Kulen Bucićevih drugu je godinu hrvatski šampion

Kulenari s orahovačkog područja godinama su poznati po kvaliteti svojih proizvoda, a među njima posebno mjesto pripada Ivanu Buciću, nositelju istoimenog OPG-a iz Donje Pištane i najmlađem kulenaru među vrhunskim proizvođačima u Hrvatskoj. Ivan je sa svojim kulenom samo u ovoj godini osvojio dva naslova šampiona, uz nekoliko zlatnih medalja te dvije srebrne. Kulen obitelji Bucić dvije je godine zaredom šampion Hrvatske prema ocjeni Hrvatske gospodarske komore.

– Ove smo godine osvojili naslov šampiona u Babinoj Gredi te na najcjenjenijem hrvatskom ocjenjivanju, onom Hrvatske gospodarske komore u Osijeku. Potom smo uzeli dva srebra u Požegi i Jagodnjaku, gdje su bila 124 izlagača, te na Kulenijadi u Orahovici još jedno zlato. Moram se vratiti na Osijek i HGK – tu smo, naime, osvojili tri zlatne medalje i drugu godinu zaredom postali šampioni. Bila je tu pregršt sjajnih i poznatih kulenara i taj naslov samo je potvrda našeg ogromnog truda i kvalitetnog mesa. Mi sve ovo radimo s velikom ljubavlju, svi članovi obitelji su uključeni – moja supruga, majka, otac i brat, svi zajedno radimo i to je zapravo naš najveći uspjeh – počinje priču Ivan Bucić.

Bucići sve rade na isključivo domaći način i sve je njihovo, od svinja do hrane za njih, sve sami sade i proizvode.

– Sve sami radimo, što se kaže, od polja do stola. Sami proizvodimo hranu za svinje, uzgajamo ih i pratimo, i zato je kvaliteta takva kakva jest. Ja sam ovu ljubav prema proizvodnji suhomesnatih proizvoda naslijedio od oca Franje, on me svemu naučio, a i danas nas dvojica zajedno radimo – kaže Ivan.

Franjo Bucić godinama se bavi proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, prvotno za obiteljske potrebe.

– Prije je to bilo puno drukčije, proizvodilo se na način jedan tovljenik – jedan kulen, klima i uvjeti bili su potpuno drukčiji. Danas se pravi, kvalitetan kulen mora proizvoditi uz adekvatnu tehnologiju, posebne uvjete od proizvodnje do sušenja, ali ono domaće uvijek mora postojati – kaže Franjo.

– Hrana za tovljenike posebno je važna, mi strogo pazimo što ćemo sijati. Imamo ječam, tritikal, zob, nešto soje i kukuruz i kada se to sve pripremi za tovljenika, dobije se pravo kvalitetno meso. Naravno da strogo pazimo i na kilažu svinja, kod nas je tovljenik od 13 do 15 mjeseci, utovimo čak od 250 do 310 kila i kada se to rasiječe, vidi se kvaliteta mesa, odlična gustoća i boja, i od toga nastaje vrhunski kulen, no ni jedna, ni najmanja, pogreška u bilo kojem dijelu proizvodnje ne smije se napraviti. Proizvodnja kulena prava je umjetnost, no prije svega mukotrpan rad – nastavlja Franjo Bucić.

Ivan Bucić, koji je kvalificirani mesar, kaže da nekakve posebne tajne dobrog kulena nema, sve je u pravilnoj proizvodnji.

– Krenimo nekim redom. Dakle, važna je kvalitetna hrana, potom odabir mesa, pa pravilno nadijevanje, dimljenje i sušenje i na kraju skladištenje. Dok god ne prođe 150 dana, koliko je potrebno da kulen sazrije, i dok se prvi put ne zareže, ne znaš što si napravio. Naravno da su krucijalni uvjeti, danas se kvalitetan kulen ne može napraviti bez adekvatnih komora za zrenje i dimljenje, kvalitetnog stroja za miješanje. Sve je skupo, ali tko se time bavi, mora to imati – zaključuje Ivan.

Tvrdnje o štetnosti crvenog mesa obitelj Bucić kategorično demantira.

– Te su priče zasigurno krenule iz nekih drugih razloga. Prava istina je potpuno drukčija. Ne da nije štetno, nego je čak iznimno zdravo, naravno, ako je meso kvalitetno. Evo, moja majka je cijeli život jela kulen i kobasicu, sve crveno meso i masno posebno, a doživjela je 93 godine! Još jedan dokaz iz mog života o crvenom mesu kao zdravom: jednom smo znancu koji živi u Francuskoj i koji ima visok šećer dali kulen. Drugu godinu je došao k meni i kazao da mu je, zahvaljujući kulenu, šećer pao. Sada svake godine dolazi k nama po kulen i kaže da je riješio problem sa šećerom. Mislim da to sve govori – zaključuje Franjo Bucić, koji sa suprugom Đurđom i sinovima Ivanom i Tomislavom gradi priču o uspjehu iz Donje Pištane, malog sela pokraj Orahovice.