Ivica Tucak – najbolji vaterpolski trener na svijetu

Šta je pusta Kina kontra Šibeniku gradu! Tako u Krešimirovu gradu parafraziraju staru splitsku „bazu“ poslije saznanja da je njihov Ivica Tucak u kineskom Sanya Cityju proglašen najboljim vaterpolskim trenerom svijeta. Posebice guštaju njegovi prijatelji u, sada već kultnom, caffe baru „Giro“, koji hrvatski izbornik koristi kao svoj drugi dnevni boravak. Najčešće s nekadašnjim nogometnim reprezentativcem Nikicom Cukrovom, gorljivim hajdukovcem Ozrenom Goretom, starim šibenskim pomorcem Milom Ercegovićem – Kutličem… Oni su mu poslije svjetskog zlata u Budimpešti priredili silno emotivan doček.

– Sad ćemo mu prirediti još svečaniji doček na naš, šibenski način – oglasio se vlasnik „Gira“, još jedan Tuckov prijatelj Zlatko Vukičević.

Šibenčane je u tom smislu dodatno „potpalio“ prvi operativac hrvatskog vaterpola Perica Bukić, koji ne krije osobno zadovoljstvo što je silno vjerovao nadarenom treneru.

– Dugo sam u sportu i jedva sam našao mjesta za sve medalje, pokale, koje sam u životu osvojio. No, ne sjećam se da je itko od Hrvata, uključujući i legendarnog Ratka Rudića, proglašen najboljim trenerom svijeta – kazivao je Bukić u svom šibenskom društvu.
Da Ivica Tucak nikad ne zaboravlja rodni grad i svoje Šibenčane, dokazuje podatak da nam se iz daleke Kine javio samo koji sat poslije službenog primanja nesvakidašnje počasti.

– Ne znam što je impresivnije! Mnogoljudna Kina, koja se bitno razlikuje od bilo koje zemlje na svijetu, besprijekorna organizacija FINA-ine (Svjetska organizacija vodenih sportova, op.a.) gala večere ili priznanje, koje sam doživio. Ne postaje se baš svaki dan najboljim trenerom na svijetu! Kako sakriti radost, kad mi je ovo jedno od najvećih priznanja u životu!? Dodatno zadovoljnim me čini saznanje da me je predložila svjetska Udruga trenera, među kojima su i takvi autoriteti kao što je naš Ratko Rudić – ispalio je na prvu izbornik hrvatskih vaterpolista Ivica Tucak.

Visoko priznanje u Kini imalo je za Ivicu Tucka više nego ugodnu uvertiru u Sarajevu. Makar Bosna i Hercegovina nema vaterpolsku tradiciju, hrvatski je izbornik već godinama gost na sarajevskom „SimpoSaru“, međunarodnom sportskom simpoziju. Tamo se uspješni Šibenčanin nedavno ugodno družio sa sportskim legendama bivše države Draganom Džajićem, Bošom Tanjevićem…

– Guštao sam dvostruko, jer radi se o vrhunskom sportskom događaju, na kojemu razmjenjujemo iskustva, razgovaramo, polemiziramo… Družeći se s takvim sportskim veličinama možete biti samo bolji i bogatiji. Kao čovjek i sportaš – kaže nam Tucak.

A izbornik Hrvatske reprezentacije gotovo je jednako interesantan izvan bazena. Ivica Tucak žestoki je Dalmatinac silno zaljubljen u slavonsku tamburu i dobro (noćno) društvo. U Sarajevu su sportske legende s prostora bivše države jedan po jedan otpadali u noćnom lumpovanju uz bosanski sevdah, klapske pisme i tamburaške hitove. Na kraju je u noćnoj „areni“, kažu, ostao samo Tucak!

– Nemojte pretjerivati s takvim pričama! Ja sam sličan televizijskom magu, šibenskom gimnazijalcu Miroslavu Liliću, koji vjeruje u „Stranku ljubavi i noći“! A „kad noć zasvitli“, kako pjeva Oliver, otvore se ne samo grla, već i duše. Možeš puno više saznati o čovjeku, koji sjedi do tebe, ali i o sportu, koji je moj život. Njegove su tajne slične. Svejedno, je li riječ o vaterpolu, košarci ili nogometu. Zato sam guštao u društvu Džaje i Boše – kaže Ivica Tucak.

Hrvatskom je izborniku novo (svjetsko) priznanje samo još jedna snažna injekcija samopouzdanja. A njega mu, ionako, ne fali. Dapače, malo što mu može poremetiti vjeru u vlastiti rad i koncept igre, te odabrane igrače. O njegovu samopouzdanju svjedoči i nedavna izjava kako „nekadašnji bauk Srbiju mogu pobijediti, kad god to zažele“!

– Samo želim da nastavimo tamo, gdje smo stali. Da nam sva priznanja budu dodatni poticaj za ostvarenje sjajnih rezultata u budućnosti. Što se tiče moje izjave o Srbiji, mislim da je taj naslov u novinama izvučen iz konteksta. Tvrdim da imamo kvalitetu, moć da i na idućim natjecanjima budemo bolji od njih. No, nema spora kako su oni sjajna reprezentacija. Naši će međusobni susreti i dalje biti vaterpolska poslastica. „Klasik“ u vodi, kao što je utakmica Real – Barcelona na travnjaku. Kao što ćemo se srpski izbornik Dejan Savić i ja opet zagrliti poslije sportskog nadmetanja – ne bježi od optimizma hrvatski izbornik

Ivica Tucak i Dejan Savić nedavno su se družili i u Šibeniku, kad je u Crnici gostovala beogradska Crvena zvezda. Stoga je hrvatski izbornik imao potrebu i da dodatno proširi temu „bratskog“ zagrljaja sa Savićem. Da je odvede i malo dalje od vode u bazenu. U političku sferu.

– Bilo bi poželjno da se napokon prestanemo vraćati u prošlost. Domovinski rat se, dakako, ne smije zaboraviti kao važan dio naše povijesti. Međutim, došlo je vrijeme da toliko godina nakon rata ljudi žive svoj život, rade svoj posao, za dobrobit jednog i drugog naroda. Ja volim Hrvatsku više od svega na svijetu. Vjerojatno sličan osjećaj ima i Savić prema Srbiji. A to nije razlog da se međusobno ponašamo neprijateljski – istaknuo je još jednom Tucak.

Energični Šibenčanin ima jednostavno objašnjenje i na pitanje kako je, uz odavno etabliranu brzinu i agresivnost, hrvatskoj vaterpolskoj reprezentaciji vratio toliko potreban vic, atrakciju u igri, koja je oduvijek krasila vaterpoliste na istočnoj obali Jadrana.
– Nije li logično da igru pokušavam prilagoditi igračima koje imam!? Naša je reprezentacija sastavljena od izuzetno brzih igrača. Maro Joković, Anđelo Šetka, Sandro Sukno, Xavi Garcia, Loren Fatović, Ante Vukičević, Luka Bukić… To su jegulje! Zato je i logično da nam igra bude brza, s puno tranzicije, uz konstantno kretanje u bazenu… Brzina je temelj na koju se nadograđuje atrakcija. Ne bi ni Messiju puno vrijedilo izuzetno nogometno umijeće da nije hitar kao vjetar – pojašnjava Tucak.

Da je trenerski (ili izbornički) rukopis vrijedan koliko i igračka imena, jasno je pokazala nedavna utakmica Svjetskog kupa odigrana u Zadru. U njoj je Hrvatska protiv Rusije uskočila u bazen bez svojih najvećih zvijezda. Potvrdilo se da su Vukičević i Fatović oni, koji sigurno dolaze. A još jednom se otvorilo i pitanje (ne)igranja Luke Bukića.

– Rekao sam u bezbroj navrata da su vrata reprezentacije otvorena svim igračima. Ante i Loren su definitivno opravdali moje povjerenje. Što se tiče Bukića, nadam se da će nam se uskoro priključiti. On nama treba, kao i reprezentacija njemu – potencira izbornik nove uzdanice.
Zlato u Budimpešti je samo jedna od etapa olimpijskog ciklusa koji završava u Tokiju. A zlato u Japanu je, očito, Tuckova opsesija. Šef hrvatskih „barakuda“ već ima jasnu viziju kako se osladiti za tri godine u Japanu.

– Napravit ćemo sve što je u našoj moći da olimpijski ciklus završimo osvajanjem olimpijske medalje. Ako Bog da, s onom najsjajnijom. A naš cilj nećemo tako lako realizirati ako ne budemo u najjačem sastavu. Pogađate, mislim na zdravstvene probleme Sandra Sukna. Nije isto sa Sandrom ili, ne daj Bože, bez njega. Radi se o jednom od najboljih svjetskih igrača. Uvjeren sam da će s njim uskoro sve biti u najboljem mogućem redu – nada se izbornik Ivica Tucak.

Izvor: Slobodnadalmacija.hr