Gradi gitare za najbolje bendove. Nije htio biti inženjer

Razlika mojih i gitara velikih proizvođača poput Fendera je u kvaliteti materijala – drveta, oni ga iskoriste što više, a ja tražim savršen komad, prikladan za izradu instrumenata.

Koliko je izrada instrumenata složen posao svjedoči i i činjenica da se takvi majstori zovu – graditelji glazbala. A jedan takav graditelj – i to potpuno samouk – s tek 16 godina postao je Robert Bašić. Ovaj po mnogo čemu fascinantan mladić 12 godina kasnije i nakon izrađenih 80-ak unikatnih gitara uspješan je obrtnik s radionicom u obiteljskoj kući u Galgovu, mjestu usred Samoborskog gorja, a na njegovim instrumentima sviraju neki od najpoznatijih hrvatskih bendova, poput Prljavog kazališta, Kawasaki 3p-a i Hladnog piva.

Bašić je rođen 1991. godine, a nakon završene zagrebačke XV. gimnazije – popularnog MIOC-a – po inerciji, kako kaže, upisuje Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER). Ipak, studij čija diploma jamči uspješnu karijeru naš sugovornik napušta nakon samo jednog odslušanog semestra. Razlog je odluka da se bavi izradom električnih gitara pa stoga u prosincu 2011., s tek 20 navršenih godina, otvara obrt pod nazivom R. Bašić-Kontrola zvuka.

Motiv za gradnju žičanih instrumenata – gotovo izumirućeg obrta kojim se u Hrvatskoj profesionalno bavi svega 10-ak ljudi – Bašić je pronašao u bavljenju glazbom. U taj ga je svijet uveo otac, a počeo je svirati s devet godina. Otac Mladen svira klavijature, a Robert je osim tog instrumenta pokušao svirati i bubnjeve i gitaru. Međutim, gitara mu se najviše svidjela. S cover bendom Pipsqueak na pozornici debitira 2007. godine.

Na jednoj takvoj svirci prije devet godina poznanici su mu ponudili da im se pridruži u osnivanju benda koji svira pomalo neobičnu glazbu u hrvatskim okvirima – country. Tako postaje gitarist Country Strikea koji je već objavio EP s pet pjesama, a rade i na prvom albumu. Dva su puta nastupali u Jeffersonu u Teksasu na festivalu ‘Texas Sound International Country Music Awards’. Radi se o međunarodnom festivalu na kojem nastupa 30 glazbenih skupina iz 15 država, a Bašićev bend dva se puta ovjenčao glavnom nagradom.

Kad se pronio glas…

Unatoč tome, sviranje je i dalje samo ‘gušt’. “Od glazbe se može živjeti samo ako se isključivo time bavite, ako se svidite publici, ako to uspijete naplatiti i ako vas netko gura”, kaže Bašić. Stoga se odlučio fokusirati na izradu gitara s čime je započeo na početku srednje škole kada je na internetskom forumu vidio da postoje ljudi koji sami izrađuju gitare s kojima sviraju u svojim bendovima. “Prvu gitaru napravio sam s posuđenim alatom – bušilicom, turpijom, ubodnom pilom i nožićem”, prisjeća se Bašić. Vidjevši to, roditelji su mu nabavili još alata. No, tada je izradu gitara smatrao samo hobijem, bez ideje da jednog dana preraste u ozbiljan posao. No, već drugu iz(g)rađenu gitaru prodao je prijatelju, a od zarađena novca kupio još alata. Glas o mladiću koji u Galgovu izrađuje vrhunske gitare vrlo se brzo pronio.

Četiri godine kasnije upiti za izradu gitara i njihovo servisiranje stizali su sa svih strana. Baš u to vrijeme Bašić postaje brucoš FER-a, ali ubrzo shvaća da ga taj studij baš i ne zanima pretjerano. “Razmišljao sam ovako – ako otvorim obrt i recimo za tri godine shvatim da posao ne ide, nastavit ću studij. Nakon osam godina imao bih diplomu i tri godine radnog staža. No, roditelje sam morao malo više uvjeravati da je to ispravna odluka”, ističe Bašić. Na početku obrtničke avanture izrađivao je 10-ak gitara godišnje, a tu je dinamiku zadržao i danas. Tko želi svirati Bašićevu gitaru, mora prvo znati što hoće, posebno što se tiče oblika. “Kupcima mogu sugerirati koja vrsta drveta bi im odgovarala s obzirom na glazbu koju sviraju”, naglašava Bašić.

Pitanje izbora drveta nije nevažno. Kako pojašnjava Bašić, najveća razlika između njegovih gitara i onih etabliranih proizvođača poput Fendera jest u kvaliteti materijala – drveta. “Veliki proizvođači ciljaju što je moguće veću iskoristivost materijala. Meni ostane otpada za još tri gitare jer nije svaki dio daske ili trupca dobar i prikladan za izradu instrumenata. Osim toga, kontrola kvalitete na seriji od tisuću gitara ne može biti na istoj razini kao kod mene koji jednu gitaru izrađujem mjesec dana”, pojašnjava Bašić. U gradnji gitara koristi sve vrste drveta standardne u izradi tog instrumenta – javor, jasen, johu i mahagonij. O izboru drveta ovisi i zvuk gitare, naglašava ovaj obrtnik.

A da Bašićeve gitare zvuče odlično svjedoči i bendovi s domaće rock-scene koji ih koriste – Prljavo kazalište, Kawasaki 3p, Kojoti, Hladno pivo, Vatra i Urban&4. “Prvu gitaru za poznatije bendove napravio sam za Davora Viduku iz Kawasaki 3p-a. Imao sam 19 godina i kad smo se prvi puta trebali sastati, dogovorili smo susret u kafiću. Viduka je ušao, pogledom prošao po kafiću i mislio da još nisam došao. Kad sam mu mahnuo, problijedio je. Ipak, sjeo je i kad smo počeli razgovarati, vidio je da znam raditi”, prisjeća se Bašić. Da je Viduka vrlo brzo shvatio što sve može Bašić govori i podatak da je za njega tijekom godina napravio ukupno tri gitare. Prvi Vidukin nastup s Bašićevom gitarom bio je na Špancirfestu u Varaždinu i tada je mladi graditelj prvi put vidio svoju gitaru na velikoj pozornici.

“Osjećao sam se kao da ja sviram. Baš lijep osjećaj”, ističe Bašić. Dosad najizazovniju narudžbu dobio je od jednog Varaždinca koji mu je poslao fotografiju crteža na papiru sa željenim oblikom gitare. “Taj oblik sam morao prilagoditi kako bi odgovarao skali gitare. Izrađena je od mahagonija, javora i sambe. Javor je specifičan jer je bio u močvari pa na godovima ima tragova plijesni od boravka u vodi”, opisuje Bašić. Osim domaćih glazbenika, na gitarama iz Galgova muziciraju i Slovenci, preprodajom se jedna Bašićeva bas gitara našla u Beču, druga je u Londonu kamo se odselio vlasnik, glazbenik iz Zagreba, a jedna je na Siciliji. “Njezin vlasnik dobio ju je kao glavnu nagradu za pobjedu na natjecanju basista u Zagrebu”, pojašnjava Bašić.

Plan je proširiti se i na akustične

Jedinstvene gitare imaju i jedinstvenu cijenu. Početna cijena za ‘fenderoliku’ gitaru je od 8000 kuna naviše, ovisno što kupac želi. S obzirom na to da i servisira gitare drugih proizvođača, Bašić tvrdi da gitara nekog etabliranog proizvođača vrijedna oko 8000 kuna u odnosu na njegovu “nije loša, ali nije toliko dobra”. Zainteresirani kupci ulaze na listu čekanja, a trenutačno se na isporuku čeka pet mjeseci. Takav rok i ne čudi jer od prvog kontakta s kupcem do isporuke u prosjeku prođe šest mjeseci.

Dosad je Bašić odbio samo one koji su tražili Hollow Body gitare, poput Gibsona 335, čuvene jer je na njima svirao legendarni američki blues gitarist B. B. King. “Takve gitare još ne gradim zbog konstrukcijskih razlika, iako bih volio početi”, kaže Bašić. Osim Hollow Bodyja, dodaje i kako bi volio početi graditi akustične gitare, za što je već pripremio materijal. Prvu akustičnu koju će napraviti namijenio je sebi.

Kad zbroji prihod od gradnje gitara i usluga servisa, Bašićev obrt godišnje ostvari oko 100.000 kuna prometa. No, posao zahtijeva i dosta odricanja. Samo u radionici provede svakog dana oko 7 radnih sati, a u radni dan uključeni su i sastanci s kupcima i odlazak do dobavljača. Koliko je zatrpan poslom oslikava činjenicom da sebi nije napravio gitaru već tri i pol godine, najdulje razdoblje otkad ima obrt.

Okosnica poslovnih planova je razvoj vlastitih modela gitara koje bi kao izložbeni primjerci bile spremne za prodaju, za domaće i inozemne kupce. Na pitanje za kojeg bi glazbenika ili bend želio napraviti gitaru, Robert Bašić bez razmišljanja odgovara: Mark Knopfler. “Iako vjerujem da ima već dovoljno gitara, volio bih da svira i na jednoj mojoj”, kaže Bašić.

Izvor: Poslovni.hr; Foto: Facebook.com