Mara Doljak, mag. pharm.: Kako uspješno provesti emocionalni detoks?
Napisala sam opširan članak kako koristiti eterična ulja za AROMADETOX. I nema idealnije sezone od ove kad se sve skrivene prirodne sile udruže kako bi očistile prirodu i njene članove od svega suvišnoga sakupljenog zimi. Od pamtivijeka ljudi koriste razdoblje kada priroda skromnije pruža plodove, kad su sve zimske rezerve istrošene i kada nove klice nabujale čekaju uhvatiti trenutak da probiju zemlju i krenu se razvijati u biljku koja će hraniti zemaljska bića.
Narodi naše kulture i vjere naših područja blok od četrdeset dana prije Uskrsa zovu korizmom. To se razdoblje metaforički referira na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji bez hrane i vode pročišćavajući ne samo tijelo, već i duh. Pri kraju tog razdoblja, kad je već bio ošamućen i iscrpljen, pojavio mu se Sotona, nastojeći iskoristiti njegovu trenutnu slabost i nagovoriti ga da primi neslućena materijalna dobra i moć.
Usprkos tjelesnoj iscrpljenosti, čežnji za vodom, hranom i olakšanjem, Isus je ukazao na važnost duhovnih vrijednosti i primjerom pokazao kako jasan duh treba nadjačati čežnje tijela. Nebitno je jeste li vjernik i ovu priču doživljavate kao životnu pouku ili je ona za vas samo legenda, njezina je duboka poruka od velike važnosti.
Nitko nije zaštićen
I zato to vrijeme prije Uskrsa, koje traje 40 dana, zovemo korizmom te ga posvećujemo svim oblicima čišćenja. Raščišćavanju doma, ormara, tepiha; pročišćenju našega tijela koje je „hram“ naše duše, odnosno svijesti – ali i stavljanju reda u naše misli i osjećaje. Tek kad posložimo misli, uvjerenja, emocije i stanja, možemo biti gospodari svojih izbora i time postati kreatori svoje željene realnosti.
O ovoj temi ‘glancanja’ naše svijesti do visokog sjaja mogla bih pisati knjigu i još ne bih pokrila sve što ona obuhvaća. Naime, dovoljna je jedna misao koja se formirala u djetinjstvu, možda u bezazlenoj situaciji (npr. majka napusti prostoriju i ode u kuhinju i ne vrati se nekoliko minuta, što malom djetetu može biti kao vječnost), no mi kao malo dijete događaj doživljavamo traumatično. Dovoljna je jedna misao koju smo tada na kratko promislili i kroz vrijeme joj povjerovali (npr. mama me ne voli), koja će potkopati sve naše dobre namjere i učiniti nam život neprivlačnim. A takvih situacija od djetinjstva do zrelosti bude bezbroj. Nitko nije zaštićen.
U svim temama prisutnima u ovo vrijeme, neke se same po sebi razumiju dok su nam neke ostale strane i sakrivene u dalekoj magli. Kako znam da je tako? Kad bi većina ljudi odradila svoj mentalni i emotivni detoks, kad bi se prestala baviti procjenjivanjem drugih ljudi, kad bi se odrekla čežnje za materijalnim dobrima, kad bi bili na raspolaganju bližnjima, poznatima i nepoznatima, vjerujem da ne bi bilo ni ratova, ni gladi, ni beskućništva, a bolesti bi se pojavljivale daleko rjeđe nego što se pojavljuju danas. Da, to bi bio ugodniji i prirodniji svijet, zapravo svijet koji nam je namijenjen rođenjem. No kako nas nisu dočekali s podržavajućim i prijateljskim svijetom, jedino što nam preostaje jest – da ga stvorimo sami!
Postoje bezbrojni slojevi na kojima se može raditi i čistiti desetljećima, no postoje neka područja koja, kad ih savladamo, donose ogromna oslobođenja i nagrade, puno dubokog mira i lakše prihvaćanje realnosti i sudbine. Kao neki kvantni skok u našoj svijesti.
Oprost – kratica na samorazvojnom putu
Jedna od neopisivo važnih kratica na duhovnom putu je: oprost. I on će biti naša današnja tema. Uspijemo li pojmiti važnost oprosta i onda ga i primijeniti u svom životu, možemo svoj unutarnji detoks smatrati senzacionalno uspješnim. A život se sam pobrine da nam donese nagrade za dobro obavljeni posao. I, upozoravam vas: nećete se svi složiti s mojim konceptom i koracima. Prečesto sam čula: „Pa oprostit ću, samo nek’ mi se osoba ispriča i pokaže da joj je žao!“ Nažalost, to ne ide tako, a upravo je u tome i caka.
Kad tražimo oprost, radimo to otvoreno, uz ispriku, uz promjenu ponašanja za budućnost, a sve to u neizvjesnosti hoće li druga strana prihvatiti i moći oprostiti. No kad pružamo oprost, taj je čin neuvjetovan i potpuno neovisan o drugoj strani, onoj kojoj opraštamo. Ponavljam, čin oprosta neovisan je o drugoj strani, neovisan o tome je li osoba živa ili već dugo nije, neovisan o tome je li se ispričala, neovisan o tome čuje li našu poruku i poznaje li naš proces, a pogotovo o tome je li se pokajala.
Čin oprosta drugome, osobi koja nas je povrijedila, iznevjerila, slomila nam srce, uzela nešto dragocjeno od nas, uništila nam život… potpuno je neovisan o toj osobi. Čin oprosta je naš unutarnji tihi, intimni proces. On često i ne daje rezultat trenutno, a ponekad trebaju mjeseci i godine da oprost probije u našu srž i tamo promijeni kemiju i vrati nam slobodu. Jer, dok nema oprosta, nema slobode. Vezani smo kao lancima uz događaj i osobu. Trujemo sebe svojim osjećajima neprihvaćanja životnih događaja i svoje sudbine.
Snaga oprosta
Sad vam želim ispričati priču o jednoj ženi koja je oprostila. Više ne znam gdje sam naišla na tu priču, čak ne mogu niti potvrditi da je vjerodostojna, no toliko mi je draga i svaki puta kad je se sjetim, osjetim ju u dubini srca i u svakoj stanici. Zato, molim vas, zamislite da se stvarno dogodila i osjetite što vam govori, što ona vama znači.
Događaj se zbio u jednoj od zemalja Južne Amerike gdje je na vlasti bila vojna hunta. Ljudi su nestajali bez traga. Noću bi netko pokucao na vrata, tražio muškarce u kući po imenu, ovi bi ušli u nepoznat auto i više se nikada ne bi pojavili na kućnom pragu. To se dogodilo i ženi o kojoj govorimo. Nazovimo ju Maria. Jedne su noći odvedeni njezin muž i sin i nestali u mraku dezinformacija i laži. Nakon nekoliko godina, malo po malo, slagala se slagalica događaja i Maria je uspjela, zahvaljujući ljudima s kojima je bila dobra, strpljivo skupiti sitne detalje o nestanku svojih muškaraca i time stvoriti prilično kompletnu sliku.
Doznala je koji je policajac bio odgovoran za smrt njezinog muža i sina. Angažirala je sva poznanstva da postigne nemoguće: da ju upravo taj policajac primi na razgovor. Maria ga priupita: „Beskrajno vam hvala što ste me primili. Znam da vam to nije bilo jednostavno, no meni jako puno znači. Imam tri pitanja za vas i kad mi odgovorite, ostavit ću vas na miru. Prvo, jeste li vi ubili mog muža i sina?“ Policajac nevoljko odgovori da je on to učinio, a Maria mu odgovara: „Potrebno mi je da mi pokažete gdje su pokopani kako bih mogla odati posljednju počast i naći mir.“
Nakon pregovaranja, kada Maria nije popustila, policajac ju je odveo na mjesto bez oznaka i spomenika, gdje su njeni najbliži bili bačeni i pokriveni zemljom. Maria se sagnula, dotakla je zemlju dlanom, zatvorenih očiju, otplakala i mirno se okrenula krvniku svojih najbližih i rekla mu: „Hvala za sve. Sad bih te htjela još nešto upitati: sada kada nemam više nikoga svoga, a ostalo mi je beskrajno ljubavi koja je trebala biti njihova, za pružiti nekome. Čula sam da si ti izgubio roditelje i da si isto tako sam. Bi li mi dopustio da ti postanem roditelj i da tebi pružim svu tu beskrajnu ljubav koja mi je ostala i živi u meni?“
Priča kaže da se policajac nakon tog pitanja onesvijestio, a kad se probudio, pristao je na taj čudesni prijedlog. Nakon toga su živjeli zajedno i pronašli način međusobnog iscjeljivanja. Ova priča pokazuje snagu oprosta koja je ravna čudu. Sigurno i vi imate poneko iskustvo gdje vam je oprost donio mir i omogućio da ljubav slobodno potekne.
Eterična ulja koja će vam pomoći i podržati vas u procesu emotivnog AROMADETOXA:
Koristite ih na sve načine kojih se sjetite: od difuzora u prostoru do kapljice iza uha i na zapešće.
