Ljubica Letinić: Djeci su priče za slušanje nezamjenjive, a i đaci vole lektiru na mobitelu
Sarajevski Marlboro u interpretaciji Mustafe Nadarevića je klasik, dok nešto noviji Hotel Zagorje čita osobno sama autorica Ivana Bodrožić. Interpretacija daje književnom djelu novu umjetničku vrijednost, koja postaje vrijedan dio kolektivne memorije. U audio-izdanju mogu se naći i „Osmi povjerenik“ Renata Baretića i „Sjećanje šume“ Damira Karakaša, a mnoga djeca i roditelji već znaju da se s mobitela mogu slušati priče za laku noć. Nakladu Book&Zvuk vode Lana Deban i Ljubica Letinić, producentica i urednica nagrađivanih radio-emisija. Prije dvije godine upustile su se u avanturu audio-nakladništva svjesne da su knjige za slušanje kod nas još malo poznate i da su na tom području još neotkrivene mogućnosti. Prostor za razvoj je velik jer su u razvijenim zemljama audio-izdanja sve traženija. Otkako je CD postao prošlost, za reprodukciju knjiga dovoljan je link s weba koji se može prebaciti direktno na mobitel i slušati uz sport, trčanje ili u vožnji.
S Ljubicom Letinić razgovaramo o dosadašnjim poduhvatima i akcijama, izboru naslova i interpretatora u njihovoj audio-nakladi te o planovima za populariziranje audio-knjiga.
Snimanje neobjavljenih pjesama Monike Herceg o Petrinji u petrinjskom parku prošle jeseni bila je vrlo zapažena akcija. Koje su specifičnosti terenskog snimanja? Kako je reagirala Petrinja, a kako Zagreb? Planirate li nova snimanja poezije i pjesnika?
Petrinja je bila naš izlet u stvarni prostor izvan studija, za nas uvijek izazovan jer je studio tehnički kompleksan sklop i da biste vani nešto snimili kvalitetno, tada je potrebno dobar dio tog studija donijeti sa sobom na mjesto događaja. No ta komplikacija uvijek rezultira novim zvukom tog prostora koji ne možete kreirati u studiju. Imale smo želju napraviti nešto baš u Petrinji, kao produžetak onog poriva kojim spakirate toplu deku, sapun ili rižu. A planirale smo i prije potresa snimiti pjesme Monike Herceg. To se dvoje, eto, prirodno povezalo. Monika, kakva je, predivno otvorena i vedra, odmah je prihvatila prijedlog i k tome pozvala svoju prijateljicu, također zanimljivu petrinjsku pjesnikinju Ines Kosturin i Mirosava Kirina, kojeg nije potrebno posebno predstavljati. Tako je nastao recital ‘Grad po mjeri čovjeka koji može voljeti’, koji će uskoro biti dostupan i među book&zvook izdanjima. Početkom studenog izveden je u petrinjskom parku, a čine ga neobjavljene Monikine pjesme o gradu nakon potresa i one koje govore o odrastanju u Petrinji. Pridružili su nam se uz Ines i Miroslava još i mladi glumac Vid Bešlić i skladatelj Maro Market. Stvorili smo neobičnu atmosferu koja je zaintrigirala neke slučajne prolaznike i zbunila jedno petrinjsko vjenčanje koje je prošlo mimo nas na putu do crkve, iz koje smo ljubaznošću svećenika posudili struju. I mi i oni bili smo nestvarni privid normalnog života u tim ruševinama, u gradu koji i danas izgleda kao da je potres bio jučer.
U vlastitoj produkciji Book&Zvook je vrlo aktualan izborom tema, kombiniranjem medija i izborom autora. Kakvi su učinci predstavljanja u velikim medijima? Primjećujete li razlike u prepoznatljivosti brenda Book&Zvook danas u usporedbi s početnom fazom otprije dvije godine kad ste tek startali?
Primjećujemo, dakako, iako nemamo nikakve sprave kojima možemo precizno izmjeriti percepciju. Book-Zvook je lako pamtljiva igra riječi, a i zorno govori ono što to jest, pa vjerujemo da je dio dobre percepcije i u tome, osim što je dijelom, nesumnjivo, i u našim medijskim istupima. No pred nama tek stoji ozbiljnije osmišljena medijska i marketinška kampanja, a nju svjesno odgađamo. Mi smo prvu verziju aplikacije pustile na storove, najprije Apple i Google, a kasnije i Huawei, sa svega deset knjiga. Do kraja godine u biblioteci će biti gotovo 50 knjiga i bit će to šesta preinaka aplikacije od njenog lansiranja. Medijsku je pažnju priskrbio sam koncept, novum u našoj tržišnoj ponudi kakav do sad nije postojao i općenito je rijedak za jezik poput našeg. Fenomen slušanja knjiga i strelovitog rasta njihove popularnosti moguć je samo ondje gdje su takve knjige dostupne. Govornicima engleskog jezika na raspolaganju su biblioteke s desecima tisuća knjiga za slušanje. Do pojave book&zvooka vi niste mogli na svom mobitelu pokrenuti knjigu i slušati literaturu na hrvatskom jeziku. Slušati i peglati. Ili slušati i trčati. Trebat će nam puno da dopremo do ljudi, da osvijeste da mogućnost slušanja na našem jeziku postoji, da ‘to’ nije nešto što je namijenjeno samo slijepima ili djeci, kako mnogi još percipiraju, a onda i da ne odmahnu rukom kad vide veličinu naše biblioteke. Ono što je sigurno, ona raste, kao i krug naših korisnika.
Dosad ste snimili nekoliko suvremenih romana i preuzeli prava na nekoliko klasika. Koliko su slušani klasici kao što je „Sarajevski Marlboro“ u izvedbi Mustafe Nadarevića ili „Što je muškarac bez brkova“ koji čita Ivica Vidović? Tko je publika koja sluša provjerene vrijednosti – mladi u školama ili umirovljenici? Planirate li akcije za domove starijih ili škole?
Uvjerljivo najprodavanija knjiga naše biblioteke i dalje je Sarajevski Marlboro Miljenka Jergovića, slijede ga Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice, Pavičić s Knjigom o jugu, Ivana Bodrožić. Naša publika jedino takve knjige i može naći u našoj biblioteci, u njoj nema mnogo komercijalnih naslova. Naši planovi uključuju povezivanje s knjižnicama, školama, pa i vrtićima. Prošle smo zime imale zanimljivo iskustvo s Prvom gimnazijom Varaždin, kada su dva razreda odslušala lektiru. Kako Karakaševog romana ‘Sjećanje šume’, nije bilo u školskoj i gradskoj knjižnici, a njima je bio lektira, domišljate knjižničarke pristupile su nam, pa smo u dogovoru s Damirom donirali 60 licenci tog romana u interpretaciji glumca Živka Anočića i produkciji Multimedijalne kolibe. Bilo je to vrijeme kad se nastava odvijala online, pa je i to što su učenici lektiri pristupili iz svog doma, putem mobitela, i preko vikenda odslušali tri sata romana, bilo izuzetno praktično. Mnogo ih je izrazilo želju da još poneku lektiru obrade na taj način. To nam se čini poticajno, znajući za zazor koji vlada prema čitanju lektire.
Pročitano djelo interpretacijom dobiva novu vrijednost, pa je tako neponovljiva i izvedba Ivane Bodrožić koja je za Book&Zvook čitala svoj roman Hotel Zagorje. Kako birate glas koji će čitati djelo?
Neobična je snaga tog biografskog romana koncentrirana upravo u činjenici da ga Ivana sama čita. Zanimljivo je što je, iako nije profesionalni čitač, pronašla idealnu dozu interpretativne mjere za taj tekst. Narator je ključna odluka u produkciji audio knjige. Riječ je o delikatnostima, o tome da s malim pomakom stvarate velike razlike. Odluku o interpretatoru odvagujemo dugo, čekamo da se srodimo s tom mišlju, a tu nam pomaže naše prethodno iskustvo, jer poznamo glavninu glasova koji nam stoje na raspolaganju. Osim toga, mjesto radnje i geografsko podrijetlo likova otvara nam priliku da se služimo onom specifičnom melodikom jezika koja je pohranjena u različitim govorima i govornim idiomima, naglascima i narječjima.
Kako su „pročitani“ autori doživjeli svoje romane u zvučnom izdanju? Što kaže Damir Karakaš na „Sjećanje šume“, a što misli Renato Baretić o čitanju „Osmog povjerenika“?
Domaći su pisci i dalje fokusirani na klasičnu knjigu, što je i razumljivo, i tek rijetki su uistinu osvijestili ovaj trend i prepoznali kvalitete audio izdanja. Generalno, svi doživljavamo na jedan način ono što možemo opipati, a na drugi ono što je u virtualnom. Nama je to bliže, jer je i zvuk jednim dijelom takav, on je fizička pojava, ali je za nas njegova manifestacija gotovo ‘u oblaku’. Osim velikih i snažnih zvukova koje možemo osjetiti cijelim tijelom, samo je jedan sićušan mali organ, bubnjić našeg uha, sposoban da bilježi zvučne valove. U doba analogije, radeći zvuk, dodirivali ste magnetsku vrpcu, sad više, ima tome i dvadesetak godina, niti to.
Book&Zvook ima cijelu seriju dječjih klasika među kojima su „Mali princ“ i serija priča u suradnji s Teatrom Poco Loco – Andersenova „Kraljevna na zrnu graška“ i „Nevidljiva Iva“ Zvonimira Baloga. Priča za laku noć na mobitelu ili vrtićko slušanje priče s mobitela otvaraju nove mogućnosti. Koliko se koriste? Jesu li traženije audio knjige za odrasle ili za djecu?
Interes za dječjim naslovima je velik. To nas ne čudi, mnogi su svjesni koliko je vrijednosti ugrađeno u pripovijedanje djeci. Danas živimo sve dalje od svojih baka i djedova, od tog asseta koji je nudio tradicionalniji način življenja, u trci smo s vremenom i mnogi ne stižu biti sve, a neki i nemaju tog dara. No priča za djecu u audio formatu ne mora biti samo zamjena za nas ili bake i djedove; mi smo, sa svojom djecom dok su bila manja, u autu, u vožnji, provele sate i sate slušajući priče do kojih smo mogle doći, sa CD-a. CD je praktički izišao iz upotrebe, sad jednostavno preko bluetootha prebacite slušanje s vašeg mobitela na zvučnike u autu. Teško da ćete roman slušati u grupi, ali slušati skupa s djecom, to je odlično iskustvo. Kako se naša biblioteka bude širila, pretpostavljamo da će postati zanimljiva i nekim vrtićima.
Na nedavnoj tribini o audio knjigama na Interliberu zaključeno je da se tržište audio knjiga širi i da će u budućnosti audio-knjige postajati sve traženije. Surađujete li s Croatia Airlinesom ili Hrvatskim željeznicama u promotivnim akcijama? Kakva je suradnja sa Hrvatskim savezom slijepih? Koje su još neiskorištene mogućnosti popularizacije audio-knjiga?
Mnoge, gotovo sve su još neiskorištene. Naša suradnja sa Savezom slijepih, odnosno Bibliotekom za slijepe koja u Zagrebu ima impozantan broj naslova nažalost nije moguća, jer su njihove knjige zatvorene za javnost, u svim smjerovima. Odnosno, trebale bi biti, jer su snimljene bez autorskih prava i namijenjene isključivo onima koji ne mogu čitati, stoga i interpretirane na taj specifičan način. Lani smo, u sklopu akcije ‘Noć knjige’ puštale ulomke nekih naših knjiga u gradskim i prigradskim vlakovima HŽ-a. To je dobro za vidljivost b&z brenda, kako ste i sami rekli u jednom od ranijih pitanja, ali možda i kontraproduktivno za kvalitetu doživljaja. Taj čin slušanja je intiman i vjerojatno nije moguće pažljivo pratiti duge sekvence naracije kroz zvučnike vlaka, uz sve distrakcije, dapače, to se nekome može učiniti i kao gnjavaža. Zato smo za tu prigodu i birale kratke ulomke i poeziju. Croatia Airlines bi već bio bolja adresa, oni bi svojim korisnicima mogli osigurati jednokratne slušalice i pristup knjigama kroz već ugrađene kanale za komunikaciju s putnicima na letu.
Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
