Jedini preostali drveni brod austrougarske mornarice opet u Puli: ‘Našao sam ga slučajno preko oglasa‘
Jedini očuvani drveni brod Austrougarske mornarice vratio se u Pulu. Riječ je o spasilačkom brodu Sveti Marko (SMS Rettungskutter I Klasse) koji je sasvim slučajno u oglasnicima našao pulski konzervator i zaljubljenik u stare brodice Marko Uhač. Kako sam proučava ovu građu, odmah je shvatio da se radi o rijetkom primjerku koji vrijedi spasiti od zaborava ili nedajbože uništenja. Brodicu je od Splićanina Slavka Penđera otkupio Arheološki muzej Istre, koji će zajedno s Povijesnim i pomorskim muzejem Istre upravljati njime nakon obnove.
Ovaj vrijedni nalaz za koji se pretpostavlja da je bio spasilački brod s Viribus Unitisa, bojnog broda koji je miniran i potopljen nakon što je na njemu na kraju Prvog svjetskog rata u pulskoj luci izvješena zastava hrvatske mornarice, ponovno će biti vezan u luci najvećeg istarskoga grada idućeg ljeta. Kaže nam to ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo. Time će brod koji je nekada pod jedrima mogao primiti i 40 ljudi imati dvostruku ulogu – bit će u plovnoj funkciji, a i muzejski izložak.
– Sad je prvenstveno plan da se brod uredi i sredi te da se konzervacijom i restauracijom približi idealnom brodu koji smo imali potkraj 19. i početka 20. stoljeća, s time da se poštuju stvari koje su s vremenom ugrađene u njega. Dogovoreno je da njime zajednički gospodarimo mi i Pomorski i povijesni muzej Istre. To će biti prvi takav brod u naša dva muzeja koji će biti na ovakav način izložen. Dogovoreno je da bude vezan kraj lučke kapetanije. Nije ideja da se muzealizira, nego da ostane plovan. Koristit ćemo ga za protokolarna vodstva. Najbolje će se održavati ako bude plovan – smatra Komšo.
– Ako ga smjestimo u muzej, tada prestaje obavljati svoju funkciju. Ipak je to zanimljiva priča jer se radi o jedinom očuvanom drvenom brodu Austrougarske mornarice – ističe Komšo. Za brod se ne zna točno gdje je sagrađen, ali vjeruje se da je nastao u nekom od brodogradilišta na našoj obali. Također, pokrenut je postupak da se brod upiše u Registar kulturnih dobara. A trenutno je u fazi rekonstrukcije u jednoj od hala pulskog Arsenala. S njega je skinuta boja, motor. Slijedi zamjena dotrajalih elemenata i vraćanje starog sjaja brodu od devet metara dužine i 2,60 metara širine s jednim jarbolom.
– U ovom se trenutku ne može s potpunom sigurnošću potvrditi da je ovo spasilačka brodica sa SMS-a Viribus Unitis, ali se sa sigurnošću može tvrditi da je plovilo u naravi Rettungskutter I Klasse/spasilačka brodica 1. razreda Austrougarske ratne mornarice. Time se svrstala uz malobrojna do danas očuvana plovila izgrađena u Austro-Ugarskoj Monarhiji, poput plutajućeg doka u Cresu, jahte Dalmat/Istranka u Splitu i riječnih monitora Leitha u Budimpešti i Bodrog u Beogradu, s razlikom u tome što su ti brodovi izrađeni od metala. Pronalazak brodice starije od stotinu godina s očuvanom većinom izvornih elemenata nedvojbeno je izuzetna rijetkost u Hrvatskoj i upisuje je u mali fundus brodova stogodišnjaka – ističe konzervator Uhač.
A brodica je ponovno u matičnoj luci nakon 93 godine, otkud je otišla dvadesetih godina prošlog stoljeća. Giuseppe Galovich, vlasnik Hotela Excelsior u Cresu, kupio ga je preko svog rođaka Domenica Galovicha iz Pule od Talijanske ratne mornarice. Potom brod 1928. kupuju kći Domenica Galovicha Franica i njezin suprug Antonio Ballon iz Valuna. Brod je tada sasvim obnovljen te je dobio ime prema zaštitniku tog malog mjesta. Bio je jako popularan u Valunu, čak mu je posvećena i pjesma. U svojoj je povijesti San Marko, osim kao spasilački brod mornarice, služio i za prijevoz ljudi, robe i pošte na brodskoj liniji Valun – Cres do pada Italije 1943. godine. Brodica potom povremeno prevozi članove KPJ na relaciji Cres – Istra i obratno, a tijekom drugog svjetskog rata prilikom bombardiranja došlo je do stradavanja dviju ženskih osoba na samom brodu ili u njegovoj blizini. Nakon rata, do 1970-ih, Sveti Marko održava liniju između Valuna i okolnih mjesta te Valuna i Cresa. Nakon izgradnje ceste za Valun, Sv. Marko je na turističkoj liniji za Cres – Nedomišje – Valun te Sv. Blaž. I tako do 1987. godine, kad ga kupuje Stanko Penđer iz Splita. Kada je posjetio Cres, našao se s prijašnjim vlasnikom Antonom Balonom Kuzmićem. On mu je na ceduljici zapisao da je San Marko spasilačka brodica sa SMS-a Viribus Unitis. Kazao je da mu to nije htio reći prilikom kupoprodaje jer je mislio da bi veća starost utjecala na smanjenje dogovorene kupoprodajne cijene. Sveti Marko u Splitu obavlja pak sasvim novu djelatnost neko vrijeme, onu ribarsku. I onda je oglašen na prodaju. Srećom, zapazio ga je stručnjak koji će mu vratiti novi život.
Inače, kako objašnjava Uhač, na većini brodova Austrougarske mornarice nalazio se minimalno jedan Rettungskutter 0, I, II ili III Klasse/spasilačka brodica 0., 1., 2. ili 3. razreda u ovisnosti o veličini broda. Njihova namjena nije bila spasilačkog karaktera u smislu spašavanja s tonućeg broda, nego potreba da se u lošim vremenskim uvjetima u more spusti brodica koja može spasiti ljude u moru. Ovakav tip brodice nalazio se na bojnim brodovima klase Tegetthoff, Radetzky, Erzherzog i Habsburg te na oklopnim krstašima Sankt Georg i Kaiser Karl VI. Zanimljivo je da su dva kapitalna bojna broda SMS Szent Istvan i SMS Viribus Unitis prema fotografijama i snimcima potonuli bez svojih pomoćnih brodica. To upućuje da se u godinama neposredno nakon rata određeni broj pomoćnih brodica nalazio unutar pulskog zaljeva.
Izvor: Jutarnji.hr
