu za ono što nas čini sretnima.

Drugo, tijekom istraživanja moj se poslovni mentor – ujedno dobar kolega i prijatelj – razbolio i umro u dobi od 49 godina. I moja je majka umrla s 49 godina. Kad je moj mentor umro, imao sam 34 godine. Kad bih uspio živjeti do 49. godine, to bi značilo da mi je ostalo 15 godina života. Zašto onda ne bih stvorio nešto što bi moglo biti zaista uzbudljivo?

NACIONAL: Kažu da je mozak programiran da pamti loša iskustva kako bismo mogli biti učinkovitiji kad se ona ponove u budućnosti. Vaša nas nova knjiga uči drukčije?

Tijekom istraživanja i pisanja ove knjige najveći bljesak spoznaje doživio sam kad sam shvatio da zapravo možemo utjecati na ono čega će se naša obitelj i prijatelji sjećati u budućnosti. Najprije moramo preuzeti ulogu arhitekta sjećanja i u knjizi istražujem različite alate i strategije kojima se možemo koristiti.

NACIONAL: S obzirom na trenutačnu situaciju u svijetu, koje savjete iz knjiga „Hygge“ i „Umijeće stvaranja uspomena“ možemo primijeniti da nađemo sreću?

Dobro pitanje. Pod hyggeom se može smatrati i savršena večer provedena u kući. Budući da smo ovih dana prisiljeni više boraviti u zatvorenom – možda je došlo vrijeme za hygge. Osobno provodim više vremena kuhajući, čitajući i povezujući se s ljudima putem interneta. Kuhanje po principima hyggea traje dugo. To može biti varivo koje se kuha satima. A knjige imaju tu predivnu sposobnost da nas prenesu u drugi prostor i vrijeme. Tako možemo istraživati svijet iz vlastite dnevne sobe.

NACIONAL: Koji su ključni koraci i promjene u našem životu koje moramo poduzeti kako bismo zaista živjeli sretno i stvarali sretne uspomene?

Dat ću vam najjednostavniji alat od svih: pozornost. Evo primjera. Nedavno sam razgovarao s jednom Poljakinjom koja je pročitala moju knjigu. Rekla mi je da ju je podsjetila na vrijeme kad je imala osam godina i večerala s majkom i sestrom – smijale su se, dobro se zabavljale i bile su sretne. Tada joj je majka rekla: “Nadam se da ćeš se sjećati ovog trenutka.” I nakon 30 godina još ga se sjeća jer joj je majka na njega skrenula pozornost. To je vrlo jednostavan alat. Možete ga i istrošiti – ako svaki put kad sjednete s članovima obitelji kažete „nadam se da ćete se sjećati ovog trenutka“, reći će vam da umuknete. No ako taj alat rabite povremeno, postaje vrlo moćan. U knjizi se bavim sofisticiranijim alatima i strategijama – poput iskorištavanja moći prvih iskustava, korištenja emocionalnog markera i povezivanja naših sretnih uspomena sa stvarima kojima se okružujemo – kao i alatima kojima možete isplanirati godinu za pamćenje.

NACIONAL: Zašto ste uopće napisali knjigu o stvaranju uspomena? Mislite li da ljudi ne cijene sretne uspomene i dane ili ih možda ne znaju pravilno „pohraniti“ u sjećanje i redovito ih se prisjećati?

Navršio sam četrdesetu. Stvari se mijenjaju kada navršite četrdesetu. Sada koristim riječi “u naše vrijeme”. Boje vidite drukčije. Kosa nije sijeda – to je plava boja kakvu imaju direktori. Radost pronalazite u novim stvarima – poput ostavljanja otvorenih vrata pećnice nakon pečenja povrća kako biste „iskoristili toplinu za grijanje”. Također sam shvatio da sam proživio polovicu svog života. U Danskoj muškarci, u prosjeku, žive 80 godina. To me navelo na razmišljanje. Čega se sjećam iz svojih prvih 40 godina života? Koje su moje najsretnije uspomene? Zašto se sjećamo onoga čega se sjećamo? I kako mogu iskoristiti to znanje za budućnost? Kako mogu sretne uspomene sačuvati za budućnost? Kako stvaramo sretne uspomene i kako ih se prisjećamo? O tome je riječ u mojoj novoj knjizi.

Izvor: Nacional.hr