Ljubav i žar prema znanju i spoznavanju su jedan od ključeva napretka!

U susret 3. po redu manifestaciji „Znanost za mlade u Vukovaru“, razgovaramo s dobitnicom nagrade „Za žene u znanosti“ pod pokroviteljstvom L’Oreal Adria i stručnog povjerenstva pri UNESCO-u znanstvenicom Lidijom Barić iz Osijeka, predavačicom na manifestaciji.

SAMOPOZITIVNO: Lidija u ulozi znanstvenice na specijalizaciji danas djelujete kao naslovna asistentica na Katedri za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta Osijek. Jeste li zadovoljni svojim poslom i znači li to da ostajete u Slavoniji?

Posao je kao i svaki drugi, ima težih i lakših dana, ali ljubav prema poslu, kao i oni dobri dani, daje snagu i volju za davanje svoga maksimuma svakoga radnog dana. S obzirom na to da sam čvrsto pustila korijenje u Slavoniji, kako s poslovnoga, ali i privatnog aspekta, odlazak iz Osijeka mi trenutno nije opcija koju razmatram.

SAMOPOZITIVNO: Koji je bio prijelomni trenutak koji vas je usmjerio u znanost?

Zapravo, mislim da nije postojao prijelomni trenutak kao takav. U mome slučaju, znanost se uvukla u moj život i svakodnevicu potiho, na mala vrata, na neočekivane načine. Zanimljivo je da, kada sam tek upisala studij, znanost je decidirano bila aspekt profesionalne formacije za koju sam smatrala da ne želim i nemam potrebe u svome životu, željela sam se baviti isključivo klinikom. I onda mi se dogodila moja prva ljubav moga stručnog života, fiziologija, i ponijela me u svijet znanosti. U tome svijetu me okružila moja Katedra, koja je svakako razlog zbog kojega sam i danas u tome svijetu, Katedra prepuna divnih žena kojima se divim gotovo čitavo desetljeće, a ponosna sam što sam postala dio upravo toga kolektiva koji me je počeo motivirati još dok sam bila studentica, a motivira me i danas kao znanstvenicu.

SAMOPOZITIVNO: Koji su vaši životni uzori, mentori-ljudi koji su utjecali na Vas?

Nisam se nikada pretjerano motivirala velikim ženama u znanosti, iako sam naročito ponosna na svaku koja je obilježila našu povijest. Moji su životni uzori bile upravo osobe iz moje blizine, anonimne svijetu, upravo zato što su bile stvarne, opipljive, imale stvarne obaveze u životu uz znanstvene ciljeve i postignuća. Svakako moj najveći, uzor, mentor, idol, gotovo i ideal je upravo moja mentorica, doc.dr.sc. Ana Stupin, dr.med., koja me uvela u svijet znanosti, a i dalje me njime vodi. Naravno, na mene je ostavila velik utjecaj i mentorica moje mentorice, prof.dr.sc. Ines Drenjančević, dr.med. One su moje žene Curie u stvarnome svijetu.

SAMOPOZITIVNO: Ove godine ste postali dobitnica nagrade „Za žene u znanosti“ pod pokroviteljstvom L’Oreal Adria i stručnog povjerenstva pri UNESCO-u. Kakav je osjećaj bio dobiti tu nagradu i koliko vam ona znači?

Izuzetno sam bila počašćena i ponosna kada sam saznala da sam jedna od dobitnica. Velika je čast znati da je upravo vaš rad i vaš trud ocijenjen kao jedan od 4 najbolja u Hrvatskoj. Ta je nagrada neosporna potvrda da sve što radim, radim sa svrhom.

SAMOPOZITIVNO: Tema vaše doktorske disertacije je „Uloga oksidativnoga stresa u nastavku endotelne disfunkcije uzrokovane kratkotrajnim velikim unosom kuhinjske soli u zdravih mladih ljudi“. Do kojih spoznaja ste došli u vašem istraživanju?

S obzirom na to da je moja doktorska disertacija iz područja temeljnih medicinskih znanosti, općoj publici možda neće biti toliko zanimljiva otkrića do kojih sam došla sa svojom istraživačkom skupinom. Naša se istraživanja provode većinom na funkcionalno-molekularnim razinama, a naš je cilj, grubo rečeno, otkriti koje su prve promjene koje se događaju u organizmu prilikom velikoga unosa kuhinjske soli i kako ih možemo spriječiti, kako bismo spriječili daljnju kaskadu događaja koja dovodi do patoloških stanja poput hipertenzije i njenih komplikacija.

SAMOPOZITIVNO: Koje su prema vašem mišljenju karakteristike presudne za uspjeh u znanosti?

Smatram da je ključna upornost, veliko znanje uz želju za daljnjim učenjem, ali i timski duh. Ako se nađu osobe koje imaju te osobine i počnu skupa raditi, uspjeh je neosporan. Upravo je to bila tajna uspjeha naše istraživačke skupine.

SAMOPOZITIVO: U kojoj mjeri vam vaša obitelj pomaže u vašoj karijeri s obzirom na uloge koje još obnašate kao supruga i majka?

Od obitelji najviše očekujem toleranciju i podršku, koja se manifestira u mnogim oblicima. Upravo je to ono što i dobivam od njih i neizmjerno sam im zahvalna na tome. Budući da sam imala priliku baviti se ovime u cipelama djevojke, a sada i u cipelama majke, svakako mogu potvrditi da je u cipelama majke puno teže. Ipak, uz cipele majke dođe i posebna snaga i motivacija, tako da se ipak sve uspije izbalansirati.

SAMOPOZITIVNO: Uskoro ćete sudjelovati na manifestaciji „Znanost za mlade u Vukovaru“ kao predavač mladim ljudima ali i publici željnoj uspješnih priča i motivacije. Što ćete im poručiti i u kojoj mjeri smatrate da su ključ napretka jedne zemlje u obrazovanju i znanosti?

Izuzetno me nadahnjuju i oduševljavaju mlade osobe kojima iz očiju izvire žar i želja za znanjem i izvrsnošću. Imala sam sreće što imam takvoga nećaka, i dok god vidim žar u njegovim očima, kao i u očima znatnih njegovih kolega, smatram da će se naš kotač obrazovanja i znanosti okretati. Isto tako, predavači se moraju truditi održavati taj žar u njihovim očima. Ljubav i žar prema znanju i spoznavanju definitivno su jedan od ključeva napretka.

SAMOPOZITIVNO: Koji je vaš ključni izvor motivacije, što vas potiče na istraživanje i vodi naprijed?

Teško je reći. Malo je stvar karaktera, volim privesti stvari kraju i guram ih dok ih ne završim. Isto tako, volim započeti raditi nešto novo čim zaključim prethodnu priču. S druge strane, poticajna atmosfera i motivirajuća okolina su čimbenici bez kojih, vjerujem, rijetko tko može biti produktivan i uspješan.

SAMOPOZITIVNO: Kada biste ponovo išli istim putem, što biste na njemu promijenili?

Ne bih ništa mijenjala. Vjerujem da svaki potez u životu ima svoju pozitivnu posljedicu u životu i da se sve događa s razlogom. Neke sam stvari u životu napravila izvrsno, neke manje izvrsno. Da sam sve napravila jednako izvrsno, tko jamči da bih bila baš ovdje sada? A sviđa mi se gdje sam.

SAMOPOZITIVNO: Kako vidite vašu privatnu i profesionalnu budućnost?

Svakako se vidim okružena djecom, i privatno i poslovno. Moram priznati da ne razmišljam previše o budućnosti, više sam fokusirana na korake u sadašnjosti. Imam divnu obitelj, divan posao, za sada mi više od toga ne treba. U budućnosti imam želju oboje samo i dalje nadograđivati i usavršavati.