Izložba crteža pod nazivom “Tihe Vibracije” Borisa Cikača
Boris Cikač se prvom samostalnom izložbom prezentira putem crteža. Ne posustaje za vremenom te poput mornara prati val života koji ga gura naprijed, ali sam kontrolira smjer kretanja i njegov pristanak.
Djelovanje njegovih radova počiva na meditativnom kroćenju linija i točaka stvarajući pritom igru tekstura. Osim opisnih podebljanih linija, zanimljivost se nalazi upravo u gradivnim crtama zbog njezinih karaktera i smjerova. Likovni elementi točka i linija ovim crtežima dominiraju, a prepoznaju se ploha i boja. Forme koje se naziru su mandale i sve su popularnije u Europi. Neka imena poput psihoanalitičara Karla Junga pridavali su pozornost tom obliku i značaj simbolici energije tijela, uma i duše povezane u cjelinu. Autor u crtežima radi oblike koje koketiraju s geometrijom, ali stvara čvrst i nepokolebljiv rukopis s kojim daruje svoju osobnost.
Unutar mandala u kojima se pokazuju vibracije i neverbalne komunikacije ljudskih energija, naziru se intimistički motivi poput figura, glazbenih instrumenata, elemenata pejzaža.
Čipka događaja skrivenih u crtežima inzistira na pobližem promatranju koja svojim zapletom apsorbira pozornost promatrača.
Strasti, zanimanja, pitanja, dileme, agresije prenosi u crteže spontanim tokom misli, a naglašenu seksualnost kroz par ljubavnika ili samo kao akt žene. Atribute spolnosti akcentira bojom i time pojačava kontroverznost same initime kao teme.
Kada uvrštava boju koristi samo crvenu i zelenu radi njihovih komplementranih i psiholoških odnosa te ih postavlja poput istaknutog takta u glazbi, a njezino mjesto ovisi o zakonitosti ritma.
Strast prema glazbi ikonografski i atributno želi dočarati instrumentima, a melodiju i atmosferu vibrantim karakterom crteža i njezin ambijetalni učinak.
Naslovi djela su izrazito opisni pa svakom tko vizulano doživljava ili ne doživljava radove na prvi dojam dešifrira poantu i njezin likovni likovni jezik i apstraktnost forme više nije prepreka, te poklanja dio rješenja misaone debate, ostalo je tajno pitanje koje stvaratelj i svjedok odnose sa sobom.
Dorotea Dikonić
