Marija Pinjuh: ‘Izradila sam najljepšu tkaninu na svijetu’

Pobjedničku tkaninu Pinjuh je dizajnirala za tvrtku Ventures iz Indije, a žiri sastavljen od predstavnika modnih kuća poput Diora i Louboutina proglasio ju je najboljom na sajmu

Prestižnu nagradu u svijetu mode Premier Vision Grand Jury Prize ove je godine u Parizu osvojila tvrtka Ventures iz Indije za tekstil koji je za njih dizajnirala hrvatska dizajnerica Marija Pinjuh. Ta se nagrada inače smatra najprestižnijom za materijale za modu.

Predsjednik žirija je Oliver Gabet, ravnatelj francuskog Muzeja dekorativnih umjetnosti, a ostali su članovi dizajneri i menadžeri iz poznatih kuća visoke mode kao što su Christian Dior, Christian Louboutin, Beckham Ventures ili robne kuće El Corte Inglés. Premier Vision je sajam tekstila, najbitniji za sve ljude iz svijeta mode, pogotovo je nezaobilazan pariški sajam na kojem je dodijeljena ova nagrada.

Marija Pinjuh jedinstvenu je tkaninu koju zove “moving pearls” izradila u Indiji gdje je provela dva mjeseca.

“Tkanina se igra prekrasnim perlama. Perle su vezane jedna na drugu, no s druge strane svaka je nezavisna i kreće se u svojem ritmu. Magično je i posve suptilno. Još ne znam kako je postignut ovaj efekt. Možete ih zamisliti u velikom rasponu boja, u raznim kombinacijama, i možda, čak i s figurativnim motivima”, stoji u ocjeni jednog od članova žirija i koji je jednoglasno izabran.

Svaka perlica obojena je sa svake strane, svaka se zasebno miče, ima svoj motiv, tako da kad se skroji nešto od tog materijala, tijekom nošenja perle se okreću i mijenja se slika.

– Materijal je sto posto iskoristiv, nije nešto što je nemoguće nositi, perle su lagane i održavanje je lagano. Najljepše je što je zabavan, jednostavno vam izmami smiješak na lice i ne ostaje se ravnodušan. Nastao je prije svega zbog mašte i dopuštene slobode u radu. Uz potporu tima uspjela sam ga ostvariti – opisuje Marija Pinjuh, koja je nakon Pariza ponovno u Indiji.

Četvero šivača

Za “moving pearl” bilo je potrebno dva mjeseca rada – za komad tkanine.

– Nevjerojatno je što smo prošli zbog tih malih perlica. Trebalo je pronaći veličinu i tehniku, boju. Bilo je zeznuto, u jednom trenutku gotovo smo bili na rubu da ga ne napravimo. No, nisam se dala i inzistirala sam do zadnjeg trenutka. Sve sam slala posvuda da traže sve dok nismo našli pravu veličinu perlice. Slično je bilo i dok nismo izmiješali boje kako treba jer se mora poštivati boja pantona. Išla sam toliko daleko da sam tim odvela automehaničaru i s njim smo miješali boje danima. Bili smo svi puni boje, mislila sam da ćemo se otrovati – priča Marija Pinjuh kroz smijeh.

Dimenziju samog uzorka tkanine veličine 110 x 60 cm četvero je šivača radilo sedam dana!

– I to je jedan od razloga zašto visoka moda nekada ima vrtoglave cijene – dodaje ona.

Marija Pinjuh je modni dizajner, što znači da crta i stvara odjeću, ali je, kako kaže, u stanju i sama krojiti i šivati. Godinama radi kao freelancer, živi nomadskim životom, nema stalnu adresu, ali većinom se njezin život odvija između Milana i Pariza. Na pariškim i milanskim tjednima mode predstavlja svoje modne kolekcije.

– Osim modnog crtanja i tehničkog crtanja bavim se i arhivskim istraživanjem, crtanjem ambalaže i modnih dodataka, uglavnom sve što radim vrti se oko dizajna – kaže Pinjuh.

Indijska gošća

U Indiju u Kalkuti bila je dva i pol mjeseca, kao gost dizajner za tvrtku Ventures, odnosno suradnica u procesu izrade embroideryja (vez, našiv aplikacije). Nastalo je mnogo tkanina za jednu kolekciju, od kojih je kasnije njezina bila pobjednik.

– Iskreno, nikada to do sada nisam radila. No, živcira me kada se stvari ponavljaju i znam da moraš biti drukčiji. Volim inovaciju, volim iznenađenja, želim da su stvari uzbudljive i kada ljudi vide nešto da se oduševe. Svi na sajam dolaze s idejom što traže, ali najbolje je kada sa sajma odu s totalno novom idejom i novim pristupom jer ih je neka tkanina inspirirala – smatra M. Pinjuh.

Indija ju je osvojila na prvu. Čim je izašla iz aviona, kako kaže, srce joj je bilo na mjestu.

– Bilo je to magično iskustvo, zahvaljujući odličnom timu s kojim sam radila i našem šefu punom elana. Posebnost u ovom projektu je bila to što sam imala slobodne ruke. Radili smo i vikendom, naši šivači ne bi spavali, a da sve bude fer, ne bismo onda ni mi dizajneri spavali, bili smo potpora – kaže ona.

Konačno, na pariškom sajmu tvrtka Ventures nominirana je za nagradu s dva rada iz kolekcije, jedan njezine kolegice i “moving pearls”. Sudjelovalo je 3000 kompanija, a Grand Jury Prize dodijeljen je za tekstil i kožu.

– Kad sam čula da smo nominirani, pobenavila sam od sreće jer stojimo uz rame najboljima na svijetu. A onda je tjedan kasnije došla i nagrada… Sam sajam jako je zahtjevan, uopće izlagati na njemu težak je proces jer svaka tvrtka mora aplicirati kandidaturu za ulazak i lako može biti odbijena, a ako nekoga odbiju tri puta, više se nikada ne možete kandidirati – opisuje Marija Pinjuh.

Kompleksan posao

– Iza rezultata mode – odjevnog predmeta ili modnog dodatka – stoji, dodaje ona, kompleksan posao. Pitamo smeta li je što je nagradu dobila tvrtka koja ju je angažirala i ne spominje se ona imenom.

– Ja sam dizajner, mene tvrtke unajmljuju za projekte, ugovor je takav, odradiš svoje za nekog drugog i nije to ništa neobično. Recimo, neka određena Pradina torba – za kupca je to Pradina torba, a tko je osoba koja ju je smislila nigdje ne piše, često se tako radi pod nečijim imenom. Što sam osvojila? Fizički ništa što se može opipati, ali osvojila sam potvrdu za samu sebe da sam među najboljima u onome što radim. I to što sada imam u svojem CV-u nešto je što mi može otvoriti još više vrata – zaključuje Marija Pinjuh, koja uglavnom radila u inozemstvu.

Studirala je u Milanu i Parizu na smjeru krojeva visoke mode, radila je potom u manjim modnim kućama. Sada radi kao slobodnjak, dakle odrađuje razne narudžbe i tako sebi financira kolekcije.

Izvor: Jutarnji.hr