Stvaraju hodajuću umjetnost: Ne bacajte stare tenisice, Zagrepčani Ivo i Mak otvorili su kliniku koja ih može restaurirati i prilagoditi baš vama
Kao i svaka obuća, i tenisice nakon nekog vremena nošenja postaju stare i ne više toliko primamljive očima.
Pitanje je – što tada s njima? Dvojica prijatelja, Ivo Glavaš i Mak Gojnić, studenti Zagrebačke škole ekonomije i managementa, imaju rješenje. Prije godinu dana postali su i poslovni partneri te su pokrenuli kliniku za tenisice. Započeli su svoj projekt kako bi ljudi napokon mogli imati tenisice kakve nema nitko drugi na svijetu, a prioritet im je – autentičnost.
Nisu u trendu, toliko su istrošene da ih je nemoguće nositi ili ih jednostavno više ne želite imati u svojoj kolekciji. Što god mislite da je razlog bacanja tenisica, prevarili ste se jer se one mogu reciklirati. Da je riječ ipak o nekoj vrsti umjetnosti, dokazuje pribor za rad – četkice, boje, palete. A kad vidite ono što je prošlo kroz ruke Ive Glavaša i Maka Gojnića, dvojite je li to obuća, u nekim slučajevima nošena i po nekoliko godina, ili su u pitanju ručno rađeni modeli. Kreativni, poduzetni i unikatni, oni stvaraju umjetnost na tenisicama.
‘Prvi put smo se susreli s custom tenisicama vidjevši kako NBA zvijezde nose nešto do tada neviđeno i totalno originalno, oduševilo nas je to kao sneakerheadove. Sasvim bezazleno pratili smo profile stranih custom artista na Instagramu dok Mak jedan dan prije godinu dana nije rekao: “Ajmo probati pa što bude.” Tada smo shvatili, nakon market researcha, da se kod nas nitko ne bavi customiziranjem tenisica pa smo se bacili na posao’, uvodi nas u priču Ivo Glavaš.
Mak Gojnić se ubacuje i govori zašto baš tenisice, a ne druga obuća: ‘Svi volimo tenisice, doma imamo po nekoliko pari i većini ljudi upravo su tenisice bitan detalj kojim iskazuju svoj stil.’
Našli su način da naprave nešto jedinstveno, a da u isto vrijeme bude vrhunske kvalitete i ubrzo su postali hit na društvenim mrežama. Reakcije sa svih strana bile su odlične. Dvojica kreativnih prijatelja otkrila su nam kako su pak njihovi najbliži reagirali kad su im rekli što planiraju raditi.
‘Roditelji na prvu nisu bili sigurni koliko to drži vodu te kakav će biti odaziv, ali sada već drugačije gledaju na to, dok su najbliži prijatelji od početka bili oduševljeni idejom i krenuli s narudžbama, što je logično zbog godina’, pojašnjava Ivo. Priznaju da su u početku bili u strahu kako će sve to ispasti. ‘Ali tako je u svakom poslu kad krećeš od nule. Već nakon nekoliko mjeseci vidjeli smo da se priča zagrijava te da će to biti više od hobija’, govori nam Ivo.
Otkrili su nam kako su izgledale prve tenisice koje su restaurirali. ‘Bile su skoro pa za bacanje, ali nije preporučljivo odbijati klijente, tako da smo ih odlučili vratiti u život i uspjelo nam je’, prisjetio se Ivo. Zanimalo nas je koliko je pari dosad prošlo kroz njihove ruke. ‘Ne bismo htjeli iznositi točne brojke, ali bilo je preko 150 pari, a isti broj je i zadovoljnih mušterija’, tajanstven je Ivo. Kaže da su zadovoljni time što su pokrenuli nešto svoje, uložili vrijeme, novac i vještinu te da im je lijepo gledati kako se to vraća.
Čitav tekst pročitajte klikom ovdje
Izvor: Tportal.hr
