Intervju Ranko Skansi: Kada naučiš svjetlo, kao da si naučio jezik drugog kontinenta
Povodom webinara u grupi “Terapeutska i psihološka podrška u vrijeme Covid-19” napravili smo intervju s Life&Spiritual coachom Rankom Skansijem.
1.SAMOPOZITIVNO: Ranko, možeš li nam se predstaviti ukratko što si po zanimanju, a što po životnom pozivu i otkriti nam koja je tvoja najveća životna strast?
Dakle, ja sam po zanimanju inženjer koji živi od dizajna i projektiranja rasvjete te ostvarivanja nečijih snova uz čaroliju svjetla. S druge strane, radim i kao Life&Spiritual coach, što je daleko manje nagrađeno od executive coachinga, ali naprosto radim ono što znam i mogu. Ne hazardiram s drugim poslovima i specijalnostima.
2. SAMOPOZITIVNO: Kažu da je tama odsustvo svjetla. Kakav je osjećaj upravljati svjetlom i ljudima uljepšavati noćne vizure gradova i objekata?
Kada naučiš svjetlo, kao da si naučio jezik drugog kontinenta. Zamislite da govorite sve jezike koji se govore u Africi ili Aziji! To je predivan osjećaj, kod kojega postoje dvije nagrade. Jedna je materijalna jer od toga se živi. Druga, međutim, je ona emotivna. Kada čuješ od posjetitelja Festivala svjetla ili Adventa u Zagrebu sjajne impresije, iako ne znaju da si upravo ti dijelom ili u potpunosti iza toga. Kad se turisti dive Pozdravu suncu ne obazirući se na tebe, koji si bio dizajner svjetla na tom monumentalnom pozdravu svima koji dolaze u Zadar. Kad se domaći ali i strani novinari tiskaju ne bi li ulovili najljepše kadrove Đakovačke katedrale koju upravo grli suton pa ona sjaji svojim punim sjajem. To su ogromne nagrade, koje nemaju vrijednost izrazivu u novcu a vrijede cijeli svijet!
3. SAMOPOZITIVNO: Jedan od velikih projekata koji si pokrenuo zadnjih godina su Festival svjetla u Zagrebu i rasvjeta Morskih orgulja u Zadru. Koliko je po tebi svjetlo važna stvar u našim životima?
Iako to vrlo često zanemarujemo, svjetlo je treća najvažnija stvar u našim životima. Nakon hrane i pića, to je dimenzija koja nam osigurava opstanak, progres, reprodukciju, osjećaje … Kada spoznamo neki smrad ili izvor neugodne buke, odmah hrlimo to regulirati, dok se kod svjetla prilagođavamo, a to je krivo. Svjetlo direktno djeluje na naše emocije, pa ignoriranjem kvalitetne rasvjete svjesno prihvaćamo krivu emotivnu anamnezu koja nam se time nameće. A treba toliko malo …
4. SAMOPOZITIVNO: Možemo li dakle metaforu svjetla utkati u sve što živimo i radimo i kako si ti svoj hobi pretvorio u posao?
Kad sam bio pozvan da na TEDx-u u Zagrebu, (pod nazivom Build the future now), govorim o sebi i svjetlu, rekao sam da je to moja najveća ljubav, svjetlo! Rekao sam i da ta ljubav datira od srednjoškolskih dana, pa iako sam završavao druge škole, oduvijek je svjetlo komponenta mog životnog koktela koju nikada nisam zanemario. Dva magisterija (jedan na FER-u u ZG a drugi na South Bank Univestiry of London), bili su korisni za dohvat perifernih spoznaja o svjetlu, ali u stvari ta postignuća i same diplome više trebaju zbog trećih ljudi nego li zbog mene. Ja dobro poznajem svoju ljubav i nikada ju neću iznevjeriti. Usporedno, negdje prije dvadesetak godina otkrivam još jednu notu ove sjajne rapsodije zvane život, a to je psihologija. Psihologija postaje moj hobi za kojeg ne štedim ni vremena ni novca da ju preronim uzduž i na poprijeko, ne bi li saznao sve što me zanima. S vremenom se iz psihologije kristalizira moja druga profesionalna djelatnost, a to je coaching. No, ostajem na razini Life&Spiritual coacha, jer više volim raditi s pojedincima nego li s grupama. Tu ulazim u psihu ljudi koji me trebaju i sami otvaraju vrata svojih najtajnijih intima, ne bi li ja u njihovo ime pronašao odgovore, smjerove, alate, kolege … s kojima se može sretnije dalje! I ovdje je slično kao i sa svjetlom. Moj se honorar doslovce može zanemariti, dok je onaj emotivni beskrajan. Kada spoznate da ste nekome pomogli ponovno stati na noge i krenuti dalje, bez ruksaka okamenjenih demona na leđima, to nema cijene.
5. SAMOPOZITIVNO: Ljubav prema psihologiji te je odvela u osobni razvoj i coaching. Danas kao Spiritual Life Coach i član Hrvatske udruge za coaching rado držiš predavanja na temu meditacije i otkrivanja duhovne strane u čovjeku. Coaching ujedno koristiš i u radu s ljudima i vlastitim zaposlenicima. Kako je tebi osobno coaching pomogao u poslu i koje probleme najčešće rješavaš ovakvim pristupom?
Dakle i ja sam samo čovjek, od krvi i mesa, veselja i ljutnje, ljubavi i razočarenja. No, nastojim ipak svemu tome dodati jedan moćan psihološki filter koji neće dopustiti da me emotivna stanja bacakaju kroz život kao nevera barku na otvorenom moru. Ponekad mi se otme neka ljutnja, a najčešće je povezana s nepravdom tipa situacije u kojoj jedna mjerila i pravila vrijede za mene a druga za druge. Nisam jalan i zloban, ne prosuđujem ljude niti događaje, jer je iskustvo pokazalo da nemam na to pravo. Niti znam sve elemente nečijeg bivstva niti znam sve bitke koje je bojevao prije no što je došao do ovoga sada. Konačno, najiskrenije vjerujem u Božju kćer, Karmu, znatiželjnu i iskrenu, odrešitu i nepogrešivu. Znam da se dobro dobrim vrati i prije no što se nadamo, jedino to ne treba priželjkivati jer ćemo se onda načekati. Ali ni to nije bitno. Bitno je da ja o tome ne brinem!
6. SAMOPOZITIVNO: Koje su najčešće isprike ljudima da ustraju na istom načinu ponašanja? Kako promijeniti navike i na koji način ti rješavaš vlastita životna i poslovna iskušenja?
Tehnologija, toliko željena i potrebna kategorija novog doba, ima i svoje kolateralne učinke, koje bi ja nazvao kontraindikacijama. To je svakako lijenost u tjelesnom kretanju, lijenost u mentalnim procesima koji ustupaju od ustaljenih pravila, otpor prema promjenama, pomirba s teškoćama, slijeganje ramenima. Tehnologija koja je donijela cijeli niz suspektnih generacija (Indigo, Kristalna, Milenijci, …) koji su nadljudski inteligentni a u isto vrijeme emotivno autistični, koji su hypertalentirani a u isto vrijeme dramatično okrutni i bešćutni, da ne kažem menefregisti. Pitam se da li je to bolje od moje generacije, koja je kruh kada bi pao na pod, namazan paštetom, otpuhnula i jela dalje. Generacije koja se penjala na stabla, brusila koljena na šoderu dječjeg igrališta i igrala se graničara i lovice! Generacije koja je u isto vrijeme znala ljubiti strašću i predanošću poput onoga iz stihova Gabriela Garcíe Márqueza ili poema Federica Garcíe Lorce. Pitam se …
Roditelji te djece, oni koji imaju mediokritetske poslove, mehaničkog tipa, postaju generacija „Big Brother“ jer ubadaju rilca u tuđe živote, znajući bolje od originalnih aktera, kako treba živjeti određeni život. To su ljudi kojima na njihovom poslu sve smeta ali ujedno ne čine ništa da bi to promijenili. To su ljudi opće prakse, koji se razumiju u sve od politike do nogometa, od epidemije do ekonomije pa se osjećaju pozvani o svemu tome debatirati, namečući svoje stavove kao jedine ispravne. Jadni. Baš ih žalim jer nemaju vlastiti život, pa moraju živjeti tuđe živote.
7.SAMOPOZITIVNO: Koliko je u priči osobnog razvoja važna komunikacija sa samim sobom i s drugima?
Mislim da je prije okretanja prema sebi, važna odluka na kojoj strani života želite biti i što vas više ispunjava, materijalno ili duhovno. Poznato je da je pohlepa za materijalnim u stvari pokušaj neinteligentnog čovjeka da svom životu da svrhu. (OSHO). Duhovno (što podrazumijeva emotivno, psihološko, podsvjesno pa i nadsvjesno) s druge strane je ona strana života gdje uživate u stvarima koje su besplatne a u isto vrijeme se ne mogu kupiti nikojim novcem. Stvarima poput ljubavi, roditeljstva, prijateljstva, strasti, mira, opuštenosti … stvarima koje su neprocjenjive.Ipak u nekom trenutku je dobro okrenuti se sebi, kako bi se preispitale formule po kojima živimo. Kako bi se unijele varijable koje smo ranije previdjeli a toliko su važne za nastavak života. Kad sam samome sebi pokusni kunić i kad na sebi testiram neke stavove, poglede, akcije, onda mogu s velikom sigurnošću znati kako će se iste te odraziti na živote drugih ljudi. Svi volimo da nam je toplo, ali ne i pre vruće, zar ne? Pa u tom smislu autokomunikacija ima terapeutsku funkciju u smislu protokola i procedura prema kojima redovito funkcioniramo, a odnose se na druge ljude.
8. SAMOPOZITIVNO: Često opterećeni percepcijom stvarnosti, problemima zbog egzistencije, uvjerenjima i isprikama da se nešto ne može i da nije pravi trenutak, ljudi odustaju od svoje strasti i rade ono što im ne pričinjava zadovoljstvo. Što bi poručio svima koji su u potrazi za smislom i za vlastitom srećom, kako se ohrabriti i kroz svoje vrijednosti i talente doći do posla u kojem će moći uživati i u njemu biti efikasni i učinkoviti te se kroz njega ostvariti?
Ja sam pasivni vjernik. To znači osoba koje ne ide redovito u crkvu. Ja ne trebam posrednika koji će moje misli prenijeti Bogu, jer znam da su i svećenici samo ljudi. Ljudi koji poput mladića koji danas prodaje cipele i daje život za njih, uvjeravajući kupca u njihovu kvalitetu, a sutra je isti taj trgovac automobilima, pa se na isti način odnosi prema automobilima, su se samo opredijelili za drugu profesiju od mene. No ni po čemu ti ljudi nisu bliži Bogu od mene. Ja kroz meditaciju komuniciram s Bogom, u trenucima koji meni odgovaraju, a to ne treba biti nedjelja u 6 ujutro! Počesto odlazim u crkvu (ako je otvorena) u neka među doba, kad sam sjednem na klupu i prepustim se svojoj kontemplaciji s Bogom. Ono što je najvažnije i po čemu se ja osjećam veći vjernik od većine, jest da ja dragome Bogu zahvaljujem na svemu što imam, mogu i znam, na svemu kroz što me je proveo uz manje ozljede, ali ipak sigurno i odlučno! Ja bih rekao da je život rezultanta spleta odluka koje smo prethodno donijeli a ne produkt sudbine. Konačno katolička filozofija promovira misao: Pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći! Dakle, pomozi si dobrom odlukom i nemaj straha! A ako se i dogodi neka neugodnost, opušteno! Jer, moglo se dogoditi tko zna što bi bilo daleko tragičnije.
9. SAMOPOZITIVNO: Za kraj, kako se osvijestiti i na koji način otkriti svoju autentičnost i kako usmjeriti tok svoga života u smjeru u kojem ćemo se osjećati dobro, graditi bolje odnose i započinjati dan s mogućnostima, a ne s problemima?
Razočaranje je odgovor naše psihe na ispunjenje očekivanja. Dakle što više očekujete, a manje od toga se dogodi, proporcionalno će biti u vaše razočaranje. Matematički izraz za sreću je dobiveno kroz traženo. Dakle ako ste dobili koliko ste tražili, vaša je sreća jednaka jedinici. Ako ste dobili znatno više od traženoga, vaša sreća može biti broj koji nadilazi milijune. No, ako ste dobili manje od traženoga, razočaranje je golemo jer je sreća zaista malena!
Često svojim studentima sugeriram igru spajalica. Napunite ruku spajalicama i stavite ih u jedan prednji džep hlača. Kada doživite nešto pozitivno, jednu spajalicu premjestite u zadnji desni džep. Kada doživite nešto negativno, u zadnji lijevi. Na kraju dana usporedite broj spajalica u zadnjim džepovima. U prvim danima, obično se na kraju dana broji više spajalica iz „negativnog“ zadnjeg džepa, dok se ne nauči i male stvari učiniti lijepim i pozitivnim događajima (smijeh djece u igri, cvrkut ptica na stablima, neki lijepi i ugodni miris u zraku, igra oblaka na nebu…). To je cilj ove igre. Da vas nauči male stvari doživljavati i proglašavati ih lijepim događajima. Nakon toga svi odnosi, sve akcije će biti daleko smirenije, promišljenije i s boljim rezultatima!
Hvala 😊 Mara
