DVOTOČKA, FESTIVAL ŽANROVA I PRIRUČNIKA – Daniela Uzelac: Antimuškarca može iscijeliti samo muškarac u njemu

Daniela Uzelac svojim knjigama i blogovima slijedi svjetske trendove pozitivnog odnosa prema vlastitom tijelu i Zemlji, svijesti o vlastitim emocijama i svjesnog emitiranja pozitivnih vibracija. Val ženske osviještenosti globalno su pokrenule knjige „Žene koje trče s vukovima“ Clarise Pinkole Estes (Južna Amerika) i „Boginje ne stare“ Christiane Northrup (Sjeverna Amerika) te „Zvonki cedar ruski“ Vladimira Megrea (Rusija), a tri dosad objavljene knjige Puta boginje Daniele Uzelac hrvatski su doprinos globalnim trendovima.  

Od 2013. godine Daniela Uzelac piše i objavljuje postove na blogu Put boginje, a 2016. godine objavljena je prva knjiga Puta boginje – Buđenje boginje. Od tada, rasprodana su još dva nastavka – Ritam boginje i Div i Diva, očekuje se četvrti, a Daniela Uzelac i dalje piše i objavljuje postove oko kojih se okuplja sve više čitateljica iz cijelog svijeta. Istodobno, povećava se broj čitateljica na blogu i društvenim mrežama, a Danielini postovi nadahnuti izvornom ženstvenosti, vedrinom i povjerenjem u sebe i u život i dalje se nižu. Izvor njezine inspiracije izgleda neiscrpan, jer svakodnevno se pojavljuju nova zapažanja o svijesti, spolnosti i mudrosti prirode

U povodu festivala žanrova Dvotočka, Danieli Uzelac postavljamo pitanja o aktualnoj agresiji i ratu, o povjerenju u vlastite emocije, kako iscijeliti antimuškarce te o razvoju njezina projekta Put boginje.

Put boginje je put vedrine, hedonizma, suradnje, poštivanja prirodnih ciklusa, daleko od svake agresije i sile. Iako se u Europi opet ratuje, postoje li ipak znakovi da je ženski princip sve jači i koji su?

Vedrina o kojoj govorite nije posljedica nošenja ružičastih naočala, negiranja problema ili nerazumijevanja vremena u kojem živimo. Loše stvari se događaju i to je činjenica. No, središnje je pitanje: tko sam ja u svemu tome? žrtva koja po cijele dane sluša mučne vijesti i guta antidepresive? Ili netko tko ima izbora? Malo je toga što možemo kontrolirati u ovome svijetu. Ali ono nad čime imamo izbor i kontrolu je naš fokus. A „kamo pažnja – tamo energija“. Dakle – ja/ti/on/ona/ono/mi/vi/oni smo ti koji biramo što ćemo uvećavati svojom energijom. Ja sam odabrala da se u okruženju vanjskog nemira što više fokusiram na unutarnji mir, a iz njega na djelovanje u onim područjima na kojima mogu nešto učiniti. Mogu zagrliti dijete, večerom razveseliti prijatelje i novim tekstom malo osnažiti samosvijest svoje publike. Meni se čini da to i nije tako malo… Ako ispravno konfiguriraš svoj „mindset“- odnosno vratiš ga na prirodne postavke – negativni događaji mogu biti poziv na buđenje. I ono se događa. Vidim ga posvuda. Internet je učinio čuda u povezivanju ljudi životvornih znanja, ideja i projekata. I kada vidiš što sve dobri ljudi u svijetu rade, shvatiš da je skretanje pažnje masa isključivo na katastrofe zapravo vrsta medijske manipulacije koja stvara dojam da je svaki dobri napor uzaludan. A nije! Jer svijet se i dalje vrti. A vrtjeti ga nikada nije mogao rat, nego samo ljubav. Znači, svijetom ipak vlada Venera (ženski princip), a ne Mars (ratni princip). Samo što Mars ima malo bolji marketing. Ili bar proizvodi veću buku…

Put boginje pišete redovito već gotovo deset godina, a krug publike se širi i objavljujete nove postove. Odakle inspiracija? Po čemu se razlikuju postovi Puta boginje nekad i danas?

Svakodnevni život je nepresušna inspiracija. Prihvaćanjem onoga što se upravo sada događa (sviđalo ti se to ili ne), ti uranjaš u trenutak. Uron je potpuna prisutnost. Ona mijenja perspektivu. U poziciji si da vidiš, ne samo širu sliku, nego i linkove između naizgled nepovezanih informacija i zbivanja „s površine“. A oni te tjeraju da preispitaš vjerovanja koja si uzimala zdravo za gotovo. To mijenja sve. I izaziva žestok otpor postojećih paradigmi koje su instalirane duboko u kolektivnoj svijest. Upravo je zbog toga prva Boginja prije deset godina bila jedna lagana i nenametljiva slovarica koja je tek nježno ukazivala na postojanje jezgre unutar nas, a koja oblikuje svijet oko nas. Međutim, kasnije, kada se publika počela otvarati za te lahore novih vizura, dopustila sam da tekstovi postaju mentalno i svjetonazorski izazovniji. Danas, kada čekam izlazak četvrte i završavam petu knjigu Puta boginje, čini mi se da su tekstovi toliko zahtjevni da ih sve manje ljudi može razumjeti. Međutim, događa se upravo suprotno! Sve je više i više onih koji mogu razumjeti duboke uzroke nesklada u svojim životima i zahvatiti u njihovo korijenje… Čini se bolno k’o vađenje zuba. Ali je, zapravo, zabavno. Jer nema iscjeljenja bez suočavanja, a bogami, ni suočavanja bez nasmijavanja. Jer pojava smijeha znači pojavu razumijevanja koje oslobađa i liječi. Smijeh je infarkt za dramu…

Osluškivanje vlastith emocija i autentične reakcije tek se oslobađaju i žene ponovo uče uskladiti osjećaje i ponašanje. Kako organizirati život u kojem ćemo biti bliže sebi? Kako razviti svoju individualnost u ubrzanom svijetu stresa i straha?

Jedno od naših temeljnih uvjerenja jest da moramo nešto učiniti da bi nam bilo bolje. No, ispada da što više činimo, to nam je gore. Prepreka dobrobiti često je upravo višak djelovanja. Ako bi u teškoj situaciji išli poduzimati još i dodatne vanjsku reorganizaciju životnih okolnosti, moglo bi se dogoditi da rezultat bude dodatno udaljavanje od sebe umjesto približavanje. Jer život je u nama, a ne oko nas. Mi smo život! I on je već organiziran. Jer je inteligentan. Ako išta nedostaje postojećoj situaciji, onda je to naše pitanje – za koje je ovo dobro? To „dobro“ je sigurno tu, ali mi smo redovito najzatvoreniji baš za onu opciju koja je najbolja za nas. To je stoga što nas vodi um koji nije sklon „novotarijama“. Um uvijek traži poznata rješenja. I tako nas vrti u krug koji zovemo „zona komfora“. Um ga voli, pa makar to bio komfor očaja i boli. Um voli poznato. Voli „status quo“. Ne voli promjene. Jer se boji. I taj je strah toliko dugo u kolektivnom umu da je promijenio suptilne obrasce našeg disanja. Kao i svaka lovina, i mi dišemo previše, dišemo plitko i dišemo na usta. Sve krivo! Kada počnemo disati sporo i duboko na nos, kroz mrežu života koja nas prožima prostrujat će osjećaj mira i sigurnosti. Prostrujat će svijest koja istiskuje strah i stres. Tek tada smo u poziciji povući svrhovite poteze…

Put boginje je razvojni put žene, ali u knjigama Puta boginje pojavljuju se i muškarci. Planirate li napisati i knjigu posvećenu muškarcima i njihovom razvoju?

Nema potrebe iscjeljivati muškarce. Oni su OK. Problem su antimuškarci. A njih ne mogu iscijeliti ja ili moje pisanje, kao ni jedna druga žena. Njih može iscijeliti samo Muškarac u njima. No, takvu će vrst buđenja puno bolje pisanjem inicirati već probuđen muškarac… I jedva čekam da takvog autora ugledam u regiji…    

Put boginje poznat je i u susjednim zemljama, a ima i čitateljica iz cijele Europe, pa i svijeta. Tko su čitateljice koje se okupljaju na stranici Put boginje? Koliko ih je trenutno i kako se povećava njihov broj?

Priča o „Boginji“ širi se preko knjiga i blogova s Facebooka. Prati je 10 posto muškaraca i 90 posto žena i taj omjer je već dugo nepromijenjen. Facebook analitika kaže da najveći udio publike čine visoko obrazovane žene u zreloj dobi. Prije deset godina, kada sam počela svakodnevno objavljivati tekstove Puta boginje, stranica je imala pet, šest foloversa i tako dvije godine. Danas stranicu prate čitatelji iz pedesetak zemalja svijeta, ima skoro 13.000 foloversa, a ukupan doseg stranice broji se u milijunima pregleda. Sad vi meni recite, čini li vam se da se budi ženski princip?  

 

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar