Jeste li znali da se pod zemljom jedne od najpoznatijih zagrebačkih ulica nalazi urbana farma?
Urbana farma Vesela motika Sergeja Lugovića nalazi se pod zemljom u Martićevoj
Na zagrebačkoj tržnici Kvatrić već se nekoliko mjeseci s jedne klupe širi miris bosiljka. Klupu ne možete promašiti, jer njena intenzivna zelena boja vodi oko promatrača kroz gužvu i šarenilo klasične ponude na placu u jedan od redova neposredno uz Martićevu ulicu. Iako će vam bosiljak prvi privući pozornost i natjerati vas da uronite nos među njegove zdrave i lijepe listove (i naravno, odmah ga spremite u torbu za plac jer se ovakva moćna biljka ne propušta), Sergej Lugović iz tvrtke Vesela motika rado će vam predstaviti i svoj miks salata koji se nerijetko uz bosiljak nađe u vrećicama njegovih kupaca. No ne prije nego ih prvo dobro nasmije jer se na kartonskim čašama napunjenima izdancima rotkvice, mungo graha, suncokreta, gorušice te listovima zrelog bosiljka nalazi natpis Munjara, a Lugović je pritom naziva i najjačom miješanom salatom u gradu proizvedenom na struju. I dok će Zagrepčani natpis prepoznati kao naziv nekadašnje zagrebačke tvornice struje, malo tko je zapravo svjestan da su svi sastojci za tu salatu uzgojeni upravo pomoću struje i to ispod same tržnice!
Svoj projekt Vesela motika Sergej Lugović je pokrenuo sa željom da razvija rješenja za pitanja održivosti, ali i da promiče drugačiji pristup uzgoju hrane. Javnosti je poznat po kućnom sustavu za vrtlarenje na struju Mangon, a tijekom prošle godine prilike su ga prisilile da se i sam počne baviti uzgojem. U suradnji s inženjerkom agronomije Ivanom Palčić Sanders zasukao je rukave i bacio se na gradnju i sadnju urbane farme u kojoj pod svjetlima lampi niču mladice raznovrsnog jestivog bilja skrivene ispod vreve tržnice na Kvatriću.
“Nama je ovo peti prostor u kojem uzgajamo jestivo bilje. Krenuli smo na 4. katu ovdje na Kvatriću u svega 20 kvadrata, pa smo imali pop-up u Ciboninom tornju, a zatim i na Jordanovcu. Na Trešnjevci smo bili na 90-ak kvadrata pa nam je ovo uletjelo kao optimalan prostor. Sad smo ispod zemlje i po zimi je toplije, a po ljeti hladnije”, objašnjava Lugović izbor lokacije.
A upravo je njihov sustav za urbani uzgoj kultura dokaz koncepta kojem bi se trebalo težiti, onog od nula kilometara od mjesta gdje se hrana proizvodi do mjesta gdje se prodaje za konzumaciju. Što se u slučaju Vesele motike pokazalo i više nego praktično, jer kada mu na štandu ponestane nekog začina, Lugović samo nazove kolegicu i za čas se na zelenoj klupi pojavi svježi peršin, Munjara miks ili neka treća biljka po zahtjevu kupca.
Iako sve što prodaju možete potražiti i kupiti i na njihovoj službenoj stranici, kažu da nema do ljudskog kontakta na tržnici i razgovora s kupcima, među kojima, ponosni su, imaju već i vjerne fanove njihovih miks salata. Upravo su na placu otkrili su da su Hrvati zapravo klasičari.
“Bosiljak je trenutno najpopularniji i njega najviše proizvodimo. Sad se već pojavio onaj iz uvoza i mislio sam da naš neće ići jer je malo skuplji, no ljudi prepoznaju njegovu vrijednost. Ima intenzivniju aromu i svježiji miris. Kad smo u siječnju krenuli s prodajom na Kvatriću, prvo smo izašli s microgreensima koji nisu privukli veliku pozornost jer ljudi baš o tome ne znaju još puno. Kada smo stavili bosiljak, on je počeo privlačiti kupce, koji nas onda uvijek pitaju da im objasnimo što sve još nudimo. Prošli vikend nam je gomila ljudi došla i rekla da su vidjeli na internetu da smo ovdje pa su došli probati”, zadovoljno se osmjehnuo Lugović dok nam je pokazivao police pune biljka koje rastu na njegovoj urbanoj farmi u Martićevoj 67.
Među naizgled jednostavnim stalažama koje su zapravo kompleksni sustav za uzgoj s pravim omjerom temperature, vlage i svjetla neophodnim da bi njihove kulture uspijevale duboko pod zemljom, Ivana Palčić Sanders raščistila nam je neke nedoumice oko naziva koje ljudi često krivo koriste.
“Ljudi nam dolaze s idejom da će kupiti klice, no to što se jede, a što mi prodajemo, nisu klice. Microgreensi su zapravo prvi izdanci biljke. Kada pusti korijen, u zemlju posađeno sjeme pretvara se u klicu, a kada krene rasti, biljka izbaci zametne listove. Tada govorimo o izdancima odnosno microgreensima koji su kod svake biljke drugačiji. Kada iz izdanka krene prvi pravi list, tada govorimo o baby leaf salati. Nakon toga biljka se dalje razvija u zrelu jedinku.”
Biljke možemo jesti u raznim fazama, iako više nismo na to navikli kao nekada.
“Kulture koje većina konzumira u jednom obliku, bilo kao cvijet, plod ili lišće za salatu, mi dajemo na raspolaganje u drugom obliku. Rotkvicu vam dajemo kao mali izdanak, a ljudi su navikli na to da jedu njen korijen. Komorač se jede kao plod, ali i u baby leaf fazi. Mungo grah se jede kao microgreens, ali ne i kao baby leaf jer postaje prevlaknast. Sikavica, koja je inače čičak i koja se jede kao sjeme, kod nas dolazi kao microgreens i u tom obliku ima istu količinu silimarina kao sjeme. Kamilica mi je sjajna i može se jesti njene izdanke. Suncokret ne jedemo kao odraslu biljku, ali zato jedemo sjeme i mogu se jesti izdanci. Prvi pravi listovi su mu već gorki pa nisu za svakog. Bosiljak nema smisla jesti u fazi izdanka jer se koristi kao začinska biljka zbog eteričnih ulja prisutnih samo u odraslim listovima”, objašnjava nam Ivana i ističe da se ni izdanci ni mlado lišće termički ne obrađuju jer time gube svoju nutritivnu vrijednost.
