INTERVJU ANTONIJA JURAK BEGONJA – “Za mlade je važna mobilnost, te steći različita iskustva koja oplemenjuju profesionalno i privatno, ali isto tako važno je vratiti se u svoju zemlju i dati svoj doprinos.”
Intervju s Antonijom Jurak Begonjom voditeljicom Labaratorija za hematopezu i izvarednim profesorom Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.
SAMOPOZITIVNO: Poštovana Antonija, voditeljica ste Labaratorija za hematopezu i izvanredni profesor Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci, te dobitnica vrlo prestižne nagrade Američkog društvo za hematologiju (American Society of Hematology, ASH) u iznosu od milijun kuna za izvrsnost u istraživanju molekularnih mehanizama razvoja trombocita. Smatrate li da je ovo ključni događaj u razvoju vaše karijere i koliko vam ova nagrada uistinu znači?
Ova nagrada je izuzetno važna jer omogućuje nastavak istraživanja u mom laboratoriju, te edukaciju mladih znanstvenika, a i također je potvrda da ono što radimo je relevantno i značajno na međunarodnoj razini. Dobivanje ove nagrade je sigurno značajan događaj, no ovisno o razvoju budućih istraživanja vidjet ćemo hoće li se pokazati i kao ključan.
SAMOPOZITIVNO: Projektom „Nucleolar control of megakaryopoiesis – NucleoMeg“ u razdoblju od 2019. do 2022. će se istraživati funkcija jezgrice u maturaciji megakariocita, prekursora trombocita, čime će se doprinijeti boljem razumijevanju osnovne biologije trombocita što bi moglo rezultirati i novim pristupima u liječenju bolesti zgrušavanja krvi. Što očekujete od ovog istraživanja i s kojom namjerom ste krenuli u njega?
Zapravo smo krenuli sasvim slučajno u ovo istraživanje, naime istražujući nešto sasvim drugo, određene lipide koje se nalaze na različitim odjeljcima u stanici, pronašli smo da se jedan tip enzima zadužen za proizvodnju nekih lipida nalazi u specifičnom jezgrinom odjeljku, nazvanom jezgrica ili nukleolus. Uloga ovog enzima i lipida do sada nije poznata, a ne zna se gotovo ništa ni o biologiji ovog odjeljka važnog u biogenezi ribosoma, u nastanku najmanjih stanica krvi.
SAMOPOZITIVNO: Objavljivali ste mnoge znanstvene članke vaši radovi su nekoliko puta bili na naslovnici znanstvenog časopisa „Blood“. Članica ste Međunarodnog društva za trombozu i hemostazu (ISTH) i Hrvatskog društva za biokemiju i molekularnu biologiju (HDBMB). Kao žena znanstvenica, a znamo da žene imaju znatno više uloga od muškaraca, kako sve stignete i što vas motivira i vodi naprijed?
Nisam sigurna da uvijek sve stignem, no svakako se trudim! U svakom slučaju ono što me tjera naprijed je vjerojatno potreba za istraživanjem uvijek nečeg novog, radoznalost. Vrlo je uzbudljivo spoznati nešto novo, povezivati i slagati priču oko novih značenja staničnih mehanizama. Svakako je motivirajuće rad s mladima i podučavanje u laboratoriju.
SAMOPOZITIVNO: U kojoj mjeri se kao znanstvenica osjećate odabranom i posebnom?
Smatram da je zanimanje kojim se bavim odabrano i posebno, a osjećam se privilegiranom time što sam odabrala ovaj put koji nemalo puta nije lak. No, bavljenje ovim poslom otvara mnoge vidike, omogućuje upoznavanje ljudi iz različitih zemalja i kultura, razmjenu znanja.
SAMOPOZITIVNO: Koji su vaši uzori u znanosti i postoji li netko kome se posebno divite?
Uzori su mi svakako bili mentori s kojima sam radila, i od kojih sam imala privilegiju direktno učiti u laboratoriju. Osobito bih spomenula dr. Stepana Gambaryana, mentora za vrijeme izrade doktorata koji je uvijek imao ideju za još jedan mali pokus kojima nije bilo kraja.
SAMOPOZITIVNO: Koje su prema vašem mišljenju karakterne crte i talenti presudni za uspjeh žene u znanosti? Što je to po čemu se razlikujete od kolega muškaraca?
U znanosti je svakako upornost izrazito važna, neodustajanje nakon prvog, drugog, itd. neuspjelog pokusa, neočekivanih rezultata, nedobivenog projekta. Svakako rad, trud, radoznalost. Mislim da se po tome značajno ne razlikujemo od kolega muškaraca.
SAMOPOZITIVNO: U petak 25.10. ste gostovali kao predavačica na manifestaciji „Znanost za mlade u Vukovaru!“ koja se organizira pod palicom akademika prof.dr.sc. Ivana Đikića i privatne edukativne tvrtke Lotusmedia uz potporu grada Vukovara. Smatrate li da je nužna sinergija znanosti, obrazovanja i javne uprave za razvoj jedne zemlje i što ćete konkretno poručiti mladima na manifestaciji?
Sinergija znanosti, obrazovanja i javne uprave je svakako nužna, jer su to sustavi koji su povezani i ovise jedan o drugom u svom funkcioniranju, jedino tako u sinergiji mogu voditi i ka prosperitetu zemlje. Mladima sam ispričala svoj put koji je išao iz poslijeratnog Zadra i gimnazije, studija u Zagrebu, doktorata u Njemačkoj, poslijedoktorata u SAD-u, te povratka u domovinu, u Rijeku. Smatram da je za mlade važna mobilnost, važno je steći različita iskustva koja oplemenjuju profesionalno, ali i privatno, ali isto tako važno se vratiti u svoju zemlju i dati svoj doprinos.
SAMOPOZITIVNO: Sigurni smo da ste se u istraživanju susretali i s neuspjesima. Što mislite o konceptu učenja iz grešaka?
Svaki put je protkan neuspjesima, a bavljenje eksperimentalnim radom itekako. Međutim u laboratoriju i neuspjeli pokus može biti itekako važan pokus. Neuspjesi i greške su nužni u procesu učenja, i zapravo nam pomažu.
SAMOPOZITIVNO: Kako vidite vašu profesionalnu budućnost i ostajete li u Hrvatskoj?
Ostajem u Hrvatskoj, te planiram proširiti suradnje i nove smjerove istraživanja, a to svakako uključuje i edukaciju novih mladih znanstvenika.
