INTERVJU ANTE MANDIĆ : IT POSTAJE POKRETAČ DIGITALNE TRANSFORMACIJE NE SAMO POSLA VEĆ I ŽIVOTA!
SAMOPOZITIVNO: Ante, možemo li za Vas i Vašu grupaciju reći da ste „pioniri“ software usluga u Hrvatskoj, te najveći domaći proizvođač u informatičkoj industriji?
Obzirom kad je IN2 osnovan, 1992. godine, može se reći da smo pioniri ili da smo u najužoj grupi pionira. Slikovito rečeno stari smo kao i hrvatska država. Gledajući broj ljudi i prihod gotovo je sigurno da smo najveći domaći i vjerojatno i jedan od nekoliko velikih regionalnih proizvođača softvera i jedna od najvećih IT tvrtki općenito.
SAMOPOZITIVNO: Kako je sve počelo? Što Vas je motiviralo da davne 1992.godine u Hrvatskoj pokrenete software tvrtku?
– Moram priznati da se, 1992. godine, nije radilo o nekakvoj vizionarskoj i strateškoj ideji. Jednostavno, bio sam bez posla, a u Hrvatskoj ga i nije bilo, nisam se htio iseliti, imao sam obitelj i osnivanje tvrtke bila je jedna od malobrojnih opcija koja doduše nije ništa jamčila ali je barem davala osjećaj slobode i nade. U to doba nije bilo startup-manije kao danas, inkubatora, poslovnih anđela, nikakve pomoći ni poticaja. Zahvaljujući socijalizmu, poduzetnička kulture bila je vrlo niska, hrvatska država se polako formirala i malo je tko osnivao tvrtke. Unosnije je bilo, kroz tek izmišljeni model privatizacije, dočepati se neke od postojećih tvrtki, pogotovo ako je na nekoj dobroj lokaciji.
A zašto softver? Pa malobrojne IT tvrtke su tada uglavnom preprodavale hardver koji se na razne načine uvozio u Hrvatsku. Bila je to laka i brza zarada za koju je više bila potrebna vještina i dobra socijalna umreženost nego znanje. Za razvoj softvera situacija je bila upravo suprotna, tako da taj posao novim poduzetnicima nije bio nimalo atraktivan. Po obrazovanju sam nuklearni fizičar. Do početka rata sam radio u vojsci kao nastavnik i istraživač na raznoraznim razvojnim projektima. Tako sam naučio sustavno razvijati softver usvajajući tada najmodernije metode i dostupnu tehnologiju. Te dvije okolnosti, da sam dobro znao razvijati softver za složene sustave i da u toj, neatraktivnoj, tržišnoj niši nije bilo nekakve konkurencije bile su presudne da se IN2 deklarira kao isključivo softverska tvrtka i to smo ostali i do danas.
SAMOPOZITIVNO: Najveća ste hrvatska IT tvrtka po broju zaposlenih. Kako dobiti posao u IN2 grupi i što je to što tražite od svojih budućih zaposlenika? Kako teče proces upoznavanja sa radom i radnim kolegama kod Vas?
Posao u IN2 Grupi jednostavno je dobiti ako imate odgovarajuća znanje, obrazovanje ili čak predispozicije. Prijavite se i ukoliko ocijenimo da ste dobar informatičar ili da to možete postati, primimo vas, prođete kroz naš edukacijski centar koji traje oko 6 mjeseci, dobijete raspored na neki projekt u toku i eto vas u IN2 , odnosno u jednoj od 12 tvrtki članica Grupe. Osim gore navedenog od svojih radnika tražimo dobre ljudske karakteristike… mislim da svi znaju što se pod time podrazumijeva!
SAMOPOZITIVNO: Susrećete li se s problemima odlaska mladih IT stručnjaka u zemlje EU-a nakon što ste im dali znanje i uvid u vaše poslovanje? Kako gledate na takve situacije?
Naravno da nam je to problem. Koliko vidim to je problem u gotovo svim industrijskim Hrvatskim granama, pogotovo od kad smo ušli u EU. Na kraju ispada da ćemo od članstva u EU imati više štete nego koristi. Standard nam je ispod EU prosjeka, obrazovni sustav se ne reformira i ne povećava ‘proizvodnju’ tzv. STEM stručnjaka za razliku od hiperprodukcije ekonomskih i društveno-humanističkih. Uvoz IT stručnjaka za sad nam nije dozvoljen. Iz svega toga lako je zaključiti da nemam elemenata biti optimist.
SAMOPOZITIVNO: Vi ste jedan od rijetki koji su odbili ponudu Hrvatskog telekoma za preuzimanje? Smatrate li i danas da je to bila dobra odluka?
– Nikad nisam rekao da je bila riječ o Hrvatskom telekomu. Istina je da smo u prošlosti nekoliko puta pregovarali o strateškom povezivanju odnosno prodaji dijela ili cijele tvrtke. U takve razgovore nismo ulazili zbog problema u poslovanju već nam je trebao kapital za daljnji i brži rast te izlazak sa regionalnog na globalno tržište. Kada god smo shvatili da sa partnerom sa kojim pregovaramo to nećemo ostvariti, odustali smo.
SAMOPOZITIVNO: Imate otvorene poslovnice u susjednim zemljama, možete li usporediti stanje u IT industrije u Hrvatskoj i kod njih?
U drugim zemljama regije imamo tvrtke u vlasništvu. Sve smo ih osnovali i razvijali od nule i vlastitog kapitala, što je najteži put ali nismo imali izbora. Zadnja je u Albaniji koja je za manje od godinu dana narasla na 8 ljudi. Moram reći da su uvjeti poslovanja u IT tvrtkama u svim zemljama regije bolji. Pri tome gledamo na raznorazna davanja koja su u Hrvatskoj značajno veća i time jako utječu na skupoću radne snage. Osim toga, mlade tvrtke i novo-uposlenici u tim zemljama imaju razne pogodnosti čime se pokušava pomoći IT-u kao strateškoj industriji. Kod nas takve stvari postoje uglavnom na deklarativnoj razini.
SAMOPOZITIVNO: U Hrvatskoj IT industrija ne prima nikakve državne poticaje, uz sve poteškoće s kojima ste se susretali, jeste li razmišljali da preselite tvrtku u neko stimulativnije okruženje?
– Ma razmišljam o tome, više simbolički, gotovo svaki put kad se naljutim ali s druge strane mislim da to ne bi bilo u redu čak i u slučajevima kad nam je činjenica da smo tvrtka iz Hrvatske problem, bilo zbog postizanja realnih tržišnih cijena (jer se očekuje da smo jeftiniji) ili zbog predrasuda jer dolazimo iz male i relativno nepoznate zemlje. Za razliku od nižih cijena, predrasude čak i razumijem jer se i mi u Hrvatskoj ponašamo na sličan način i imamo predrasude prema nekim drugim državama i nacijama. Možete zamisliti kako bi tretirali softversku tvrtku iz, recimo, Ugande bez obzira koliko god ona kvalitetna bila. Objektivno, danas je moguće sjedište tvrtke, da tako kažem, virtualno preseliti u bilo koju državu EU ali o tome još ne razmišljam.
Ja sam inače protiv ikakvih poticaja u gospodarstvu jer se ona uvijek svode na to da se jednima uzima i drugima daje. Sve industrije i poljoprivredu koje smo do danas obilno poticali propale su. Zato, bez neke posebne strategije, ne vidim smisla poticati IT industriju koja čak i ne stoji tako loše u odnosu na ostale industrijske grane. Zadatak države bi bio da nam stvori stimulativno ekonomsko okruženje kroz uklanjanje, a ne stvaranje prepreka u poslovanju. Najbolji bi poticaju bili kad bi se novac ostavio onima koji ga stvaraju, a to bi onda značilo smanjenje poreza, i niza parafiskalnih nameta koji se neprekidno izmišljaju. Poticaji dakako imaju smisla kod mladih tvrtki koje bi trebalo maksimalno rasteretiti barem u prvih nekoliko godina poslovanja. Mi to na žalost nismo nikada imali.
SAMOPOZITIVNO: Možete li našim čitateljima ukratko pojasniti kako fukcionira IT industrija?
IT je najmlađa industrija, u kojoj puno mladih ljudi radi u puno malih tvrtki (popularno nazvanim start-up-ima) ili nastupaju na tržištu samostalno (zovemo ih freelanceri). Za razliku od klasičnih industrijskih grana ponuda radne snage je znatno manja od potražnje pa nema nezaposlenih, nema sindikata, plaće su nadprosječne, mobilnost rada i radne snage je velika, može se raditi na distancu (kažemo kroz žicu). IT industrija je po svojoj vokaciji globalna, morate koristiti najmoderniju tehnologiju inače propadate, isporučitelji tehnologije su globalni, radni jezik je engleski, radna snaga je nadprosječno mlada, mobilna i kreativna.
SAMOPOZITIVNO: Kolika je uloga Vaše obitelji u pokretanju i razvoju IN2 i koliko su uključeni u Vaš rad?
Supruga je imala razumijevanja za ovo čime se bavim. To mi je trebalo osobito u prvoj fazi kad se posao pokretao i kad je trebalo jako puno odricanja i kad su djeca bila mala. Kćerka i sin su mi završili zagrebački FER (ne znam da li je to zbog utjecaja mog posla ili gena) tako da sad prirodno rade u IN2. Počeli su kao programeri a dokle će napredovati ovisi o njima.
SAMOPOZITIVNO: I za kraj, koji su planovi za budućnost i što će se po Vama dogoditi u narednih 10 godina u IT sektoru?
U IT industriji je teško raditi dugoročne prognoze jer se sve jako brzo mijenja. To ujedno znači da morate brzo reagirati na te promjene (kako tehnološke tako i tržišne) inače tvrtke propadaju. Svjedoci smo prodora IT-a u sve pore života čime ona postaje pokretač digitalne transformacije ne samo posla već i života. Sve više softvera se piše za uređaje (IoT – Internet of Things, roboti) a sve manje za ljude, internetom se neće razmjenjivati samo informacije nego i vrijednosti (novac, vrijednosni papiri, ugovori, …), ogromne količine podataka više nisu opterećenje već se iz njih može stvoriti nova vrijednost (Data Analysis, Social Physics) a svi ovi novi trendovi i tehnologije stavljaju problem sigurnosti i u prvi plan.
Razgovarala Mara Majstorović urednica portala Samopozitivno.com
