Goran ispunjava svoje snove o pčelarenju!
Sve je počelo kao hobi. S puno ljubavi i entuzijazma i s tek dvije košnice. I nije u početku išlo glatko.
Mladi pčelar priznaje da bi prve dvije godine najradije zaboravio. Ipak, i neuspjeh je dio iskustva, a pogreške dragocjene jer se na njima uči. Tako je i Vinkovčanin Goran Ferbežar koji je prvi med vrcao tek dvije godine nakon početka bavljenja pčelarstvom, a poteškoćama usprkos ipak je išao naprijed, vodila ga je ljubav prema prirodi i pčelama, koja postoji još od djetinjstva.
Goran Ferbežar kaže kako se sa pčelarstvom susreo prije 12 godina. Počeo je širiti broj košnica, svake godine sve više. Sada ima 70 proizvodnih društava i povećali su ove godine još 50 novih rojeva koje pripremaju za sljedeću sezonu. Proširili su se s dvije na 120 košnica u nepunih pet godina. Obiteljsko gospodarstvo Ferbežar napredovalo je uistinu brzo. Od negdašnjeg hobija danas su prerasli u pravi mali obiteljski posao. No, sve to ne bi uspio bez iskusnog mentora, kaže Goran.
Na pčele treba paziti cijele godine
Svima koji se žele baviti pčelarstvom preporučuje savjete i mentorstvo stručnjaka. Edukacija je dobro došla, no sve pročitane knjige i informacije s interneta ne vrijede bez iskusne ruke, uvjeren je Goran. Posao je to koji se uči cijeli život. “Upoznao sam gospodina Marka Kanju. On je pčelar s 50 godina iskustva koji mi je prenio sve svoje znanje“, kaže Goran.
Goran ističe kako na pčele treba paziti cijele godine. Posla oko njih ima uvijek, pogotovo u sezoni. Goran kaže kako u ovo doba u pčelinjaku provodi vrijeme od jutra do mraka. Vrcanje bagremovog meda je završeno, a završava i rojidba. Pregledavaju se košnice i pripremaju za prvu selidbu, na lipovu pašu u Ilok.
Najbolje je što manje uznemiravati, pustiti ih da rade kad god se to može, savjetuje Goran.
Zimi je najvažnije pčelama dati što više mira. Prije same zime u jesen i kasno ljeto pčele treba dobro očistiti od pčelinjih “grinja”. Treba im ostaviti dovoljno hrane.
Pčelinjak na ulazu u Đeletovce za sada se pokazao kao izvrsna lokacija. U blizini su šuma bagrema, polja suncokreta, uljane repice i sve što pčele mogu iskoristiti i iz čega mogu skupiti biljni nektar i pelud i odnijeti u košnicu, a rezultat svega različite su vrste meda i mednih proizvoda u ponudi OPG-a Ferbežar.
“Trenutno proizvodimo cvjetni med, med uljane repice, bagremov, šumski med, med suncokreta, a ove godine planiramo prvi puta seliti na lipu“, kaže Goran te nastavlja: “Osim toga, proizvodimo med s orašastim plodovima, mješavinu propolisa i meda, cvjetni prah, čisti pčelinji vosak i voštane svijeće“.
Veliki problem predstavlja uvozni med
Ipak, unatoč sve široj paleti ponuđenih proizvoda, probiti se na tržištu malo je veća poteškoća. Prodati med otkupljivačima naveliko ne predstavlja problem, no u većini slučajeva mali proizvođači nisu zadovoljni otkupnim cijenama, koje su često na rubu isplativosti proizvodnje. Većina ih se zato orijentira na prodaju po tržnicama, sajmovima i na kućnom pragu.
Veliki problem predstavlja i uvozni med. Kako Hrvatska uvozi sve što može sama proizvesti, ni med ovdje nije iznimka. Iako ga hrvatski pčelari proizvode više nego što nam je potrebno, s druge strane uvozimo ga u velikim količinama. No, manji je problem samo uvoz. Zabrinjava što se na policama trgovačkih lanaca često nalazi nešto što se prodaje kao med, a med uopće nije.
OPG Ferbežar trenutačno može proizvesti godišnje dvije do tri tone meda. Posla, kažu, imaju mnogo. Ipak, dodaju, pčelarstvo je posao koji može biti unosan. Kada bi još bilo više reda na tržištu meda, država davala veću podršku proizvođačima, a potrošači znali prepoznati kvalitetu domaćeg proizvoda, sve bi bilo savršeno. Ovako u iščekivanju nekih boljih vremena, opstaju entuzijasti koji ipak vide svjetlo na kraju tunela i ostaju u Hrvatskoj.
Izvor: http://www.agroklub.com | Foto: pixabay.com
