Koja je tvoja misija?
Jesmo li se ikada upitali koja je naša svrha, misija, zašto radimo posao koji radimo, za koga ga radimo i mijenjaju li se ti ljudi zbog nas?
Piše: Sanja Simel Pranjić / Samopozitivno.com
Polazim od sebe. Ja sam profesorica, i moja je misija pomoći studentima, budućim nastavnicima i pedagozima da osvijeste svoje vrijednosti, svoje istinske potencijale i talente te da ih što više i češće razvijaju u visokoškolskoj nastavi, ali i izvan nje. Pri tome mi je iznimno važna sloboda i mogućnost izbora, kao i stvaralaštvo, entuzijazam i samopouzdanje.
Smatram da studenti tek kroz iskustvo razvijanja vlastitih potencijala i talenata u visokoškolskoj nastavi mogu shvatiti koja je bit i svrha odgoja. A to ih onda svakako mijenja – mijenja njihove stavove, uvjerenja, čak i određene osobine i ponašanje, te će u tom pozitivnom smjeru moći i sami odgojno djelovati kada završe fakultet i dobiju posao. No, naravno, sve to bit će moguće u onoj mjeri u kojoj su studenti otvoreni za nova iskustva i promjene, te koliko su spremni na istraživanje i razvijanje samih sebe.
Jedan od načina na koji studenti (pa i učenici) mogu shvatiti što im je važno u njihovim životima i kojim vrijednostima teže, jest kroz njihovo osvještavanje. Prečesto nam se naše vrijednosti mogu učiniti nejasnima, što nas čini zbunjenima i izgubljenima. U nastavi se te vrijednosti mogu osvijestiti kroz različite aktivnosti i zadatke, a ne poučavanjem ili dociranjem. Primjerice, ako napišemo listu stvari koje volimo raditi i u čemu uživamo, to nam može osvijestiti što nam je važno i što bismo trebali češće uvrstiti u naše svakodnevne aktivnosti. Takve i slične aktivnosti se u školskom kontekstu mogu uklopiti u različite nastavne predmete. Primjerice, u okviru hrvatskog jezika učenici mogu pisati pisma junacima i drugim likovima iz književnih djela, u kojima će promišljati o njihovim postupcima i stavovima te ih uspoređivati s vlastitima, pisati sastavke na teme koje su u skladu s njihovim interesima; a u okviru povijesti mogu raspravljati o “pozitivnim” i “negativnim” povijesnim osobama i događajima te alternativnim završetcima. Ukoliko na takav način prilagodimo nastavni proces, da sve što radimo bude blisko i važno svakodnevnom životu studenata/učenika, tada im pomažemo da ostvare sebe, da razvijaju svoje potencijale i talente, a svoje živote čine smislenim, ispunjenim i sretnim.
Malo po malo, razvijajući svoje potencijale i talente mogu doći i do spoznaje koja je njihova misija. Jedna moja studentica predivno je to izrazila kroz pjesmu, a jedna njezina rečenica savršeno opisuje životni poziv nastavnika:
Neka nas naš životni poziv
usmjerava našim učenicima i rađa u nama želju da istog onog malenog i uplašenog učenika, a opet čovjeka
odvedemo na pravi put…
