Kada snagu uma i moć pozitivnog stava naučite na Vukovaru
Književni kritičar i novinar Saša Drinić na promociji knjige “Svjetlosna godina“u jednom trenutku je uz sve druge doživljaje kao duboke, univerzalne i bezvremenske, autobiografsku priču usporedio kao najfiniju kombinaciju Raffaella i Bajadere a novinarka Glas Slavonije prenijela poruku povjerenja, ljubavi i zagrljaja koji u današnjem stresnom načinu života i te kako nedostaju i ključ su izlaska iz svih izazovnih situacija koje život nameće.
Prilično je hrabro uzeti temu Vukovara i njegovih stradanja kao ogledni primjer situacije iz koje možemo naučiti kako je stav koji zauzmemo uz bilo koje životno događanje ono što će odrediti našu budućnost. Poznata trenerica osobnog rasta i razvoja, NLP trenerica i motivatorica Mara Majstorović to si je mogla dozvoliti samo zato što je rođena Vukovarka, što je Vukovar sama preživjela i “preboljela”, i to s pomoću vlastite moći pozitivnog stava, ali i molitve i samoizgradnje, pa danas u Vukovaru vidi samo predivni grad u “kojemu Dunav ljubi nebo”, u kojemu su ljudi živjeli tisućama godina prije nas i kojemu su potrebni samo ljubav i zagrljaji.
Poruka je to njezine prve knjige “Svjetlosna godina”, u kojoj je svoje iskustvo proživljene tragedije pretočila u neiscrpne ideje kako se unatoč svim životnim situacijama vlastitom snagom uma i moći pozitivnog stava svaka nedaća može pretvoriti u čisto iscjeljenje, koje u konačnici mijenja i sam ishod nečega što je moglo završiti kao tragičan scenarij, ovisno o ‘’filmu u glavi koji se odlučimo snimiti”.
Knjigu koju je ova, danas udana Vinkovčanka, pisala pet godina, u utorak su u Osijeku, i to u prostoru GISKO-a, predstavili književni kritičar Saša Drinić i urednica knjige Darija Klaričić Veg, inače spisateljica i voditeljica kreativnih radionica pisanja.
” Svjetlosna godina zapravo je udaljenost koju svjetlost prevali u vakuumu za jednu godinu, vakuum je prostor bez zraka, istoznačnica za ništavilo. Na nama je hoćemo li u situacijama kada se suočimo s nečim stresnim i tragičnim samo gledati u to ništavilo, crnu rupu ili ćemo fokus prebaciti na prostor izvan vakuuma, sunce iza crne rupe i zvijezde koje ga okružuju.
Danas znamo da ne postoji ništa osim ljubavi i straha. Odlučimo li se za strah, mržnju i život u prošlosti, osudili smo svoju budućnost na vakuum, prazan prostor, život bez zraka, na preživljavanje nesvjesno sadašnjosti i potencijala koji možemo kreirati i stvarati. Ovo je moja autobiografska priča kojom želim da svatko tko ju pročita na kraju zaključi, pa ako je mogla ona, to mogu i ja. Jer kako je rekao Siniša Glavašević: ‘Grad – to ste vi’. No nisam siguran da su ljudi to u onoj ludnici mogli shvatiti, ali danas mogu. Treba nam više zagrljaja jer od mržnje nastaju bolesti i uništeni životi. Oni koji se odluče pročitati ovu knjigu, vidjet će koja je povezanost moje priče sa sv. Leopoldom Bogdanom Mandićem, ali i uživati u prekrasnim fotografijama i vjerujem nešto naučiti”, poručila je Majstorović.
Recimo i kako je knjiga sastavljena od sedam priča, a Saša Drinić usporedio ih je s kombinacijom najfinijih bombona.
N.Z.Eberhard/Glas Slavonije; Foto: Gojko Mitić
