Ljudi koji su oživjeli unutrašnjost Istre: ‘Susjedi su se smijali našoj ideji o turizmu!’
Prije 20 godina bilo ih je samo sedam i susjedi su im se smijali, sumnjajući da će turisti dolaziti u tu zabit u unutrašnjosti Istre. Ali, pokazalo se da su bili vizionari i da su znali kakav razvoj čeka zelenu Istru, danas u usporedbi s tim razdobljem neprepoznatljivu destinaciju turističke ponude kuća za odmor u zaleđu.
Istra se itekako profilirala u tom pogledu, a u prilog toj činjenici ide i gradnja sve više vila i kuća. Samo početkom prošle godine bilo ih je oko 750, a godišnje ih se sagradi između 70 i 100. U njima se godišnje ostvari oko 400.000 noćenja, a cijene po danu u špici sezone kreću se od 120 do 1000 eura. Neki se pribojavaju i da bi ta poplava kuća unutrašnjost Istre mogla stajati uspjeha, ali investitori i ove godine u tom vide dobru priliku.
– Svaki dan primamo jako puno upita, pa mogu reći da bih u ovom trenutku mogao raditi na 40-ak projekata. Ljude sada više ne zanima da je kuća lijepa iznutra i izvana, nego koliko mogu zaraditi s tri ili četiri sobe i što je isplativije – čula sam u razgovoru jedne večeri od poznatog istarskog arhitekta Valtera Kostešića činjenicu s kojom se suočava turistička unutrašnjost Istre. Mnogi stoga opravdano strahuju da će cijene padati jer potražnje neće uvijek biti toliko. Ipak, Selimir Ognjenović, vlasnik putničke agencije ID Riva Tours iz Münchena, koji je prvi još krajem devedesetih godina počeo u svojim katalozima reklamirati kuće za odmor u unutrašnjosti Istre, smatra da se to neće dogoditi iduće sezone.
Pravi test tek dolazi
– To još ne primjećujemo jer je buking za 2019. na razni prošle godine. Ali, činjenica jest da raste broj kuća kako raste interes za Istrom i Hrvatskom. Moramo biti svjesni da smo dosad bili u dobroj poziciji jer su izvan igre neko vrijeme bile Turska i zemlje sjeverne Afrike. Pitanje je hoće li, kada se one u potpunosti vrate u igru, potražnja biti ista ili će početi opadati. Tada ćemo dobiti odgovor na pitanje jesmo li uspjeli ili nismo – objasnio nam je Ognjenović.
On pod svojom kapom trenutno ima oko stotinu kuća za odmor i vila u unutrašnjosti Istre. S njima je počeo davne 1998. godine, a danas u katalogu gosti mogu naći i kuće za odmor na Kvarneru, u Dalmaciji, ali i u Lici te Slavoniji i Baranji. Ono što je Ognjenoviću i njegovim suradnicima bitno jest da iznajmljivači imaju taj neposredan pristup gostu, a da gost, kad dođe u njihovu kuću, osjeti da je došao u obitelj, da ga se dočeka i upozna s mjestom i ljudima. Taj princip poslovanja njeguju od prve godine, a i iznajmljivači koji rade s njima tako razmišljaju. Kako smo vidjeli nedavno u Poreču, na jednom njihovu okupljanju, Ognjenović s istarskim iznajmljivačima ima gotovo prijateljski odnos, zna svakoga poimence te kako su počeli i gdje su danas. Čak dvije obitelji s njima surađuju 20 godina, što je nevjerojatno u današnje vrijeme raznih međunarodnih buking portala i agencija koje nude svašta.
Anegdota s njemačkim parom
– Mi smo se željeli baviti turizmom s ljudskim likom. To je za nas ova suradnja. Selimir je takav prema nama i mi smo takvi prema našim gostima. On nam je dao ruku kad nitko nije znao za nas i mi mu nismo bili jedan broj – pričaju nam Dalibor i Erna Radičanin iz malog mjesta Sveti Martin kod Labina, koji na svojem imanju imaju šest apartmana u starom kaštelu Lazzarini te istarsku konobu i vinski podrum. Na imanju radi devet članova obitelji i svatko je zadužen za svoj dio posla.
– Kada smo započinjali 1999. s turističkom djelatnošću, svi su nam se susjedi smijali, ne vjerujući da će Nijemci doći k nama u Sveti Martin. Nitko nije vjerovao da bi to moglo zaživjeti. Danas je u našem okruženju još 20 kuća za odmor. Većina naših gostiju su Nijemci, Nizozemci i Austrijanci. Gosti su nam na prvome mjestu. Primjerice, jedan bračni par došao je k nama na medeni mjesec i pokvario mu se auto. ADAC je došao po auto, a oni su ostali kod nas još dva tjedna jer smo im posudili naš auto. Zato nam se gosti vraćaju iz godine u godinu – pričaju nam Dalibor i Erna Radičanin.
Sonja i Rade Vojinović bili su, pak, prvi u selu Rakovci, nedaleko od Poreča, koji su se počeli baviti tzv. seoskim turizmom 1998. godine. Sagradili su kuću samo za turizam, i to isključivo koristeći kamen, stare i prirodne materijale. U međuvremenu su sagradili još dvije takve male, intimne kuće, koje gosti obožavaju. Popunjeni su od Uskrsa do početka studenog iako nemaju toliko traženi bazen.
– Mi sami nikada nismo htjeli bazen. Čak nam i gosti koji k nama dolaze već godinama kažu da nam se više neće vratiti ako ga sagradimo. Iako ga nemamo, odlično smo popunjeni i više od 60 posto gostiju nam se vraća. Uglavnom su to obitelji i parovi koji žele istraživati Istru – priča ovaj par.
Ono čega se svi oni boje nije samo gradnja velikog broja kuća nego i drugačiji pristup novih generacija investitora u unutrašnjosti Istre.
– Puno njih ‘sve zna’ i ne želi nikakve savjete. Ne žele sami dočekivati goste, nego im samo ostave ključ. To nije naša filozofija poslovanja jer je onda gostu svejedno je li u Istri, Italiji, Španjolskoj ili negdje drugdje. Naši iznajmljivači s gostima postaju kućni prijatelji, kasnije se posjećuju, s njima izlaze na večere, pokazuju im Istru. Gosti im nisu samo broj – priča nam Sonja Sacco, direktorica turističke agencije ITA iz Žminja koja zastupa ID Riva Tours. Kaže da se situacija itekako izmijenila od početaka bavljenja tom vrstom turizma 1998. godine.
– Tada je na tržištu bilo samo sedam kuća, a danas ih je stotine. Naravno da se sve promijenilo, od popunjenosti do cijena i potražnje – zaključuje Sacco.
Izvor: Novac.hr
