Hrvatski startup u Las Vegasu izložio svoj proizvod: ‘Privukli smo Amazon i Apple’
Najbolji sajam ikad! Ogroman izložbeni prostor, kao nekoliko Zagrebačkih velesajma, a i ogromna je količina proizvoda koju se ovdje može naći. Ne biste vjerovali što sve ljudi ovdje izlažu – dojavili su nam svoje dojmove s lasvegaškog CES-a dečki iz hrvatskog startupa Iron Bull, Imoćanin Mario Jukić i Zadranin Ante Medić.
Najviše ih je frapirao, vele, izum mladih Francuza “Pametni krumpir” (Smart potato). Ugradi se u njega neki komad elektronike pa krumpir, kao Siri, preko pametnog telefona odgovara na pitanja.
To je samo jedna crtica s najvećeg tehnološkom sajma potrošačke elektronike na svijetu CES 2020 u Las Vegasu gdje su mladići iz Iron Bulla, njih šestorica, pet dana izlagali svoj proizvod – posve funkcionalnu repliku tenka na daljinsko upravljanje. Ne čudi da su se mladi inženjeri u “Sin Cityju” uspjeli nametnuti između 4500 izlagača iz cijelog svijeta i privući interes nekolicine nekih velikih igrača iz kompanija Amazon, Apple i Ford, koji defiliraju sajmom u potrazi za inovacijama.
Kako su nam ispričali, nije im cilj samo proizvoditi tenkove i prodati ih nekoj korporaciji nego napraviti cijelu franšizu igraonica, cijele staze, po uzoru na popularnu kompjutorsku tenkovsku igru “World of Tanks”, na kojima bi se ekipe nadmetale u borbi i strategiji. Njihovi tenkovi opremljeni su kamerama koje u realnom vremenu igračima na zaslon njihovih upravljača prenose sliku. Jednim tenkom upravljaju dva igrača. Jedan ga vozi, a drugi je nišandžija i topnik. Tenkovi sadrže sustav za ispaljivanje plastičnih projektila i mrežu senzora za detekciju pogodaka s protivničkih tenkova, a svaki pogodak mu nanosi “štetu”. U prvoj polovici ove godine planiraju otvoriti Iron Bull Arenu – igraonicu s velikim poligonom, stazama, zgradama na kojoj bi ekipe odmjeravale snage upravljajući tenkovima. Prva će, kako kažu, sigurno biti u Zagrebu, a trebat će im prostor od najmanje 400 četvornih metara. Razmišljaju o Zagrebačkom velesajmu.
– Zasad radimo arhitektonsko rješenje za mapu. Važno nam je da zgrade i ulice između kojih će se tenkovi kretati budu modularne jer ćemo tako moći prilagođavati i mijenjati mapu kako želimo. Investicija? Prema našoj računici barem 150.000 eura – otkrivaju dečki.
Inače, cijelu kliku Iron Bulla čini petnaest ljudi, a u Las Vegas su išla šestorica – osim Jukića i Medića, putovali su i Dajgoro Labinac, Victor Lewis, Ante Budanko te Ante Strinić.
U petak je CES i službeno zatvorio svoja vrata do iduće godine, a što se događalo u tjedan dana njihove lasvegaške avanture, možete pročitati u njihovom dnevniku.
Nedjelja, 5. 1. 2020.
Ostali budni 27 sati u komadu i popravljali tenk do jutra
U zračnu luku McCarran International Airport u Las Vegasu sletjeli smo u nedjelju popodne po lokalnom vremenu. Zbog vremenske razlike od devet sati zapravo smo letjeli unatrag jer smo iz Zagreba krenuli u nedjelju prije podne, a put je trajao gotovo neizdrživih 15 sati. Kad smo stigli – čudo neviđeno. Grandiozne strukture usred pustinje. Prvi zadatak nam je bio nabaviti američke SIM kartice za mobitele. Drugi, pokupiti tenk iz kuće našeg prijatelja koji živi u Las Vegasu. Tamo smo ga poštom poslali iz Zagreba nekoliko dana prije, uz televizor za štand i dodatne baterije za tenkove. Dobra odluka. Baterije koje smo mi nosili oduzeli su nam na aerodromu. Srećom, nisu skužili drugi tenk koji smo prošvercali u jednom kovčegu na avion. Kada smo pokupili prvi tenk, skoro smo pošizili. Tenk je bio oštećen. Vjerojatno je netko nabacivao i šutao kutiju s pošiljkom, a prototip tenka napravljen je od plastičnih 3D printanih kockica. Nije to neuništiv materijal.
Uglavnom, mehanizam amortizera kod kotačića je bio posve razvaljen. Dobro da smo ponijeli alat. Prijavili smo se u hotel Excalibur gdje smo smješteni, to je onaj koji izgleda kao iz Disneyja, brutalna lokacija odmah na Las Vegas stripu, odnijeli stvari gore i cijelu noć naizmjenice popravljali taj prvi tenk ne bi li za sutra bio spreman. Nismo mogli spavati od jet laga. Taj smo prvi dan ostali budni 27 sati u komadu. Dobar početak.
Ponedjeljak, 6. 1. 2020.
Ovaj grad je napravljen da ti uzme lovu, na sve moguće načine
Ujutro smo otišli na štand, pogledati prostor i urediti ga za izlaganje. Od tri konvencijska centra u Las Vegasu, u kojima se CES održava, mi smo bili smješteni u Sands Expo centru u blizini hotela. To je ogromna, nepregledna hala na 100.000 četvornih metara, nešto kao pet paviljona Zagrebačkog velesajma. Bili smo pametni pa smo sve ponijeli sa sobom – letke, naljepnice, bannere, televizor, jer da smo to tražili ovdje sigurno bi nas koštalo barem tisuću dolara. Sve naplaćuju. Hoćeš struju, internet na štandu, plati! Ako tražiš od organizatora jednu ekstra sjedalicu za štand, i to će ti naplatiti 80 dolara. Ovaj grad je za izgubiti lovu – savršen.
Primijetili smo da puno zemalja zakupi cijeli niz štandova na CES-u i onda šalju svoje startupe u okviru turističke promidžbe zemlje. Izrael je imao barem 20 štandova u nizu, Ukrajina deset, Egipat isto. To je nešto o čemu bi i naša turistička zajednica mogla razmisliti. Uspjeli smo danas, napokon, vidjeti grad. To je nešto nezamislivo. U Las Vegasu imaš mali New York, Kip slobode, mali Pariz, Eiffelov toranj. Sve je grandiozno, a sve tako umjetno. Grad živi 0-24, a najviše ljudi je na ulicama tek kada padne noć. Sve je u znaku Elvisa, Sinatre. Ljudi su, koliko smo uspjeli vidjeti na njihovim licima, više očajni nego sretni. Aparati su doslovno na svakom koraku, ne možeš ih izbjeći. Da bismo došli do hotelske sobe, moramo proći kroz kasino. Što ćemo? Moramo svako malo ubaciti dolar i okušati sreću. Milijunski jackpotovi svijetle i trepere. Dobiješ možda sto dolara, a onda misliš da to i tako nije tvoja lova pa sve razbucaš, a na kraju skužiš da si u minusu 20 dolara. To nije napravljeno da dobiješ. Nitko se zasad nije spontano oženio. Vratili smo se u hotel. Još uvijek osjećamo jet lag, liježemo u 21.30, ali oko tri sata u noći su svi još budni.
Utorak, 7. 1. 2020.
Žena iz Amazona, delegacija iz Forda i inženjeri iz Applea
Ovdje prolaze rijeke ljudi, nevjerojatno. CES je službeno započeo. Očekuje se 180.000 posjetitelja. Dolazimo oko 9 na naš štand i ostat ćemo, planiramo, do 18 sati. Otkako smo postavili tenkove na štand, u svakom trenutku je barem dvadeset ljudi oko nas – iz SAD-a, Kine, Koreje, Japana, Kanade, Južne Amerike, Francuske. Imamo sreće da smo smješteni između dva štanda čeških ekipa. Obje prezentiraju neki softver i vrlo malo ljudi staje kod njih. Softver, softver, tenkovi! To je momentalni “show stopper”. Svi žele vidjeti tenkove u akciji, voziti ih. Najsmješnije je kada prolazi bračni par pa se na njegovoj faci vidi da bi najradije zastao, oči mu se otvore, ali žena ga samo prijeko pogleda i pokunjenog povuče za sobom dalje. Predstavnici različitih tvrtki sve vrijeme šeću sajmom.
Imaju oko vrata iskaznicu na kojoj piše iz koje su tvrtke. Odmah na početku je kod nas zastala žena iz Amazona i raspitivala se. Njima je to zanimljivo jer uvijek traže neke nove stvari koje bi mogli prodavati na webu. Objasnili smo joj da naš biznis model nije u prodaji pojedinačnih maketa tenkova ili tehnologije, već kreiranje igraone, uspostava franšize. Razmijenili smo kontakte. Bila je i delegacija iz Forda i inženjeri iz Applea koji su isprobali tenkove. No najdraži današnji posjetitelj bio nam je Amer, umirovljeni glavni inženjer za tenkove Abrams, inače glavne tenkove američke vojske.
Odmah je prepoznao oba naša izložbena tenka – američki Pershing i njemački Tigar. Cijeli smo dan proveli za štandom, ponavljajući više-manje istu priču. Nismo vidjeli govor Ivanke Trump niti predstavljanje Mercedesova Avatar automobila. Nitko se još nije spontano oženio.
Srijeda, 8. 1. 2020.
Poziv u Francusku, vlasnici zabavnih parkova iz Dubaija odmah bi došli u Zagreb
Drugi dan sajma i napokon smo krenuli privlačiti prave ljude – franšizere. Zastali su organizatori najvećeg svjetskog sajma obrambene tehnologije i ponudili nam da na ljeto, kada se sajam održava, dođemo u Pariz kao izlagači. Više od 60.000 posjetitelja, 160 državnih delegacija svake godine. Dobit ćemo i svoj štand. Ponudu smo, naravno, prihvatili. Prilazi nam puno ljudi koji se bave zabavnim parkovima. Među njima i tip s Floride koji pod sobom drži 150 franšiza zabavnih parkova od laser-taga do bacanja diska. Ljudi iz Dubaija, koji se također bave franšizama zabavnih parkova, čim su vidjeli tenkove odmah su rekli da stižu u Zagreb prvim avionom pogledati kako naša igraonica izgleda uživo. Oni žele sve imati i ne pitaju za cijenu. Objasnili smo mu da smo tek u procesu otvaranja igraonice u Zagrebu, ali da nam je prvi na listi gostiju kada se ona otvori. Odlučili smo dobar dan proslaviti izlaskom u restoran.
Alkohol je ovdje skup, kao uostalom i u ostatku SAD-a. Pivo je oko osam dolara, ali hrana je zato povoljna i ukusna. Izašli smo na rebarca, a zanimljivo je da na jelovnicima uz svako jelo stavljaju kalorijsku vrijednost. Neobično. Posebno jer je jedna njihova porcija obroka kao dvije naše, a i nigdje nismo vidjeli toliko morbidno pretilih ljudi kao ovdje.
Nisu ni 22 sata a svi smo umorni, ali i odlučniji nego ikad da ovdje napravimo dobre poslovne dogovore.
Četvrtak, 9. 1. 2020.
Ono što se dogodi u Vegasu, nadamo se, neće ostati samo u Vegasu
Svaki dan je isti. Dolazimo rano ujutro i ponavljamo jednominutni pitch do 18 sati navečer. Prolazi puno ljudi koji žele isprobati tenkove ili žele demonstraciju. Uzimaju našu karticu i kažu da će se javiti. Nikad ne možeš znati hoće li nešto od toga uspjeti.
Ono što se dogodi u Vegasu, nadamo se, neće samo ostati u Vegasu. Dugo se oko štanda zadržala i ekipa iz Thrustmastera, oni se bave proizvodnjom avionskih simulatora. Dali su nam nekoliko dobrih naputaka. Primjećujemo veliku razliku između kritika i opaski koje dobivamo u Zagrebu i one koje dobivamo ovdje. Ove su puno konstruktivnije, profesionalne. Već smo svi pomalo iscrpljeni. Bilo bi dobro da dnevno izlaganje traje barem pola sata kraće. Pala je noć, Ante i Mario su otišli do grada na sushi, ostali su pozaspali u sobama.
Petak, 10. 1. 2020.
Hooverova brana i investicija od 150.000 eura
Zadnji je dan. Probudili smo se rano ujutro i uzeli Uber za izlet do Hooverove brane. Ima vožnje oko pola sata. Ikonički Hoover Dam iz američkih filmova i nevjerojatan pogled za opaliti nekoliko selfieja. Posjet se ne naplaćuje, već samo ako želiš turu razgledavanja. Drago nam je što imamo priliku i malo pogledati uokolo. Danas je zadnji dan i navečer se već moramo pakirati za polazak u Zagreb. Srećom da smo, okruženi aparatima, uzeli povratnu kartu. U ponedjeljak se već svi vraćamo na posao.
“Zahvaljujemo se Draganu Petricu iz Idea Knockouta te Bojanu Mušćetu iz Hrvatskog Telekoma na osiguranom štandu na CES, ekipi iz Hubbig za odlično odrađer posao prijevoza tenka do Amerike i nazad u Hrvatsku, ekipi iz Mikrotvornice i IZIT-a za lavovski posao 3d printanja, Hexaworx za snimanje dronom za promo video te Ziceru za osigurani prostor unutar tehnološkog parka.”
Izvor: Novac.hr
