Indija uvela satove sreće u škole – promjena je vidljiva poslije samo mjesec dana
Dalaj Lama je na inicijativu vlade Delhija pokrenuo sate sreće u školama, kao revolucionarni projekt iz kojeg svi mogu nešto da nauče.
“Mi obrazujemo doktore, inženjere i računovođe koji su ambiciozni i konkurentni”, kaže C. S. Verma, direktor škole u južnom Delhiju. “Međutim, razmišljamo li o tome da li oblikujemo pristojna, dobra i ljubazna ljudska bića?”
Ovo pitanje je natjeralo učitelje koji rade u gradskoj vladi multimilijunskog Delhia da preurede gradske državne škole koje, kao i u drugim djelovima zemlje, već godinama pate od trošne infrastrukture, lošeg obrazovanja i zanemarivanja.
Indija zauzima tek 133. mjesto od ukupno 155 zemalja u Izvještaju UN o svjetskoj sreći za 2018. Poznata je po rigidnom obrazovnom sistemu koji vrši intenzivan pritisak na učenike da postignu visoke ocjene. Mnogi optužuju stres, anksioznost i veliku konkurenciju pri upisivanju prestižnih škola za veliku stopu samoubojstava među učenicima.
U takvoj atmosferi, “sati sreće” doživljavaju se kao veliki korak.
Satovi su uvedeni u 1.000 državnih škola u indijskoj prijestolnici i sastoje se od vježbi meditacije, inspirativnih priča i aktivnosti. Oko 50.000 učitelja je obučeno, a skoro milijun djece sudjeluje u programu.
Kako zapravo izgledaju satovi sreće?
Inače bučna učionica u školi je subotom ujutru potpuno tiha. Učenici sjede uspravno na svojim stolicama, zatvorenih očiju i sa rukama na koljenima. Jedini zvuk koji se čuje je ventilator.
Knjiga nema. Na tabli piše “sat sreće” sa velikim smajlićem pored.
“Oslobodite svu napetost, fokusirajte se na disanje. Zamislite da radite nešto što vas zaista čini sretnim”, govori učiteljica dok prolazi kroz redove.
U susjednoj učionici, učitelj Muhammad Kan vodi studente kroz “vježbu zahvalnosti”. On je zamolio učenike, jednog po jednog, da duboko razmisle zbog čega se danas osjećaju zahvalno.
“Mama mi je skuhala ručak s omiljenim povrćem”, kaže 11-godišnji Ankita. “Zahvalan sam joj.”
“Otac me je odveo u park da igramo kriket”, kaže učenik Varun. “Zahvalan sam što provodi vrijeme sa mnom iako mora da radi svakog dana.”
Zahuktao se razgovor među učenicima o tome kako su zahvalni čistačima i domarima koji održavaju školu čistom.
“Sat sreće” od 45 minuta osmišljen je da pomogne učenicima da se opuste, osvrnu na pozitivne stvari tijekom dana i bolje suočavaju sa svojim životima. Nema knjiga, kontrolnih ni domaćih zadataka, što označava radikalno pomjeranje naglaska s učinka učenika na njihovu dobrobit.
I mada je rano pričati o rezultatima, jer prošlo je tek mjesec dana od uvođenja “satova sreće”, ali neki kažu da se već može uočiti promjena.
“Već osjećam da mnogi učenici pokazuju više interesovanja. Mnogi sada redovno dolaze u školu i sudjeluju više”, kaže učiteljica Akile za DW.
