Hrvat na čelu tima koji je povezao položaj tijela s neurološkim promjenama
Skupina znanstvenika iz Kavlijeva instituta za neuroznanosti i Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju (NTNU) u Trondheimu, među kojima i mladi Splićanin Bartul Mimica, otkrila je u mozgu štakora neurone koji se aktiviraju ovisno o položaju njihova tijela.
Eksperimenti
Sposobnost životinja i ljudi da orijentiraju svoja tijela jedna je od važnih moždanih pothvata čiji mehanizam i dalje uglavnom ostaje misterij. U članku objavljenom u prestižnom časopisu Science znanstvenici su opisali eksperimente sa štakorima dok su proučavali mozak u akciji.
– Postavili smo šest infracrvenih kamera nekoliko metara iznad otvorene arene i svakog od 11 štakora u studiji opremili s četiri infracrveno-reflektirajuća markera na glavi kako bismo dobili trodimenzionalne rotacije glave. Također, postavili smo po tri markera duž leđa kako bismo dobili fleksiju kralježnice – rekao nam je Bartul Mimica, doktorand na Kavlijevu institutu za neuroznanosti u Trondheimu.
– Osim toga, snimali smo aktivnost individualnih neurona silicijskim sondama u dvije regije mozga – posteriornom parietalnom (PPC) i frontalnom motoričkom (M2) korteksu, jer su obje regije gotovo oduvijek uključene u kompleksne kognitivne aktivnosti poput donošenja odluka ili planiranja kretnji – dodao je Mimica koji je prvi autor studije.
Znanstvenici su u obje regije mozga (PPC i M2) identificirali neurone koji su bili povezani s promjenama u položaju štakora. – Velika većina neurona imala je najveću aktivnost kad je tijelo bilo pozicionirano na način koji nije bio uobičajen. Drugim riječima, neuroni su najmanje aktivni kad štakori rade ono što rade najveći dio vremena. Ovo sugerira da je ovaj sustav metabolički efikasan.
Priroda
I izostanak aktivnosti može biti iznimno informativan, npr. kad druge regije mozga žele “pročitati” što životinja radi iz aktivnosti ovih regija – neaktivnost im govori da je štakor u uobičajenoj poziciji – pojasnio je Bartul Mimica.
Iako je njegovo istraživanje fundamentalne prirode, važno je za razumijevanje neuroloških stanja kod bolesti, primjerice nakon moždanog udara. – Ako pogledate neke od simptoma ljudi koji dožive oštećenja parietalnog korteksa nakon moždanog udara, naići ćete i na optičku ataksiju. To je simptom koji opisuje osobu koja, primjerice, u potpunosti vidi objekt pred sobom, može sasvim dobro micati udove, ali ima teškoće kad rukom treba ugrabiti objekt pred sobom.
Mislim da oštećenje sustava koji je nadležan za opisivanje položaja tijela u prostoru, dobro krespondira s takvim simptomima – kaže Mimica.
Izvor: Jutarnji.hr
