Nije lako priznati da postoji netko pametniji, ali i to je odlika pravog biznismena. Atlantic Grupa danas vrijedi neusporedivo više zato što sam imao hrabrosti zaposliti ljude koji su bolji od mene, ljude koji su pametniji i hrabriji. Da to nisam učinio, tvrtka koju vodim ostala bi zaglavljena negdje u prošlom stoljeću – poruka je koju je Emil Tedeschi, osnivač i većinski vlasnik Alantic Grupe, uputio studentima Harvard Business School, vodeće poslovne škole u svijetu, u utorak navečer na predavanju na temu osobnog iskustva stvaranja multinacionalne kompanije u istočnoj Europi.

Tedeschi je na Harvard stigao na poziv fakulteta nakon što je to sveučilište u lipnju ove godine objavilo tzv. case study, odnosno studiju o preuzimanju Droge Kolinske od strane Atlantic Grupe prije pet godina. Studiju je inicirao dr. Mato Njavro, prodekan Zagrebačke škole enonomije i managementa, a suautor je njegov harvardski kolega profesor Yuhai Xuan.

Iako iskusan predavač, Tedeschi je na Harvardu predavao prvi put, a prvi put je i na neko od svojih predavanja primio i jednu novinarsku ekipu. U pozivu na predavanje organizatori su ga predstavili kao čovjeka koji je u nestabilnom vremenu osnovao i poslije u izazovnim uvjetima izgradio multinacionalno poslovno carstvo, ali je i pasionirani DJ i glavni sponzor Košarkaškog kluba Cedevita.

Podijelio bočice

– Velika mi je čast što sam, nakon niza sveučilišta na kojima sam predavao, večeras ovdje s vama. Što vi kao studenti Harvarda možete naučiti od mene? Mogu vam jamčiti jedino da ćete čuti autentičnu priču, priču u kojoj ima i uspona i padova. Nisam sramežljiv, možete me pitati što želite – otkrio je studentima da bi im nešto poslije podijelio bočice Cedevite, precizno kao da baca “trice” u koš. U publici je bila i njegova obitelj, supruga Maja, kći Liza i sin Emil, oboje uspješni studenti, kći na američkom sveučilištu Brown, a sin na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa. Iako nevoljko javno govori o svojoj obitelji, Tedeschi je na samom početku predavanja studentima jasno dao do znanja tko je glavni u njihovoj obitelji.

– Od osnivanja Atlantic Grupe prošle su 24 godine, a isto toliko od početka mog braka s damom koja sjedi u trećem redu. Obično ljudi pitaju – tko je tu CEO? Unutar obitelji samo je jedan i to je tzv. chief emotional officer, ali to nisam ja – iskreno je priznao Tedeschi i izmamio veliki pljesak 80-ak prisutnih studenata iz Hrvatske i regije, Brazila, Namibije i Kirgistana te domicilnih američkih studenata, ne samo s HBC-a, nego i, primjerice, s Harvard School of Government.

Urednica Jutarnjeg Alenka Ostrihon s prvim čovjekom Atlantic Grupe na prestižnom američkom sveučilištu

Studentima je ispričao kako je osnovao kompaniju 1991. godine. – Bila su to teška vremena, doba devalvacije i hiperinflacije, vrijeme kada vam je kao poduzetniku bio potreban poseban sastanak samo da biste najavili da biste došli u banku na sastanak.

Hrabar početak

– Počeli smo doista hrabro, distribucijom guma za žvakanje Wrigley, a to je bio bizaran artikl u zemlji koja je bila u ratu. Tko bi želio gume za žvakanje u to doba? Ljudi su trebali gorivo, oružje, municiju, vodu, kruh… Ali to je istodobno bila naša prednost jer smo se počeli baviti nečim što nije bilo strateški važno za državu i za konkurenciju. I uspjeli smo! Hrvatska je postala treća zemlja u svijetu po konzumaciji guma za žvakanje – rekao je Tedeschi i nastavio priču o velikom uspjehu Cedevite nakon akvizicije 2001. Studentima je skrenuo pozornost na to kako se na novoj bočici Cedevite nalazi jedinstveni patent na kojem su radili sedam godina, a koji omogućava topljenje granula u vodi. Ispričao je i kako su napravili više od 30 akvizicija od 2001. godine te je posebno istaknuo kako je to vrlo izazovan posao koji se sastoji od tri koraka – snimanja stanja u kojem se nalazi kompanija, pregovora o preuzimanju te nakon preuzimanja integracije kompanija koje su se spojile. No, zbog toga što se najmanje pozornosti obraća na procese nakon spajanja, istaknuo je Tedeschi, sedam od deset preuzimanja propada. Otkrio je i svoja iskustva iz Hrvatske na primjeru Farmacije, ali i pozadinu priče oko preuzimanja njemačke tvrtke Multipower od američke kompanije Weider Nutrition.

Moguće i nemoguće

– Kad smo preuzeli Multipower, sazvao sam sastanak sa svim zaposlenicima jer ja razgovaram sa svima koji rade u tvrtki. Reakcija na koju sam naišao bila je: ne možete pozvati radnike u proizvodnji i zaposlene u uredima na zajednički sastanak! Pitao sam zašto? Rekli su mi zato što u našoj kompaniji imamo odvojene sastanke. Bila je to 2007. godina. Nisam odustao od te ideje, održali smo sastanak i prvi put u 30 godina na istom sastanku sjedili su svi. Na tom sam sastanku u inspiraciji izrekao i jednu kod nas poznatu uzrečicu – Das ist Walter! Većina naših ljudi prepoznala bi da je riječ o rečenici iz poznatog filma o Drugom svjetskom ratu i pobjedi duha. Prvi red menadžera iz Hrvatske valjao se od smijeha, a Nijemci su blijedo gledali misleći ‘kakav Walter, o čemu on to priča’. To vam govorim da istaknem kako nije lako naći zajednički nazivnik i povezati sve osobe u sobi oko iste ideje – rekao je Tedeschi koji za svoje predavanje nije koristio power point prezentacije i beskrajne slajdove nego je sve govorio iz glave, a jedine ozbiljne reprodukcije na velikom ekranu bile su dvije pjesme s YouTubea.

Motivi nakon uspjeha

Jedna od njih bila je pjesma “One” grupe U2 na kojoj su ugostili Mary J. Blige i ona je Tedeschiju poslužila kao inspiracija za priču da poduzetnik nikada ne smije stati i da uvijek mora nastojati unaprijediti stvari i generirati nove ideje. Ključno je pitanje, smatra Tedeschi, kako se motivirati za novi uspjeh nakon već postignutog uspjeha. Razgovarao je, kaže, o tome s ljudima koji su oskarovci, nobelovci, s vrhunskim sportašima, glazbenicima…

– Uvjeren sam da je naš prošli uspjeh ujedno naša najveća prepreka. Najlakši je put da idemo utabanim stazama, kao i prije, ali to nije recept za budućnost. Da bi se nešto stvorilo, potrebno je izaći iz svoje tzv. comfort zone. Često pitam svoje menadžere, najpametnije ljude u tvrtki, koliko vremena provedete ispred praznog papira ili ekrana? Pet, deset minuta ili nula – jer ste zatrpani mejlovima. To nam neće donijeti napredak, nešto novo. Mi poduzetnici moramo biti kao umjetnici ispred praznog lista papira ili kao glazbenici ispred nove pjesme – rekao je Tedeschi i to slikovito objasnio na slučaju megapopularnog irskog benda: – U2 je, nakon velikog uspjeha, došao u umjetničku krizu identiteta, ali su bili dovoljno hrabri da se s tim suoče. U ključnom trenutku pozvali su Mary J. Blige da skupa naprave obradu njihove najuspješnije pjesme. Važno je poštovati sebe, poštovati druge i prihvatiti da netko tko je drugačiji može pomoći da se nadogradite. Nova verzija pjesme ima tri puta više pregleda od originala. Mary je vokalno superiorna Bonu, a iako je deset puta manja zvijeda od njega, bez nje ne bi bilo nove vrijednosti, pa u konačnici ni ovako moćnog U2-a.

Konkurencija iz NASA-e

Inspirativno i nekonvencionalno predavanje studentima je, sudeći prema njihovim reakcijama, donijelo odgovore na mnoga pitanja. Jedan od njih, 29-godišnji David Pares, zadovoljan je što je odabrao upravo Tedeschijevo predavanje, a ne, primjerice, predavanje direktora NASA-e koje je bilo u isto vrijeme na Harvard Business School.

– Želim pokrenuti vlastiti biznis u Brazilu, zemlji koja je kad je riječ o ekonomiji i poduzetništvu u sličnoj poziciji kao što je i Hrvatska. Zato sam došao na predavanje Emila Tedeschija i mogu reći da je to bio pun pogodak. Dobio sam nekoliko vrlo inspirativnih savjeta koji će mi sigurno koristiti kada se nakon studija iz Amerike vratim kući – ispričao je David Pares. Njegova kolegica Medina Baitemirova iz Kirgistana kaže kako će pokušati primijeniti ono što je čula na podizanje vlastitog medicinskog biznisa, ali u Sjedinjenim Američkim Državama.

– Od Emila sam naučila jednu od najvažnijih stvari, a to je kako preživjeti kao poduzetnik. Jer, ako preživiš rat, onda možeš preživjeti sve. Dobro je čuti i drugačija iskustva, a ne samo ona iz zemalja u kojima podzetništvo može nesmetano rasti – rekla je ova 24-godišnja studentica kojoj se Tedeschijevo predavanje posebno svidjelo jer nije bilo konvencionalno i zahtijevalo je veću angažiranost i predavača, ali i publike. Student iz Srbije Rajko Radovanovićpovjerio nam je da razmišlja o povratku kući nakon završetka školovanja na Harvardu, a da će sada ozbiljno razmisliti i o mogućnostima zapošljavanja u Atlantic Grupi u svojoj državi.

– Kada bih imao priliku raditi s ozbiljnim mentorom, s vrhunski školovanim menadžerom koji bi znanjem mogao parirati stručnjacima u globalnim kompanijama, volio bih se priključiti njegovoj tvrtki i primijeniti znanje koje sam stekao u inozemstvu – zaključio je Radovanović.

O SVOJIM STUDENTSKIM DANIMA: Nisam imao samo četvorke i petice, bio sam ponosan i na prvu dvojku

Emil Tedeschi često govori na top-svjetskim sveučilištima, do sada je predavao studentima Duke Universityja, NYU, University of Michigan, Stanford University, MGIMO Moscow, University of Vienna, INSEAD, London School of Business, a sad i na Harvard Business School.

Gostovao je i na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, pa u Sarajevu, Splitu i Zagrebu, no ondje za njegova predavanja, gdje je bilo puno studenata, kaže, profesori nisu imali interesa za razliku od drugih sveučilišta vani.

Tedeschi je, među ostalim, bio i pozivni govornik za Boston Consulting Group, Telekom Austria, GlaxoSmithKline, Bertelsmann, Konrad-Adenauer-Stiftung i East Capital.

– Uvijek govorim iz glave, nemam ništa napisano, nema power point i slajdove. Jednako važno mi je ono što govorim, kao i pitanja i odgovori. Za jedno predavanje sam dobio i honorar, što inače nije uobičajeno, i taj sam prihod, oko 25.000 kuna, darovao u humanitarne svrhe – kaže Tedeschi koji s podjednakim entuzijazmom predaje studentima, ali i ljudima koji su na višim pozicijama od njega i koji bolje zarađuju.

– To je dvosmjerna komunikacija, meni je izazov doći među napredne mlade ljude, studente najboljih sveučilišta, to je i promocija kompanije koju vodim kao poslodavac, mi želimo najbolje u svojim redovima. Naravno, ako uspijem prenijeti neko korisno iskustvo – odlično. Ljudi se često pitaju što bi netko mogao naučiti od jednog poduzetnika iz Hrvatske. No, zbog fenomena tržišta u nastajanju vrijedi čuti i iskustva koja su drugačija. Druga je činjenica da je Atlantic narastao s osam zaposlenih na gotovo 5500 i od nacionalnog igrača postao multinacionalna kompanija. Studentima govorim i iz perspektive budućeg poslodavca, kako se postaviti na razgovoru za posao, na što moraju paziti – kaže Tedeschi i otkriva da za svoja predavanja često dobiva visoke ocjene, i to na tajnim glasovanjima.

– Ovo mi je važna potvrda da ono što radim radim dobro. To je i promocija za Atlantic Grupu, ali i prilika mladima za zapošljavanje jer mislim da se reputacija kao poslodavca stječe u komunikaciji sa studentima – kaže Tedeschi i dodaje kako, prema njegovu mišljenju, čovjek cijeli život mora učiti pa je zato prije nekoliko godina ponovno sjeo u studentske klupe i 2012. godine završio dodiplomski studij na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.

– Djeci sam na svom primjeru htio pokazati kako je obrazovanje jako bitno i mislim da je ta lekcija usvojena. Jedan dan sam došao kući s knjigama i sin me pitao: ‘Što, sad ćemo mi učiti zajedno’ – prisjetio se prvi čovjek Atlantic Grupe. Kaže kako je radio dan i noć i da nije bilo nimalo lako, pogotovo u prve dvije godine.

– Uzeo sam čak i instrukcije iz matematike od moje sestrične koja je profesorica na Medicini. Zadnji ispit je bila informatika koja se smatra lakšom, ali profesorica me držala 45 minuta, nakon toga ste s moje košulje mogli iscijediti dvije litre znoja – kaže Tedeschi i priznaje kako nije imao samo četvorke i petice u indeksu.

– Prvi ispit sam dobio dvojku i ponosno došao doma, a sin mi je tada rekao: ‘A kad ja dobijem dva, uvijek je neka nervoza doma’ – rekao je Tedeschi.

Izvor: www.jutarnji.hr