Dva posla, četvero djece i preko 4000 kolača dnevno; Profesorica kemije postala je kraljica makarskih slastica

Rijetko koji Makaranin je vjenčanje, rođendan, krštenje, pričest ili krizmu djeteta, djevojačku ili momačku večer proslavio bez torte slastičarnice Romana u kojoj se dnevno ispeče 4000 kolača.

Do unazad tri godine, 37-godišnja Zora Brkić, profesorica biologije i kemije Osnovne škole Oca Petra Perice, nije ni pretpostavljala da će uz svoj posao, četvero djece, supruga i kućne obveze, voditi brigu i o tortama i kolačima. Međutim, dan je uspjela upotpuniti dodatnim doslovno slatkim brigama pa je postala vlasnica slastičarnice koju čini osam radnica u proizvodnji i dvije u prodaji. I svih tih 200 torti, koliko ih se dnevno spravi, rade ruke vrijedne ženske ekipe u kuhinji manjoj od 100 kvadrat.
Kao na traci, jedna mijesi, druga peče, treća pravi i premazuje biskvit kremom, četvrta tortu umjetnički ukrašava. Paralelno rade slatke čašice, rafiole, breskve, krempite i torte makarane te ručno rađene, punjene i bojane praline. Ma, prava mala industrija.

Svaka od njih dnevno izradi najmanje 30 torti u timu pa je dnevni rekord kuhinje Romane bio 127 vrsta torti ili oko 600 komada. Romana ima ukupno 30 vrsta kolača i 30 vrsta torti koje se stalno ”vrte” s time da se mijenjaju sezonski ovisno o voću i godišnjem dobu pa se tako i radi ponuda, a preostalih 100 vrsta torti po danu uglavnom se odnosi na one naručene i zamišljene po želji kupaca.

Tako se tu nađu svadbene torte, one s Mikijem Mausom koji iskače iz torte, princezama i brojnim likovima iz crtanih filmova, Hajdukovim grbom koja je najpopularnija za momke i nešto starije strastvene navijače ”bilih” jednako kao i ona s grbom Reala. Za jednu tortu im treba 40 minuta bez ukrašavanja, malo kompliciraniju dva sata, a običnu naprave doslovno zatvorenih očiju.

Pored toga, Romana je Makaranima omiljena jer ujutro prije odlaska na posao u njoj kupe smoothije, sokove od cikle, raštike, banane, jabuke, rikole, ananasa, suhih šljiva, maline, limuna, naranče, bademova mlijeka, peludi i goji bobica. I svi se ti sokovi također ”mute” profesionalnih blenderom u maloj kuhinji i to od svježeg i neprskanog voća i povrća domaćih OPG-ovaca.

– Većina ljudi danas živi ubrzanim tempom života i nemaju niti vremena pojesti, a kamoli napraviti nešto zdravo pa smo se i odlučili na smoothije kojih imamo četiri vrste, a samo dva su dovoljna za zadovoljiti dnevnu potrebu vitamina i minerala – kaže nam Zora dodavši da se u kuhinji sve radi ručno.
Srećom, imaju velike miksere od 30 litara za veće količine šlaga, krema i tijesta za biskvite. Biskviti se potom peku u pećnicama raspoređenim u sedam nivoa, a kada se sve napravi, odlaže se u komoru kolača.

– Od prije par mjeseci smo se ”okrenuli” zdravim kolačima, bezglutenskim macaronsima, torti od čokolade i lješnjaka s bezglutenskim brašnom i onoj s bademovim i kukuruznim brašnom i sirom tako da većina ljudi koji boluju od celijakije kažu da nemaju nikakvih bolova niti problema – objašnjava Zora koja, kao prava kemičarka, jako pazi na sastojke pa se sve kreme prave od maslaca.

Romana je, kaže njezina vlasnica, davno ”prešišala” svoju proizvodnju pa su u prizemlju otvorili pogon u kojem izrađuju praline, mono porcije i torte. Konstantno uvode novitete, sudjeluju na edukacijama,a prošlog tjedna njihova djelatnica položila je tečaj oslikavanja torti u Zagrebu tako da one izgledaju kao umjetnička djela. Prošle su Romanine majstorice tečajeve o čokoladama i pralinama, a šefovi slastičarstva iz Italije došli su k njima i educirali ih tri dana o novitetima slastičarstva. Godišnje ”odrade” 15 putujućih i gostujućih edukacija, a sljedeća destinacija im je Pariz. Sa šeficom Zorom bile su radnice i na sajmovima u Rijeci, Puli, Zagrebu i Italiji.

– Nakon edukacija ”izbacimo” u prodaju na mjesec ili dva najmanje pet svojih torti kako bismo vidjeli reakciju tržišta. Tako smo imali tortu od mrkve koju smo uveli isključivo zbog zdravog načina života i kupcima je trebalo par mjeseci da je prepoznaju, uporno sam je ”gurala” i sada je popularna – kaže Zora.

Nedavno su uveli čokolade od ručno branog kakaa u Vijetnamu i Peruu na određenoj nadmorskoj visini i količini padalina, tako da ona iz Perua ima okus suhih smokava i grožđica, a vijetnamska je zadržala aromu piva.

Nije da je hvalimo, niti nas je podmitila kolačima ili plaćenim oglasom, ali Zora Brkić je uistinu čudo od žene. Naime, njezin suprug Miro Brkić vlasnik je kavane Romana tako da većinu dana provede u njoj ili na putu budući da je i vlasnik kladionica. Ali zato Zora drži sva četiri kantuna i kuće i slastičarne i to pored četvero ”pačića”.

Prije pet godina s dvoje djece se ”’uhvatila” slastičarnice pa je prvo ”snimala” situaciju, učila o sastojcima i prodavala kolače, a nakon toga je drugu smjenu odrađivala kao profesorica u školi. U međuvremenu je rodila kći Niku, a lani Luku. Najstariji je 14-godišnji Mile, Dario ima 12 godina, Nika je 7-godišnjakinja, a mali Luka ima jednu godinu.

– Ustanem oko 4.30 sati, skuham ručak, sredim kuću i pripremim starijoj djeci sve što im je potrebno za školu. Onda dođem u slastičarnicu pa odem na posao u školu, a kako su već veliki, čuvaju se samostalno ili ih pazi teta ”čuvalica”. Po završetku posla ih ”kupim” iz škole, suprug ih odvede i dovede s izvanškolskih aktivnosti, a meni opet ostaje vremena i za fitness. Jednostavno, Onaj gore mi daje snagu i volju i ujutro čim se ustanem, predajem Mu svoj dan i onda me uputi pravim putem. U svemu mi je uporište Bog i sve nas dvoje to zajedno izvrsno odradimo – kaže Zora Brkić.

Izvor: Slobodnadalmacija.hr