‘Izradio sam 4675 amfora, a na carini misle da švercamo originale’

– Rekoše da to nije prirodna glina, da je nemoguće imati takvu ravnotežu potrebnih sastojaka. Ali, eto, moguće je – uz osmijeh kaže Valent dok nas vodi radionicom prepunom raznih glinenih proizvoda.

Akademija blata u Petrinji cilj je 33-godišnjeg Petrinjca Valentina Valenta, jednog od nekolicine preostalih hrvatskih lončara i nasljednika ovdašnjeg majstora Mateja Stanišića.

Petrinja je nekoć imala na desetke lončarskih radionica, samo ih je u Gajevoj ulici bilo 56, no došlo je do toga da je lončarstvo u ovoj kolijevci hrvatske pučke lončarije umalo izumrlo. I izumrlo bi da Valentino prije desetak godina, nakon posjeta Stanišiću, nije slučajno otkrio da voli “raditi u blatu”. I sada želi osnovati “akademiju blata” u svojem gradu, i to da bi svi to mogli isprobati.

Akademija blata i za klince

– Mi smo zamislili “akademiju blata” u kojoj bi bilo predstavljeno sve vezano uz lončarstvo – od same gline s naših polja gline, gdje klinac uzme šaku gline s hrpe, nosi na lončarsko kolo gdje ju modelira, stavlja je na sušenje, suhe predmete nosi na pečenje i dalje – kazuje nam Valentino čija je sadašnja lončarska radionica neizostavan dio petrinjske turističke ponude.

Uključena je ona u turističku kulturnu rutu “Priče s lončarskog ognjišta” putem koje se turisti upoznaju s poviješću lončarstva u Petrinji, obilaze spomenik Stjepana Radića čiji je model autorica Mila Wood izradila u glini, od čijeg je kalupa poslije izliven i brončani Radić, te obiđu i radionicu Mateja Stanišića. U Valentovoj je radionici najzabavniji dio, svatko dobije priliku napraviti vrč, vazu, šalicu ili – petrinjsku stucku.

– To je naša posebna glinena posuda za pijenje vode ili mlijeka. Kako se nekoć puno radilo na polju, bila je dobra za zadržavanje željene temperature pića, a posebna je što je na ručki imala rupu, tzv. dudu na koju su pila mala djeca – objašnjava Valent najpoznatiji petrinjski komad grnčarije čija divovska izvedba dočekuje svakog putnika koji dolazi u Petrinju iz pravca Siska ili Zagreba.

Amfora od 150 cm za Olivera

Nije slučajno Petrinja bila grad s najviše lončara, smatra se da je ovdašnja glina izuzetne kvalitete, njome su se opskrbljivale i Akademija i Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a priča kaže da se, kada su je slali na analizu u Firenzu, od tamo vratila uz napomenu da je lažna.

– Rekoše da to nije prirodna glina, da je nemoguće imati takvu ravnotežu potrebnih sastojaka. Ali, eto, moguće je – uz osmijeh kaže Valent dok nas vodi radionicom prepunom raznih glinenih proizvoda među kojima se ističu amfore. – Izradio sam dosad 4675 amfora za naše vinare – kaže Valent i nimalo se ne šali, zna on da je napravio toliko po narudžbama koje stižu.

– Oni unutra stave dobro vino, amforu potope u more i do godine dana i onda je turistima prodaju i za 2000 kuna, od kojih neki i sami izrone svoju amforu. Turisti popiju vino, a moja im amfora ostaje kao suvenir – objašnjava Valentino koji je, dodaje, najbolji kompliment za svoje amfore dobio od – carinika.

– Prodao sam amfore Slovencu za njegovo vino i taj dan predvečer stiže poziv iz Zagreba. I javim se, čovjek se predstavi da je carinik s 30-godišnjim iskustvom u sprečavanju šverca kulturnim i arheološkim dobrima i čestita mi na kvaliteti mojih amfora. Nije vjerovao da su to nove amfore sve dok ih nije stavio na rendgen – pomalo i ponosno kaže Valent kojem i ovih dana u radionicu navraćaju školarci te iskušavaju vještinu na lončarskom kolu.

Svatko od njih napravi i neki predmet koji im se pošalje, nakon sušenja i pečenja, u školu. No, nije lončarstvo samo tako i lagano. – Da biste svladali centriranje za običnu posudu, potrebno je nekoliko mjeseci, nije to tako obično i jednostavno. Ručke sam usavršavao dvije godine – napominje mladi Petrinjac kojem najveću potporu daje supruga Lana.

I djeca Katja i Toma… – Mislim da su oni najsretnija djeca na svijetu, cijeli su dan s tatom u blatu – dodaje Valentino, koji je lončarstvo podigao na sasvim drugu razinu.

Radio je tako na lončarskom kolu i amforu od 150 centimetara, za pokojnog Olivera Dragojevića, za splitski hotel radio je tradicijsko rimsko posuđe u kojem je hrana posluživana za Dioklecijanove noći. Ima on puno ideja, ali i velikih planova za lončarstvo u turizmu, kupio je nedavno i imanje u Majdancima sa starom kućom za budući centar lončarstva, a i gradska vlast planira lončarstvu dati dostojno mjesto u svojoj ponudi.

Kupio je tako Grad nekoliko reprezentativnih zgrada te će dobar dio prostora biti posvećen petrinjskom obrtu koji je ovaj grad proslavio diljem nekadašnje Austro-Ugarske. Već sad zaštićena je zavičajna zbirka Bešlić, koja će biti stalni postav Interpretacijskog centra baštine Banovine u Petrinji.

Ima ova petrinjska zbirka 200-tinjak glinenih i zemljanih predmeta, od prapovijesti i antike do modernih vremena i još jednog karakterističnog proizvoda petrinjskih lončara – božićnog svijećnjaka.

Izvor: Vecernji.hr; Foto: Hrt.hr