Od fast fooda do dva hotela: Poduzetna istarska obitelj Peteani otkriva kako je izgradila svoj san

Važno je samo ići polako, stepenicu po stepenicu. Postupni napredak je jedini zdravi napredak. Ne možeš odjednom napraviti hotel. Valja proći neke stepenice, steći iskustvo, kaže Serđo Peteani za Novi List.

U ugostiteljstvo su krenuli 1988. otvorivši fast food kiosk u Plomin Luci. Danas imaju dva hotela. U njihov nekadašnji poznati restoran Riva u Plomin Luci ušao sam jednom zgodom probati neki od morskih specijaliteta po kojima su bili poznati. Bila je rana večer. Iz restorana sam izašao pred jutro. »Probajte još ovo«, govorili su stalno Armanda i Serđo Peteani, vlasnici, supružnici.

Negdje pred kraj te nevjerojatne gozbe preda mnom se našao i pohani sladoled. Dotle smo došli. Ne znam nabrojiti što sam sve kušao, bilo je to prilično davno, ali sjećam se primjerice fileta brancina s bijelim tartufom. O škampima da ne govorim. Uvijek se kod njih mogao pojesti svježi kvarnerski škamp ulovljen u vrši. Restoran su zatvorili lani. Neki novi poslovni planovi bili su pred njima.

Serđo je nemirnog poslovnog duha. I prije zatvaranja Rive, otvorio je hotel Flanona (latinski naziv za Plomin). Uzeo ga je u najam još 2006. Pune četiri godine trajala je obnova, da bi ga u srpnju 2010. otvorio. Lani je, opet u srpnju, obitelj Peteani otvorila još jedan hotel, u Labinu. U isto su vrijeme izašli iz restorana u Plomin Luci. Serđo kaže da bi to bilo previše, da bi sami sebi postali najljuća konkurencija, a to se ne smije dogoditi. »Tri objekta bi mi bila previše. Nema smisla imati tri lokala u krugu od 13 kilometara. Bolje da imam dva prava objekta, nego tri ‘invalida’«, rezonira Serđo.

Zreliji nasljednik

Hotel Peteani na usponu za stari Labin ima četiri zvjezdice, 14 soba, izvanredno izgleda. Kako i ne bi kad je za interijer bio zadužen poznati dizajner Željko Burić. Već je dobio odlične ocjene na svim značajnijim web stranicama koje se bave turizmom i gastronomijom. Jer ovo nije samo hotel, restoran bi trebao biti svojevrsni, ali još zreliji, bogatiji, nasljednik Rive. Serđo kaže da je dio starih gostiju to prepoznao pa redovno dolazi i u novi a la carte restoran. Razlika je vidljiva na meniju.

Nekada je Riva bila gotovo isključivo riblji restoran, dok se u novom nudi, primjerice, i Black Angus. »Valja se prilagoditi lokaciji«, kaže Serđo. Plomin Luka je na moru, ni Labin nije daleko, ali se ipak ponuda mora lagano mijenjati.

U početku je, priznaje, bilo teško ljude naučiti da se u hotel može doći na večeru ili piće. »Ljudi često imaju predrasude da u hotelu jedu samo hotelski gosti. To je valjalo pregrmiti. Šest mjeseci nakon otvaranja su me domaći ljudi još znali pitati mogu li doći nešto pojesti«.

Serđo ističe da im je želja da kuhinja prati kategoriju hotela. Dakle, da bude na visokom, suvremenom nivou, uz zadržavanje tradicionalnih elemenata. Odmah mi je to želio i dočarati. Njegov glavni kuhar Denis Rubinić spravio je krafe, odnosno raviole s tijestom od krumpira, punjene skutom i mediteranskim biljem u umaku od škampa. Sezonske namirnice igraju važnu ulogu u kuhinjama jednog i drugog hotela. Gljive su još uvijek aktualne. Zato je Rubinić spravio filet brancina punjen vrganjima i kozicama uz domaću broskvu. Serđo kaže da nije puno mijenjao meni, ali kombinacije su drugačije, ni prezentacija više nije ista.

Kuhinja u hotelu Peteani je vrhunski opremljena, kao uostalom i cijeli hotel. »Odlučio sam ići do kraja«, objašnjava Serđo toliko ulaganje. Pitam ga je li ga bilo strah. »Strah? To je kao da isto pitanje postavite nekome tko se ide penjati na Mount Everest. On to jednostavno radi, voli. Ne pita se on je li ga strah, jednostavno se penje«, kaže Serđo. Jedino od čega ga je strah jesu njegove nepresušne ideje. »Strah me da mi još nešto ne padne napamet«. Obitelj mu više ništa ni ne govori.

Supruga nije bila sretna kada se odlučio za investiciju na Vidikovcu, ali sada više nema natrag, pomirila se s njegovim odlukama.

Serđo ima pozitivan stav, za njega ne postoji nešto što se ne može. Kaže da je važno samo ići polako, stepenicu po stepenicu. Zato se on danas ne srami reći da je krenuo s fast foodom. Prije toga bio je mesar. »Postupni napredak je jedini zdravi napredak. Ne možeš odjednom napraviti hotel. Valja prije proći neke stepenice, steći iskustvo«.

U novi hotel uložili su oko 11 milijuna kuna. Serđo naglašava da su dignuli kredit bez počeka. U prvoj su godini uspjeli podmiriti sve godišnje obaveze. Hotel je za našeg boravka bio popunjen do posljednje sobe. U ovo vrijeme odsjedaju većinom poslovni ljudi. Riječ je o obiteljskom hotelu pa je logično da je cijela obitelj uključena u posao. Uz Armandu i Serđa, tu je i njihov sin Denis te njegova supruga Brigita. Rade po cijele dane. Treba se baviti gostima u dva hotela, nabavkom za restorane, birokracijom, osobljem…

Izvor: Novi List