Karmen Kmetović Prkačin: Skrivanje i potiskivanje osjećaja trebamo prerasti, osjećaji su važan alat i putokaz

Partneri u skladnim vezama znaju očitati osjećaje onog drugog, a ako u partnerstvu primjećujete nesporazume, jeste li se zapitali koji je vaš način izražavanja osjećaja, a na koji način osjećaje izražava vaš partner? Takvo pitanje jedna je od vježbi u programu “Tajna sretnog braka” koji je Karmen Kmetović Prkačin objavila na edukacijskoj platformi za osobni razvoj “Moj Put”. Program svaki dan otvara po jednu vježbu i na taj način podržava stvaranje novih navika ili uvid u vlastita ponašanja. Karmen Kmetović Prkačin bavi se online savjetovanjem i dosad je objavila dvije knjige “Vodič kroz sretan brak” i “Vodič kroz razvod”. Živi u Dubrovniku, a ima brojne klijente iz cijele Hrvatske, pa i iz svijeta.

S Karmen Kmetović Prkačin razgovaramo o njezinim knjigama i online savjetovanju, ali i o krizama u današnjim brakovima i odnosu prema vlastitim osjećajima, koje je često osnova doživljavanja sebe i drugih.

Na platformi Moj put objavili ste program „Tajna sretnog braka“ koji se temelji na vašim knjigama „Vodič kroz sretan brak“ i „Vodič kroz razvod“. Zašto braku danas treba pomoći da postane sretan? Kako ste izabrali temu svog prvog programa na platformi „Moj put“?

– Kada imamo namjeru služiti drugima, tada nema toga što nije moguće postići. Knjiga Vodič kroz razvod polučila je izniman interes javnosti. Mnogi odvjetnici i djelatnici centara za socijalnu skrb ističu kako im je knjiga olakšala posao. Čak smo kolegica Ivana i ja imale javljanje uživo za nacionalni dnevnik. To je bio prvi psihološko-pravni priručnik na ovim prostorima i šire koji s lakoćom objašnjava pravnu proceduru uz psihološki pristup. Knjiga je prevedena na slovenski i engleski jezik te je usklađena s njihovom pravnom regulativom, a pomaže čitatelju shvatiti što točno želi te ga pravno i psihološki provodi kroz proces; bilo razvoda ili pomirenja. „Vodič za sretan brak“ napisan je odmah po izlasku prve knjige. On se bavi odnosima i naglasak je na prihvaćanju i voljenju sebe. Jer to je jedini ispravan put za uspostavljanje zdravih partnerskih odnosa.

Kolege Haris Alibegović i Darko Cesar s platforme Moj put prepoznali su vrijednost i ljekovitost knjige, pa smo je zajedničkim snagama uz određenu modifikaciju pretvorili u online program. Privukao nas je zajednički cilj, a to je služenje drugima. Projekt smo započeli usred pandemije. Trajao je devet mjeseci. Imali smo apsolutno povjerenje jedni u druge te smo s lakoćom prelazili prepreke.

Autorica ste vježbe„Kako u tri koraka bolje razumjeti sebe i svog partnera“u kojoj upućujete na prepoznavanje partnerskih odnosa kao ključnih za kvalitetan život. Što se danas događa s partnerskim odnosima? Kakav je stav današnjih tridesetogodišnjaka prema partnerskim odnosima? Gdje najčešće nastaju teškoće?

– Većina bračnih parova vjeruje kako se njima neće dogoditi problemi koji se događaju drugima. Mi o braku zapravo ne znamo ništa. Najčešće preuzimamo iskustva naših roditelja ili sredine u kojoj živimo. Hrlimo u brak jer vjerujemo da tako treba da bismo postigli sreću. A bračni odnos je jedan od najkompleksnijih odnosa. To je ujedno i prilika za učenje o tome tko smo zaista. I ne bi bilo loše znati neke stvari prije negoli u brak uđemo. Ljubav se transformira. Kako rastemo mi, tako se mijenja dinamika i kvaliteta ljubavi. Recimo, sasvim je normalno na počecima postati ovisan o partneru. Kasnije se ta ovisnost treba prekinuti, jer nije dobra za naš osobni rast i razvoj. To ponekad uzrokuje bol, ali nam u konačnici donosi radost. Sve je to priprema za ulazak u fazu zrele ljubavi. One u kojoj volimo i prihvaćamo sebe i partnera upravo onakvima kavi jesmo. Mir i radost postaje nam prirodno stanje, a više o tome rekla sam u online programu Tajna sretnog braka.Stavovi današnjih tridesetogodišnjaka su različiti. Ima onih koji se nikada ne bi ženili, do onih koji vjeruju kako se sreća može postići samo kroz partnerstvo.

Bračnom odnosu najviše štete nerealna očekivanja i ponašanja kojima nastojimo manipulirati partnerom. To su najčešće prigovaranje, kritiziranje i uspoređivanje s drugima. Moji klijenti često očekuju kako će se situacija popraviti kada partner promijeni ponašanje. To je daleko od istine. Fokus treba biti na nama i na prepoznavanju emocija koje smo potisnuli.

Svojim vježbama usmjeravate publiku na promatranje sebe i vlastitih emocija te na način njihova izražavanja. Zašto je važno prepoznati svoje emocije? Kako osobe koje u dječjoj dobi nisu naučile osluškivati svoje emocije i izražavati ih na prihvatljiv način, mogu to naučiti u odrasloj dobi?

– Svi mi želimo biti sretni, a put do sreće često tražimo izvan nas. Mislimo da će nam diploma, nova kuća, auto, brak, dijete ili poslovni uspjeh donijeti sreću. Međutim, kada ostvarimo jedan po jedan cilj privremeno smo sretni, a u nama i dalje ostaje onaj osjećaj ispraznosti. Istina je slijedeća; to nije ispraznost, to su potisnute emocije. One kao i aplikacije na mobitelu, troše našu energiju u pozadini. Često nastoje isplivati na površinu no mi ih potiskujemo i maskiramo na razne načine. Pušenjem, pretjeranim radom, čokoladom i sl. Već od rođenja nastaju bolne emocije koje su potisnute duboko u našu podsvijest. Najčešće je riječ o strahu od napuštanja, osjećaju manje vrijednosti i krivnji. Sve dok ne osvijestimo da su naše potisnute emocije tu, te ih ne prihvatimo i zavolimo imat ćemo osjećaj praznine. Emocije trebamo procesuirati, dopustiti im slobodno kretanje kroz tijelo. One su naš unutarnji alat koji nam pomaže shvati koji smjerom trebamo krenuti. Mnogi od nas, upravo iz straha od napuštanja nisu sebi dozvolili autentičnost. I sama sam se prilagođavala drugima samo da bi me voljeli. To me je udaljilo od sebe i učinilo prilično nesretnom.

Starije generacije smatrale su emocije slabošću. Naše društvo naučeno je skrivati emocije. Muškarcima nisu niti dozvoljene. Čudim se kako smo uopće ovoliko evoluirali kada nam je urođeni alat proglašen greškom! Stoga nastojim znanje o emocijama prenijeti na svoju djecu te knjigama i predavanjima dotaknuti druge. Zaslužujemo biti sretni i ispunjeni. Čovjek je predivno biće. Za učenje nikada nije kasno.

U svom savjetodavnom radu bavite se bračnim i partnerskim odnosima. Kada ste u sebi prepoznali impuls za savjetovanjem i pružanjem psihološke podrške? Kako ste počeli baviti se partnerskim odnosima?

– Mogu reći od kada znam za sebe imam potrebu za pomaganjem drugima. Sjećam se kada sam imala šest godina, susjed je plakao jer su mu se dječaci iz ulice rugali. Pitala sam ga zašto plače. Rekao je zato jer su mu rekli da mu je tata „Mujo“. Nisam znala što je to „Mujo“. Ali sam mu rekla; „Nemoj plakati i moj je tata Mujo“. Još od malena osjećam druge ljude i to mi je prilično stvaralo probleme tijekom odrastanja. Znala sam prepoznati tuđe osjećaje i namjere. Ponekad nisam znala razaznati jesu li osjećaji moji ili tuđi. Danas svoj dar koristim na pravi način. On mi daje prednost u poslu. Točno znam jesu li klijenti iskreni, pomažu li im predložene metode i ima li još nečega na čemu trebamo raditi. Iako se primarno bavim individualnim savjetovanjem, život me stalno usmjerava na partnerske odnose bilo kroz knjige, programe, tv gostovanja… Valjda sam u tome dobra ( hahaha) . Prije godinu dana nadogradila sam se znanjima iz područja iscjeliteljskog rada. Idem u korak s vremenom. Nastojim biti na usluzi i pružiti najbolje sebi i svojim klijentima. Kada se prepustimo životu i imamo povjerenje, on nam donese upravo ono što nam najviše treba.

Vodite savjetovalište UMUS u Dubrovniku. Kada radite s parovima, tko prema vašem iskustvu češće inicira intervenciju savjetnika – muškarac ili žena? Zašto je to tako?

– Žene su češći inicijator bračnog savjetovanja, iako na individualno savjetovanje više dolaze muškarci. Teško mi je razlučiti što je u pozadini jer je svaki slučaj priča za sebe. Fascinira me što u posljednje vrijeme imam sve više parova koji imaju dobre odnose, no žele unaprijediti sebe. Prije su partneri dolazili na bračno savjetovanje kada je njihov odnos bio toliko narušen da je vraćanje u balans iziskivalo mnogo truda s njihove strane. Neki su se sretno razveli, a neki su sretno ostali skupa.

Kako se upotpunjuju knjige i savjetodavni rad? Koliko je u vašim knjigama vašeg iskustva iz savjetodavne prakse? Koliko je vlastitog životnog iskustva?

U bračnom savjetovanju knjige i online program upotpunjuju moj savjetodavni rad. Klijenti prolaze kroz introspekciju, tako da su im uvidi jasniji i promjene su brže. Volim često koristiti metafore i priče jer one idu direktno u podsvijest. Dok je um zaokupljen sadržajem, podsvijest uzima ono što joj je potrebno, događa se uvid, „AHA efekt”. Knjige koje pišem, osim stručnog znanja, pune su metafora, istinitih priča iz prakse a i osobnog iskustva. Moja treća knjiga “Od mrvice do lavice“ temeljena je isključivo na osobnom iskustvu, a motiv je inspirirati druge da se okrenu sebi i žive svoju autentičnost.

S obzirom da živite u Dubrovniku, kako ocjenjujete mogućnosti on-line savjetovanja kod nas i koliko ih koristite? Imate li klijente iz drugih krajeva Hrvatske?

Online savjetovanje je moja svakodnevica. Klijenti nisu samo iz Hrvatske već i cijelog svijeta. Moj prvi online klijent bio je iz Amerike. Djevojka koja je porijeklom Hrvatica. Javljaju se ljudi iz Njemačke, Irske, Crne Gore… Zadnjih godinu dana porastao je interes za online savjetovanjem zbog situacije s pandemijom. Volim rad u živo, no online savjetovanje omogućava povezanost sa cijelim svijetom. To me fascinira, posebno ako je druga vremenska zona i kada je potrebno uskladiti termine savjetovanja.

Platforma “Moj Put” daruje jedan program “Tajna sretnog braka” čitatelju portala Samo pozitivno.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar