Lora i Zoran Pleško: Želimo osmisliti aplikaciju koja bi slušatelje glazbe pretvorila u stvaratelje
Dinamičnost i stalne promjene u tehnologiji pametnih telefona toliko su zaintrigirale Loru i Zorana Pleška te Ivanu Rast da su napustili siguran posao u tvrtki za proizvodnju softvera za banke i kartične kuće kako bi osnovali svoju informatičku tvrtku Mašinerija.
Naime, brza i izazovna informatička tehnologija sušta je suprotnost bankarskom okružju, koje upotrebljava provjerene stare tehnologije i najčešće sporo uvodi promjene, tako da je prije tri godine odlazak u poduzetništvo bio zapravo neizbježan. Mašinerija okuplja stručne programere, dizajnere i testera kako bi se osmislila i izgradila korisnička rješenja internetske i nativne mobilne platforme – iOS i Android, s temeljito promišljenim korisničkim iskustvom i atraktivnim vizualnim dizajnom.
Poduzetnički horor
Dizajn im je posebno važan stoga što žele da krajnji korisnik uživa upotrebljavajući klijentov proizvod, makar ga rabio iz nužde, ne iz razonode. Iz svijeta razvoja enterprise aplikacija u bankarstvu i kartičnom poslovanju preuzeli su, pak, ‘hands on’ pristup klijentu u mjeri u kojoj još uvijek imaju prednost nad većim tvrtkama. Krenuli su od mobilnih native aplikacija tako da nisu trebali promovirati hibridne tehnologije kako bi iskoristili ‘stara web-znanja’.
Mašinerija, IT tvrtka koju su osnovali Lora i Zoran Pleško te Ivana Rast, razvija korisnička rješenja za internetske i nativne mobilne platforme – iOS i Android. Za sada sve što rade izvoze, najviše na tržište SAD-a, ali posao žele proširiti i osim za poslovne klijente kreirati rješenja za svoju drugu ljubav – glazbu.– U početku naši prijatelji, pogotovo roditelji, nisu baš bili puni podrške kada su čuli da se bacamo u poduzetničke vode. Uglavnom su mislili da nismo normalni, što je O. K., jer to ponekada i sami za sebe mislimo, ha, ha! Svi su se bojali nepouzdanosti i rizika koje poduzetništvo donosi, ali kada su vidjeli da smo odlučni, pomirili su se s time i sada primjećujemo mnogo više vjere u nas nego u početku. Inače, u poslu smo strastveni i mislimo da time klijentima jamčimo kvalitetu. U onom trenu kada postane dosadno ono što se radi, to se jamačno mora osjetiti i u rezultatima rada – složni su Lora i Zoran.
Koliko se stvari brzo mijenjaju u IT djelatnosti vidi se iz toga da je od osnivanja te zagrebačke tvrtke s osam zaposlenih Apple s programskog jezika Objective-C, vele Lora i Zoran, prešao na svoj novi jezik Swift. Ne samo da se postojeća tehnologija mijenja sumanutom brzinom, pojašnjavaju, već su čak usred projekata morali naučiti potpuno novi jezik. Upotreba najnovije tehnologije programiranje čini uzbudljivim i jako ih zabavlja. U početku su radili projekte za prijatelje, poput ‘Taste of Croatia’ Morane Zibar ili ‘Cro museums’ Jelene Bračun Filipović. No i danas klijente još uvijek nalaze gotovo isključivo usmenom predajom, iako sve izvoze i rade samo sa stranim klijentima, pretežno američkim startupovima. Redovno posjećuju IT konferencije i ‘meetupe’, kod nas i u svijetu, kako bi i tako ostvarili poslovne kontakte.
– Otkrili smo strast prema mobilnim aplikacijama i bili smo jako znatiželjni krenuti upravo s time. Strepimo od svih onih poduzetničkih horor priča o kojima čitamo, ali dok se to i nama ne dogodi i dok to ne okusimo na vlastitoj koži, ostajemo optimistični. Općenito, kriza, pa čak i loša gospodarska klima, ne bi trebale biti razlog da se ne započinje poduzetnički pothvat. Treba naravno biti oprezan i dobro se pripremiti na sve mogućnosti, ali ako nešto želite napraviti i imate neku ideju, trebali biste pokušati sve što možete da je realizirate, dokle god vas to veseli. Naravno, loši uvjeti sigurno pogoduju tome da se velik dio ljudi ipak ne odlučuje na takvu avanturu – smatraju Lora i Zoran.
Koliko je vrata
Pri pokretanju tvrtke najviše su se borili s birokracijom. No nisu se predavali, već su se suočavali s teškoćama i rješavali ih jednu po jednu. Lora se, kazala je, kao prava štreberica dobro unaprijed pripremila, ali joj je ipak trebalo šest mjeseci samo da skupi sve podatke o otvaranju tvrtke i poticajima za samozapošljavanje. Nakon svega došla je do bitnog poučka: nikada ne pitati i kucati samo na jedna vrata, već na barem pet ili više!
– Uglavnom dobijete različite odgovore na svih pet vrata. Tek kada naiđete na dva ista ili slična odgovora, tada možete pretpostaviti da je ta informacija točna. Svakako nam u Hrvatskoj nedostaje neko središnje mjesto gdje bi poduzetnici mogli doznati sve što ih zanima. Svi, ili barem većina poduzetnika, žele raditi prema razumnom zakonu i bilo bi divno da postoji ured ili ministarstvo u službi poduzetnika. Netko bi mogao reći da imamo Hrvatsku gospodarsku komoru i Ministarstvo poduzetništva i obrta, ali, barem prema našem iskustvu, oni se ne bave operativom i tamo se većinom ne dobije željeni odgovor ili pomoć. Svi vas uvijek šalju negdje drugdje. Prijeko nam je potrebno to ‘negdje drugdje’ kako bismo mogli dobiti odgovore i gdje bi služba koju plaćamo poreznim novcem surađivala s poduzetnicima stvarajući tako bolje poduzetničko okružje – naglasili su. Smatraju da bismo trebali imati takav zakon za poduzetnike na kojem bi nam ostale države zavidjele i preuzimale ge od nas. Na žalost, uvijek radi manjeg postotka prevaranata, tvrde Lora i Zoran, treba razmišljati o suludim slučajevima i pokrivati rupe, otežavajući rad svima koji žele raditi i stvarati. Isto je i u programiranju, dodaju, najviše vremena potroši se na zaštite radi malog postotka malicioznih ljudi koji žele kruha preko pogače.
Posao, brak, glazba
– U početnim mjesecima tvrtke održali smo radionicu iOS programiranja i željeli bismo širiti znanje na taj način. Također, direktorica Lora ima ‘tajni’ plan da dokaže kako IT tvrtka nije rezervirana samo za muške. Znate ono kada vidite sliku neke IT tvrtke, a tamo 20 muških i jedna do dvije žene? Želimo razbiti taj stereotip! Za sada smo na dobrom putu: od troje osnivača, dvije su žene, a od trenutačno osam zaposlenih, šest je žena! U tom duhu, vrebamo priliku da osiguramo resurse za besplatni ljetni kamp za djevojčice od petog do osmog razreda, a glavna aktivnost bila bi podučavanje programiranja, ali i upoznavanje s procesom što se sve treba dogoditi od ideje do finalnog proizvoda – planiraju Lora i Zoran.
Gitara s mikserom
Osim posla i braka, spaja ih i ljubav prema glazbi. Zapravo, kada su otišli iz bivše tvrtke, uopće nisu mislili krenuti u poduzetničke vode. Otišli su ponajprije da bi se bavili glazbom u svom bendu Kimiko, ali i produkcijom glazbe za druge sastave. Ali, iako su radili i glazbu prema narudžbi HRT-a, zaključili su da će s glazbom teško preživjeti, barem takvom kakvu vole stvarati. Još uvijek sanjaju da bi mogli objediniti tehnologiju kojom se bave i glazbu. Nadaju se osmisliti ‘super kul’ aplikaciju koja bi promijenila način na koji konzumenti slušaju glazbu, odnosno s njom ulaze u interakciju, pa time od slušatelja postaju stvaratelji.
Svoju ljubav prema glazbi i tehnologiji sjedinili su stoga u elektro popu svoga benda za koji su odabrali naziv Kimiko prema slici Andyja Warhola, inače čestom ženskom imenu u Japanu. Imaju prepoznatljiv zvuk s obzirom na to da sami stvaraju većinu njih, jer nisu ljubitelji gotovih ‘bread and butter’ zvukova. Zabavlja ih dizajn zvuka, odnosno manipulacija postojećim zvukovima kako bi se intervencijom dobio potpuno novi rezultat. Primjerice, prva pjesma na njihovu prvom albumu ‘From Our Room To Yours’ nastala je tako da je Zoran svirao električnu gitaru i na nju stavio mikser. Dobiveni zvuk snimili su u sintesajzer te ga dodatno procesirali pomoću raznih filtara. Oduševili su se ishodom tako da i danas sami dizajniraju zvuk u svojoj glazbi. Ističu da je kreativnost najzabavniji dio glazbe, kao i dizajniranja te programiranja aplikacija, pa ju je bitno njegovati kako se ne bi upalo u zamku gotovih, često polovičnih ili neadekvatnih rješenja.
Izvor: Lider.media/Foto: Lider/Dražen Lapić
