Luka Krejči: „Kuharica prezentacija“ ruši zabludu da su prezentacije dosadne
Koliko je uspjeh projekta povezan s dobrom prezentacijom već je dobro poznato u poslovnom svijetu, ali kako osmisliti vlastitu prezentaciju da postane doživljaj i postigne cilj, ne zna svatko. Štoviše, Luka Krejči, autor knjige „Kuharica prezentacija“, tvrdi da dobrom prezentacijom postižemo cilj, ali odličnom prezentacijom možemo postići još više!
U svojoj knjizi Luka Krejči kreće od sastojaka potrebnih za prezentaciju, preko pripreme, sve do posluživanja, odnosno odobravanja publike. Luka Krejči svojom „Kuharicom prezentacija“ ruši mnoge zablude o prezentacijama koji se smatraju točnima i primjenjuju, iako ih nitko ne provjerava. Često se ponavlja zabluda da je 93 posto komunikacije neverbalno, a samo 7 posto čini njen sadržaj. Iako ne treba podcjenjivati važnost izvedbe, najveći potencijal unapređenja kvalitete i rezultata naših prezentacija leži u jasnoći, zanimljivosti i uvjerljivosti njihovog sadržaja – ŠTO reći i ŠTO pokazati publici, tvrdi Luka Krejči.
Budući da su pogreške toliko česte da se prezentacije u pravilu smatraju dosadnima, Luka Krejči u „Kuharici prezentacija“ daje upute za prezentaciju koja će oduševiti publiku. Negativnim primjerima „Kuharica“ prilazi kroz karikaturu Hane Tintor i donosi prijedloge za provjereno praktičnije postupke.
Luka Krejči završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine završio je Executive MBA studij na Cotrugli Business School kao najbolji student generacije. Višegodišnji je mentor u riječkom startup inkubatoru i svojim savjetima pomaže timovima predstaviti njih i njihove ideje u najboljem svjetlu.
Prema prvim podacima o prodaji može se zaključiti da je „Kuharica prezentacija“ odlično je primljena i da je takva knjiga nedostajala na našem tržištu. Kada ste i kako uvidjeli postali svjesni potreba tržišta i kako ste se odlučili napisati knjigu na temelju edukacija o prezentacijama?
Mislim da će se velika većina ljudi iz poslovnog svijeta složiti da su nam znanja o prezentacijama nedostatna. Na temelju 20 godina radnog iskustva mogu potvrditi da su dosadne i neefikasne prezentacije, nažalost, više pravilo, nego iznimka. Na nedostatak znanja bi još nadodao i često pogrešan pristup, a što je prilično opasna kombinacija. Potreba je stoga očita, a knjiga je samo nastavak edukacija koje provodim posljednjih 11 godina kako se direktno bavim prezentacijama. Ideja o knjizi postojala je tako već duži niz godina, samo nije bilo odluke, koncepta i ideje
kako to sprovesti u djelo. Budući je doseg mojih edukacija ograničen, knjiga je upravo to što mi je trebalo da pomognem većem broju ljudi imati uspješnije prezentacije. Drago mi je da je to prepoznato i da je knjiga tako lijepo zaživjela. Jako me raduje činjenica da je prva naklada rasprodana u samo nekoliko mjeseci.
Knjiga je atipična jer, osim što je opremljena zaigranim karikaturama Hane Tintor, poučava na negativnim primjerima. Kako polaznici radionica prezentacija primaju učenje na vlastitim greškama? Kako se napreduje učeći na vlastitim greškama?
Atipičnost knjige je vrlo svjesna odluka. Naime, nikako nisam htio napisati „još jednu knjigu“. Iskorak iz prosječnosti koji pokušavam progurati s prezentacijama želio sam primijeniti i na knjigu. Kao i prezentacije, knjige također, osim „pametne“, trebaju biti i zanimljive te atraktivne. Posebno danas kada je toliko toga dostupno istaknuti se možemo samo ako učinimo korak više od drugih. Zato sam htio podići ljestvicu na svim poljima – od koncepta, sadržaja, dizajna, prijeloma pa sve do kvalitete papira. U ilustratorici Hani Tintor te dizajneru Marku Boroti našao sam prave partnere da ostvarimo tu viziju. Što se tiče negativnih primjera, ta odluka nije toliko svjesna, već počiva na spomenutoj činjenici da smo uglavnom okruženi lošim primjerima. Nezgodno je to što smo se nažalost toliko navikli na loše da to više ni ne uviđamo. Loša prezentacija je postala prosječna, a prosječna (u apsolutnim okvirima) se smatra dobrom. Moj veliki izazov u edukacijama, pa tako i u knjizi, je osvijestiti ljude da to kako smo oduvijek radili možda nije najbolji način te da možemo puno bolje. Kako su ljudi različiti, tako tu poruku svatko primi drugačije. Naravno da ima i slučajeva gdje neki to teže prime te se probudi ego i obrambeni stav, ali to je normalno kada je u pitanju rad s ljudima. Velika većina ipak razumije da poanta kritike nije da se netko osjeća loše, već upravo suprotno da im se pomogne raditi bolje i uspješnije. Pametnije je učiti na tuđim greškama, ali da bi nešto zaista uvidjeli često je nužno i na svojim.
Na početku knjige navodite kome je sve knjiga namijenjena – đacima, studentima, menadžerima… svima kojima je zadatak prezentirati ideje Tko su najčešći polaznici edukacije iz prezentacija? Koliko je poslovni sektor svjestan potrebe edukacije iz poslovnih prezentacija?
Ako pogledamo tko sve ima potrebu nešto prezentirati, uvidjet ćemo da je riječ o vrlo širokom spektru ljudi. Moj primarni fokus svakako je svijet biznisa gdje su prezentacije svakodnevnica, a uloga im je strahovito velika jer uspješnost mnogih ideja, proizvoda ili projekata ovisi o tome kako su prezentirani. Mnogi to ipak ne vide jasno te eventualni negativan odgovor publike na njihovu prezentaciju pokušavaju opravdati raznoraznim alibijima, a vrlo često naša najslabija karika upravo je naša prezentacija. I tu ne govorim toliko o nastupu i izvedbi, već primarno o sadržaju prezentacije: što govorimo, kojim redoslijedom, što pokazujemo na nekim slajdovima, kako argumentiramo svoje tvrdnje itd. Rad na izvedbi svoj puni smisao dobiva tek kad riješimo pitanje sadržaja i suštine. Šire od svijeta biznisa, studenti i đaci sljedeća su skupina koja sve više koristi prezentacije. Završni radovi u mnogim predmetima i kolegijima rade se upravo u formi prezentacije. Nažalost, znanja za napraviti kvalitetnu prezentaciju ili nisu dobili uopće ili su dobili pogrešne savjete. Naime, imam upute za izradu prezentacija od mnogih obrazovnih institucija i nažalost mnogo toga što tamo piše upravo je suprotno od onog što treba napraviti. Izuzetno me žalosti što kreiramo nove generacije koje rade „kako se oduvijek radilo“ unatoč najboljoj svjetskoj praksi koja kaže drugačije i brojnim istraživanjima koja to potvrđuju.
Navodite da je knjiga o prezentacijama novost na našem tržištu, ali globalno tržište ima šarolik izbor knjiga o prezentacijama. Koliko za naše tržište ipak znači priručnik domaćeg autora? Po čemu je „Kuharica“ na našem tržištu u prednosti pred priručnicima stranih autora?
Tu sad dolazimo do psihologije i do činjenice da je domaća knjiga i domaći autor možda više nedostatak nego prednost. Vrlo često nam se strano čini boljim od domaćeg te imamo niz primjera iz raznih društvenih sfera gdje je ljudima lakše bilo uspjeti vani nego doma. Radi se o poznatom sindromu malih naroda. Utoliko mi je draže što knjiga unatoč tome ostvaruje dobre prodajne rezultate. Čitam više-manje sve što na temu prezentaciju izlazi na globalnom nivou te vidim da su problemi i izazovi s prezentacijama svugdje isti. Domaća situacija nije ništa bolja, ali niti lošija od one u Njemačkoj, Americi, Bugarskoj ili Čileu. Tako i sve te knjige ne mjerim prema tome odakle dolaze, već koliko su kvalitetne. Jednako očekujem i od drugih te ne igram na nikakvu konkurentsku prednost temeljem geografske, jezične ili neke druge pripadnosti.
Priprema li „Kuharica prezentacija“ nova iznenađenja? Razmišljate li o izlasku na strano tržište? Što novo „Kuharica prezentacija“ nudi stranoj publici?
Nastavno na prethodno pitanje, u planu je prijevod knjige na engleski jezik te izlazak na globalno tržište. Spomenuo sam da su problemi svugdje isti, a vrlo subjektivno vjerujem da je „Kuharica“ itekako dovoljno kvalitetna za borbu za pozornost globalnog čitatelja. Kako se ne mogu mjeriti s resursima autora iza kojih stoje globalne izdavačke kuće, tako tu još više računam na borbu kvalitetom sadržaja, ali i atraktivnošću knjige. Nadam se da će veliki trud i ulaganja u dizajn, prijelom i ilustracije biti to što će omogućiti da se knjiga istakne u konkurenciji tisuće drugih knjiga o prezentacijama. Ne znam kako će završiti, ali radujem se tom izazovu.
Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
