Hrvatska robotička revolucija na djelu? Testiranje proizvoda počinje u veljači

Tek smo na dva posto našeg puta. Razvili smo tehnologiju i imamo blue chip klijente u Hrvatskoj.Sada idemo po velike klijente u Europu, a već smo u intenzivnim pregovorima s nekoliko njih.

Potom gradimo velike proizvodne kapacitete, za što ćemo trebati partnere,tvornice koje sastavljaju elektroničke aparate, te dižemo sustav podrške za robote. U svakoj toj fazi možemo pasti, ali ako uspijemo, a ja vjerujem da hoćemo, bit će to megapriča”, kaže poletno Milan Račić, direktor za rast hrvatskog robotičkog startupa Gideon Brothers, koji je uoči Nove godine u jednom zagrebačkom klubu predstavio svog prvog komercijalnog robota i najavio skori početak pilot-projekata u tri domaće kompanije – Atlantic grupi, Orbicu i Tokiću.

Hrvatska robotička revolucija na djelu? Možda. U svakom slučaju, imaju inovativni proizvod: to je mali, autonomni logistički robot koji može raditi zajedno s ljudima, kao asistent. Dugačak je 1,3 metra, širok 89 centimetara i visok 31 centimetar. Izgledom nije baš atraktivan – uostalom, predviđen je za rad među regalima u skladištima – no ima niz drugih aduta. Kako nam tumače gideonovci, on može ponijeti teret do 800 kilograma i samostalno manevrirati među radnicima i drugim strojevima jer ih “vidi” i neće ih ozlijediti ili uništiti. Brzina mu je dva metra u sekundi, a opremljen je autonomnim robotskim sistemom temeljenim na vizualnoj percepciji koji kombinira duboko učenje sa stereoskopskim kamerama. Domaći su stručnjaci u osječko-zagrebačkom startupu u manje od dvije godine od osnivanja tvrtke razvili novu generaciju robotskog vida koja je, tvrde, istodobno pouzdana i daleko jeftinija od LIDAR tehnologije (bazira se na laserskom sustavu) koja se već primjenjuje u skladištima i industrijskim halama. Sada s njime izlaze na tržište, zasad samo u Hrvatskoj, ali za dva mjeseca moglo bi biti, napominju, dobrih vijesti i iz inozemstva.

Gideon Brothers čini čak šest doktora znanosti i 28 magistara znanosti s područja robotike i umjetne inteligencije, a ukupno je u toj tvrtki 50-ak zaposlenika. Zasad nisu privukli nijednog izvana, ali ponosni su jer su sadašnji zaposlenici već odbili niz zamamnih ponuda velikih stranih tehnoloških kompanija poput Microsofta, Googlea i drugih… Osnivači su kombinacija svjetova poduzetništva, biznisa i tehnologije: Matija Kopić (poznat domaćoj javnosti po svom prvom projektu, Farmeron) glavni je izvršni direktor, Milan Račić (radio je godinama u aeronautičkoj industriji u Kanadi, SAD-u i Njemačkoj, u Bombardieru i Fairchild Dornieru) zadužen je za strategiju i poslovni razvoj, mladi zagrebački robotičar Josip Ćesić voditelj je autonom­nih tehnologija, njegov kolega Edin Kočo voditelj je robotičko-hardverskog odjela te matematičar iz Osijeka Kruno Stražanac, koji je zadužen za robotsko sučelje i podrške kupaca.

Što u financijskim pokazateljima znači megapriča na kojoj taj tim stručnjaka predano radi – koliki prihod očekuju, primjerice, za godinu, dvije ili tri – Račić ne želi konkretizirati. Dosad su primili ukupno 2,18 milijuna eura investicija domaćih i stranih poslovnih anđela te fondova rizičnog kapitala. Prva runda bila je 460 tisuća eura, a druga runda tzv. sjemenskog kapitala bila je daleko veća. Predvodili su je fondovi Localglobe iz Londona te Hardware Club iz Pariza, a ukupno su privukli 21 investitora. Svi oni pak o Gideonu govore u superlativima, uključujući i osnivača estonsko-britanskog superuspješnog startupa TransferWise, Taaveta Hinrikusa. Nakon što je u dva navrata uložio u njihov razvoj, objavio je da oni grade jedan od “najboljih timova dubokih tehnoloških talenata” u kontinentalnoj Europi.

Kako protumačiti izraz “duboki”, pitamo Račića. “To znači da možemo ulaziti u vrlo zahtjevne teh­nološke teme. S tako velikom ekipom mi možemo daleko brže raditi od naše konkurencije u Londonu, Berlinu ili u Silicijskoj dolini te, ako je potrebno, ići puno dublje u neki tehnološki problem. Primjerice, znamo jednu tvrtku koja se bavi robotikom u Londonu i koja je primila dosta investicija, ali kad smo vidjeli njihovu prezentaciju, shvatili smo da smo došli do iste faze razvoja našeg proizvoda potrošivši samo 20 posto iznosa koji su oni potrošili te 30 posto vremena. Bili smo daleko efikasniji. Naši su troškovi ovdje niži, a k tome smo i magnet za domaće stručnjake jer tu nema sličnih tvrtki”, objašnjava Račić.

Ambicije naznačuje kroz cilj da u roku od pet godina dospiju do faze da mogu zadovoljiti apetite velikih logističkih i proizvodnih tvrtki koje ostvaruju godišnje prihode od oko 100 milijardi dolara, što je daleko više od trenutnog hrvatskog BDP-a. Ako to prevedemo na uobičajen jezik za startupove, oni su disruptori i njihov će grafikon rasta morati biti skoro pa okomit (tzv. grafikon hokejske palice) ili ih neće biti. “Uspjet ćemo ako izgradimo veliku kompaniju vrlo brzo. Sada imamo u svijetu samo tri konkurenta fokusirana na robotsku viziju, a mi smo jedini iz Europe. To znači da smo krenuli u pravo vrijeme, ali moramo biti jako brzi ili ćemo propustiti priliku”, kaže vrlo smireno i samouvjereno. Naglašava kako njihovi trenutni hrvatski partneri zajedno imaju prihod od oko tri milijarde eura i zapošljavaju oko 9000 radnika te će im trebati zaista veliki broj robota ako se odluče na robotizaciju.

Drugi način oslikavanja ambicija je očekivanje gideonovaca da će za deset godina ljudi govoriti da su Zagreb i Osijek robotički centri. Ako to i zvuči kao potpuno pretjerivanje, njima je motivirajuće, kao vjerojatno i Kopićeva poruka: “Imamo najbolje kako bismo bili najbolji. Sve se može dogoditi kad se najbolji umovi ujedine oko stvaranja budućnosti.”

Testiranje onoga što su proizveli u realnim uvjetima počinje u veljači, kad kreću s prvim od tri pilot-projekta. Timovi Gideon Brothersa dotad moraju u svojim prostorima u Zagrebu sastaviti još tri robota, a ukupno osam za operacije u skladištima Atlantica, Orbica i Tokića. Radna je atmosfera stoga prilično ugrijana, što je i razumljivo jer ih trenutno imaju samo dva. Pogonski sustav im dolazi iz Slovenije, ostali dijelovi od različitih dobavljača iz cijelog svijeta, ali algoritam, ono što čini “mozak”, je hrvatski. Edin Kočo, suosnivač i voditelj robotičkog hardvera u Gideon Brothersu, jedva je imao strpljenja i vremena za fotografiranje kad smo ih posjetili; bilo je prilično jasno da je u poslu preko glave.

“Pilotiranje” u domaćim kompanijama trajat će dva do četiri mjeseca, a onda slijedi investicijska odluka o kupnji robota, odnosno odluka o tome jesu li gideonovci napravili proizvod koji će biti dio digitalne transformacije poslovanja Atlantica, Orbica i Tokića. Račić o tome nema dvojbe, pogotovo jer tvrdi da Gideon Brothers omogućava da proces robotizacije bude postupan i stoga daleko jeftiniji od onog što se trenutno radi u nekim golemim logističkim centrima, gdje se cijeli sustav podiže od nule i praktički funkcionira bez ljudi, oni postaju samo nadzornici.

“Ulaganje u nova, velika automatizirana skladišta je jako skupo. U pitanju su investicije od 50 do 100 milijuna eura, a to si ne može svatko priuštiti. No mi kažemo da nema ni potrebe da se sve gradi ispočetka. Nudimo fleksibilan sustav s autonomnim, mobilnim robotima koji, zahvaljujući ugrađenoj stereo percepciji, sve vide kao i mi. Ništa se u samim radnim prostorima zbog njih ne mora mijenjati. Naš robot jednostavno uđe u skladište, u nekoliko sati snimi sve oko sebe, mapira situaciju i odmah krene na posao. Kompanije ih ne moraju odjednom naručiti 100 ili 200, mogu krenuti s njih nekoliko. Dakle, tempo nije agresivan, a omogućuje i normalnu prilagodbu radnika koji će raditi uz tog robota”, objašnjava Račić njihov modus operandi.

Cijenu ne želi otkriti, a na pitanje po čemu je to hrvatski robot toliko poseban u odnosu na one koji već operiraju po svijetu odgovara kako je stvar upravo u tome da za njega ne treba raditi posebne elektronske tračnice ili magnetske markere kao za robote koji se nazivaju AGV (automated guided vehicle) i koji ne mogu raditi u istom prostoru s ljudima jer bi ih zgazili. Gideonov se robot kreće “slobodno” i uči pomoću vlastite pameti, odnosno uz pomoć stereoskopskih kamera i algoritma te stoga može raditi bilo gdje, pa i u proizvodnji, zajedno s ljudima.Pritom on prikup­lja te obrađuje i podatke, a daleko je jeftiniji od sličnih mobilnih robota koji se temelje isključivo na laserskim sustavima. I pametniji je od njih, dodaju.

“Kako je ipak ta laserska tehnologija zasad u svijetu jedina testirana i certificirana kao sigurna za rad robota s ljudima, tako smo i mi morali iskoristiti LIDAR i ugraditi ga kao kočnicu, svojevrsni osigurač našeg robota”, kaže Račić.Očekuje da će za dvije-tri godine biti certificirane i stereoskopske kamere jer je taj tip robotske percepcije, tvrde u Gideonu, jednako pouzdan kao i laserski. Smatraju da je u takvu sustavu budućnost, što je i vizija vlasnika američke kompanije Tesla, dodaje Račić. Posebno je zanimljivo i to što se Gideonova tehnologija, odnosno robotski mozak, može lako ugrađivati u sve industrijske strojeve koji se miču, pretvarajući i njih time u autonomne mobilne robote. To je, jasno, veliki tržišni potencijal na koji također ozbiljno računaju.

Ove su jeseni, nakon što su osvojili prvu nagradu na natjecanju Start.up! koji je organizirala hrvatska podružnica Njemačke trgovinske komore u Zagrebu, osvojili i polufinalno natjecanje Start.up! u Essenu kao najbolja kompanija za logistiku i mobilnost. “To nam je zaista otvorilo vrata jakog tržišta. U žiriju su bili direktori iz Schenkera, velike logističke kompanije iz Njemačke”, napominje znakovito Račić. Bili su potom i na višetjednoj turneji po Njemačkoj, posebno Ruhru, obilazeći potencijalne klijente i investitore, a ta je oblast sjedište svjetski poznatih kompanija – od Henkela preko ThyssenKruppa i Bayera do Metroa; Račić je susretima prilično zadovoljan, a kaže da su potegnuli i do Finske.

Rezultati se iščekuju. Ne znamo zasad tko bi mogao biti prvi veliki klijent Gideon Brothersa u Njemačkoj, gdje se nadaju da će pokrenuti pilot-projekte kao i u Hrvatskoj, ali znamo da globalno sigurno ne mogu računati da će privući divove poput Amazona. Njihova su skladišta, centralna mjesta nabujale globalne e-trgovine, već uvelike robotizirana, i to na način koji je većini “običnih” kompanija nezamisliv. Amazon, primjerice, trenutno ima već 100 tisuća robota. U Njemačkoj, međutim, skladišta nisu tako daleko odmakla u automatizaciji, i tu se smiješi ozbiljna poslovna prilika za Gideon Brothers i druge robotičke kompanije.

“Amazon je 2012. godine kupio kompaniju Kiva Systems, koja je prva na svijetu izradila mobilne robote. Prije toga su postojali samo masivni, teški industrijski roboti koji rade u velikim tvornicama i stoje po nekoliko milijuna dolara. Kiva je to promijenila, a Amazon je njezino preuzimanje stajalo 775 milijuna dolara. Nakon toga ju je vlasnik Amazona Jeff Bezos maknuo s tržišta, kako ne bi opsluživala konkurente, sva proizvodnja bila je usmjerena na Amazon. Tako se do 2015. na tržištu i nije moglo kupiti mobilne robote. Kiva i danas radi samo za Amazon, a Bezos je uz pomoć njih izgradio tako golem i efikasan poslovni sustav da ga se svi boje. Roboti su im jako pomogli da postanu to što jesu”, kaže Račić, “ali Kiva roboti su namijenjeni za potpuno automatizirana skladišta. Ipak, pritom je značajno rastao i broj radnika u Amazonu, zbog širenja operacija. Kad su preuzeli Kiva Systems, u skladištima kompanije bilo je 80 tisuća radnika, a sada ih je 125 tisuća.” Kiva Systems je u međuvremenu preimenovan u Amazon Robotics.

I kompanije u Hrvatskoj s kojima surađuje Gideon Brothers, kao i one s kojima tek razgovaraju, razumiju da njihov poslovni svijet ide u smjeru automatizacije i robotizacije, ali nisu dosad imale partnere da prate taj trend. “Kažemo im brutalno: ili ćete to raditi s nama ili s nekim drugim, ali ako ne radite, za vas nema neke budućnosti. Dolazile su im već na razgovore velike robotičke kompanije, ali model koji su im nudile nije im se svidio, da ruše postojeća skladišta i grade nova. Za naše pilot-projekte smo zajednički odredili vrstu operacije, što će roboti kod njih raditi i pratit ćemo izvedbu te integraciju u postojeći skladišni informatički sustav. Nakon toga će odlučiti hoće li ih kupiti ili ne”, tumači Račić.

Adut Gideon Brothersa je, naravno, i to što je općenito postao veliki problem pronaći dovoljno radnika za skladišta (u Hrvatskoj je to zanimanje peto na popisu najtraženijih u 2017. godini, istisnulo je programere), za poslove koji su, k tome, fizički jako naporni. Dnevno ti ljudi pomiču i do nekoliko tona robe, a posao je repetitivan, dosadan. “Logističkim kompanijama obujam poslova stalno raste i one moraju ići naprijed, primijeniti novu tehnologiju, kako bi mogle preuzimati nove ugovore i rasti”, kaže Račić.

U svakom slučaju, zagrebačko-osječki robotičari pred sobom imaju zadatak da osvoje kompanije čiji su prihodi 10 ili 20 puta veći od aktualnih hrvatskih partnera, koje su dominantni svjetski igrači. Izvedivo? Oni čvrsto vjeruju da jest, ali ne smiju gubiti ni sekunde. Budući da im je jedan od investitora Estonac Taavet Hinrikus, svoj put rado uspoređuju s onim što se zbivalo i zbiva na startup sceni u Estoniji te vjeruju da i Hrvatska može na svoj način replicirati taj model uspjeha koji je pokrenuo Skype. “Kad stvorite ekosustav, to onda funkcionira kao stroj. Naš problem je što još nemamo taj stroj”, kaže Račić, “ali možemo ga izgraditi s tvrtkama poput Rimca, Microblinka, Gideona i drugih.” On ima i osobni razlog za to: u Hrvatskoj mu odrasta petero djece, a mogli bi živjeti bilo gdje u svijetu, u gospodarski uspješnijim i dinamičnijim zemljama, jer on ima međunarodno poslovno iskustvo i lako bi našao drugi posao, a majka im je Amerikanka. Milan Račić smatra da im s pothvatom u koji se upustio u svojoj 50. godini ipak stvara temelje za solidnu budućnost u Hrvatskoj. Čini se, slično misle i njegovi daleko mlađi partneri iz Gideon Brothersa koji svoje obitelji tek formiraju, uz posao koji je atraktivan kao da je usred Silicijske doline. Naravno, ne tako plaćen, ali tehnološki jednako izazovan.

Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa