Kako postati zaista uspješna osoba?
Koliko sličnih naslova sam vidjela na internetu… – Deset navika koje su zajedničke svim uspješnim ljudima. – Što vas dijeli od uspjeha? – Iskoristite sav svoj potencijal, pronađite uspjeh! Pritom je moja znatiželja ostala razočarana čitanjem sličnih konkretnih koraka koje bismo trebali poduzeti u svom životu da bismo bili uspješni. Kao da smo svi napravljeni na tvorničkoj traci.
Da bismo mogli definirati što će nas dovesti uspjehu, moramo prvo definirati što za nas znači uspjeh. Željeni posao, auto, stan, obitelj? Život koji je sličan životu koji vode naši prijatelji, kolege, naši uzori? Zarađivanje dovoljno novaca da si možemo priuštiti putovanja, odsjedanje u luksuznim hotelima i odmaralištima? Nijedan odgovor nije pogrešan. Naša definicija uspjeha razlikuje se od tuđe.
Problem u uspjehu jest što ga zapravo većinom ne određujemo mi. Određuju ga drugi oko nas. Ako smo cijeli život bili ljenčine i ovisnici o raznim supstancama, pronalaskom posla i odbacivanjem takvog načina života, mi smo uspjeli. Drugi nas gledaju s odobravanjem i mi smo za njih uspješni ljudi. Ako smo imali privilegiju da se školujemo do diplome i puno potencijala za karijerni i privatni uspjeh, ali završimo na prosječno plaćenom poslu živeći sa roditeljima, mi smo neuspjeh. Drugi su razočarani, jer „koliko smo toga mogli“. Isto tako, ako smo imali sjajan posao, vlastitu firmu i divnu obitelj, ali se zbog ekonomskih ili drugih prilika sve to na neki način raspadne, nije neobično da ćemo osjećati nepravdu i gorčinu. Ljutnju na sebe i cijeli svijet. Jednom cijenjeni, sad ismijani.
Svi smo vidjeli na internetu kako su sretni ljudi na raznim krajevima svijeta koji žive daleko ispod naših standarda zadovoljstva. Bez krova nad glavom, bez blagodati koji su nama nužnost i ponekad čak bez dovoljno hrane, oni su sretniji od nas. Nije neobično da ljudi iz bogatijih država odlaze pronaći smisao u takve zemlje i nije neobično da ga i pronađu!
Zašto sve to nabrajam? Zato što je u definiranju uspjeha najbitnija naša perspektiva i naši prioriteti. Pročitala sam citat koji glasi: „Život s kojim smo zadovoljni je bolji od uspješnog života. Zato što naš uspjeh određuju drugi, a zadovoljstvo mjeri naša duša, um i srce.“
Kako mi mjerimo uspjeh? Osim tuđih očekivanja, imamo i vlastita. Naša očekivanja od nas samih mogu biti gadna stvar, posebno ako smo perfekcionisti. Kad postavimo ljestvicu vlastitog uspjeha previsoko, osigurali smo si život stalnog nezadovoljstva. Ako se cijenimo i volimo samo kada smo uspješni po vlastitim kriterijima, nećemo živjeti sretan život. Često se događa da ljudi koji najviše kritiziraju i osuđuju druge, najmanje vole sebe. Obožavanje i ugađanje našem egu je sasvim druga stvar. Prava ljubav podrazumijeva blagost prema sebi kada se mučimo i trudimo bez nekog vidljivog uspjeha. Smatram da je to vještina koja se uči cijeloga života, a koju možemo vidjeti kod jako male djece. Ironično, zar ne? Negdje po putu izgubimo tu blagost i ljubav prema sebi, da bismo se cijeli život trudili da ju vratimo.
Želim podijeliti jednu priču koja dobro ilustrira temu uspjeha;
Jednom davno, postojala je grupa žaba koje su željele organizirati natjecanje u penjanju. Cilj je bio popeti se na vrh ogromnog tornja. Na dan utrke sve su se žabe okupile da gledaju događaj. Ali, niti jedna žaba nije vjerovala da je moguće popeti se na tako visok toranj. Gomila gledatelja se povećavala i vikali su natjecateljima;
„Ovo je nemoguće!“ „Toranj je jednostavno previsok!“ „Nitko neće uspjeti!“
Jedna po jedna, male žabe su odustajale i padale s tornja. Ipak, postojala je manja uporna grupa koja je nastavila dalje. No, gomila je i dalje vikala;
„Ovo je preteško!“ „Nema šanse da itko uspije!“
Obeshrabrene i pod utjecajem gomile, jedna za drugom, žabe su odustajale. Mnoge su se žalile na umor i bol, a druge su čule kako njihovi suparnici jauču pa su i same odustale.
Ostala je još samo jedna mala žaba. Penjala se, uporno. Sve više i više prema vrhu tornja. Gomila koja je sve gledala čudila se kako to da na tu žabu ne djeluje ništa. I dalje su vikali;
„Nikad nećeš uspjeti!“ „Ovo je preteško!“ „Toranj je previsok!“
Ali mala žaba se nije dala smesti. Korak po korak došla je do vrha tornja, do cilja svog putovanja.
Sve žabe su bile oduševljene i zadivljene uspjehom male žabe. Kada je sišla, svi su je htjeli pitati, kako to da je uspjela? Koja je njena tajna? Ispalo je da je pobjednička žaba – gluha.
