Doselila se iz Londona kako bi uzgajala piliće u mjestu Žabnjak nedaleko od Vrbovca
Anna Thomas živi sa svoje dvoje djece u mjestu Žabnjak nedaleko od Vrbovca. To ne bi bilo ništa neobično da Anna nije Ruskinja koja je prije otprilike sedam godina zamijenila okolicu užurbanog Londona za tihi Žabnjak i da danas njezinim imanjem slobodno ne trči tristotinjak kokoši i pilića. Što je još zanimljivije, upravo će njihovo meso, kada za to dođe pravo vrijeme, završiti na tanjurima brojnih stranaca sa stalnom adresom u Hrvatskoj.
Selidbi iz Velike Britanije, u kojoj je provela dvadeset godina, u malo mjesto pokraj Vrbovca prethodila je i drastična promjena karijere, odnosno prelazak iz korporativnog svijeta u svijet akupunkture, a sve zbog narušena zdravlja. Pojava jakih migrena, autoimune bolesti i brojnih drugih simptoma natjerali su je da počne razmišljati o kvaliteti života i prehrani, a rješenje za svoje tegobe pronašla je u ketogenoj dijeti, načinu prehrane koji se bazira na unosu proteina i zdravih masti, i u Hrvatskoj.
– Doista sam se osjećala loše u Velikoj Britaniji. Hrvatska pak ima divnu klimu, imate jezera, mora, planine, na ovom malom prostoru imate sve. Usto je ovdje doista sigurno, što mi je važno. Bila sam nedavno u Londonu i tek kad sam se vratila ovdje shvatila sam koliko sam napetosti u sebi nakupila u kratkom roku – počela je svoju priču Anna.
S obzirom na to da joj je osnova prehrane meso, nakon dolaska u Hrvatsku Anna se bacila u potragu za najkvalitetnijim mogućim namirnicama, no čak i kod nas to nije uvijek lako pronaći. Uzmemo li uzgoj pilića kao primjer, većinom je riječ o podnom uzgoju uz minimalno kretanje životinje, što dovodi do toga da pilići naglo dobivaju na težini, ali i na suvišnoj masti, imaju slabo razvijene mišiće i puni su vode. Anni su zapravo trebali pilići slobodnog tova, oni koji trče naokolo, jedu raznoliku hranu i daju posebno hranjivo meso, a koje nije mogla nigdje pronaći. Čak su domaći pilići iz njezine bliže okoline svi uzgajani zatvoreni u kokošinjcima, bez puno kretanja.
“Ako ne možeš pronaći to što tražiš, stvori to sam”, moto je koji je i Anna odlučila usvojiti, a poznanstvo s Andrijom Abramovićem, koji je do tog trenutka imao iskustva samo s podnim uzgojem pilića u sklopu OPG-a Abramović, bio je korak koji ju je dijelio od toga da počne uzgajati životinje na svoj način.
Zbog ketogene dijete jedem puno mesa, a htjela sam pronaći piliće koji su odrasli vani jer imaju drugačije meso kad je riječ o okusima i nutrijentima, njihovo meso sadrži više zdravih omega 3 masnih kiselina, vitamina A, D i K… Kako nisam našla što sam tražila, odlučila sam uzgojiti vlastite piliće. Andrija i ja počeli smo s ovim načinom uzgoja prije manje od godinu dana, i to tek toliko da vidimo kako će funkcionirati. Anna uz pomoć Andrije trenutačno na svom imanju uzgaja crvene kokoši nesilice i kokoši pasmine White Cornish Cross za meso, a sve slobodno šeću poljem pokraj kuće:
– Trenutačno je vruće pa se skrivaju od sunca u svojim boksovima, no inače slobodno šeću po polju. Kada počne zalaziti sunce, njihov poriv za gniježđenjem vraća ih natrag na mjesto koje poznaju pa se jedna po jedna polako vraćaju same u boks. Noći provode zatvorene jednostavno zbog opasnosti od lisica i kuna, a uskoro ćemo imati i pse čuvare. Boksove držimo na polju na određenome mjestu sve dok ne pojedu svu travu na kojoj se nalaze, a onda boks pomičemo na prostor sa svježom travom – objasnila nam je.
Vijest da Anna radi nešto drugačije brzo se proširila društvenim mrežama i Facebook grupama za inozemne doseljenike u Hrvatskoj, što ju je potaknulo da svom pothvatu dodijeli duhoviti naziv Sunce i meso i počne prodavati piliće koje je uzgojila. Puno ljudi s kojima sam u kontaktu bilo je iskreno zainteresirano za kupnju naših pilića pa smo odlučili pokušati. Stariji kupci iz Hrvatske pogotovo prepoznaju naše meso i cijene njegovu čvršću strukturu te jako pozitivno reagiraju na okus. Najčešće nam kupci komentiraju da meso ima okus kao nekada, a i sama se sjećam tog okusa iz djetinjstva. Inače se ovo meso ne treba dulje pripremati, samo treba biti svjestan nekih stvari. Svježe zaklani pilići su jako žilavi i treba im vremena da se opuste. Imaju manje masnoće i mišićaviji su, pa ih je dobro puniti nekim nadjevom kako bi zadržali sočnost. To je ono što se naziva slow food pokretom – treba vremena da se hrana uzgoji, potrebno je odvojiti vrijeme za njezinu pripremu, ali i da je pojedete. U Suncu i mesu planiraju proširiti broj pasmina kokoši, a prvi, ali doista neočekivani dodatak bila je indonezijska crna kokoš poznata i kao Ayam Cemani. Ovu modernu pasminu obilježava hiperpigmentacija zbog koje su životinje u potpunosti crne boje, od kljuna i krijeste pa do nogu i unutarnjih organa. Perje ponosnog crnog pijetla na suncu ima zelenoljubičasti odsjaj, a impresivan je prizor dok se kočoperi dvorištem među klasičnim smeđim nesilicama koje također slobodno šeću. Zbog svog specifičnog izgleda u svijetu ova pasmina postiže visoku cijenu, a jedan pijetao, jedna kokoš, jedan pilić star nekoliko tjedana, te u trenutku našeg posjeta jedno bijelo jaje crne kokoške Ayam Cemani predstavlja njihov novi početak u Hrvatskoj:
– Kada je riječ o indonezijskim crnim kokošima Ayam Cemani, počinjemo doslovce s dva komada – pijetlom i kokoškom. Kupi li smo jaja i inkubator u Londonu i sad čekamo da nam se izlegne još pilića. Imaju crnu kožu, crno perje, no meso im nije crno, samo je tamnije od standardnog. Okus također nije puno drugačiji od klasične piletine. Uskoro nam dolaze još i japanski svilasti pilići, a planiramo i dalje uvoditi tradicionalne pasmine koje sporo rastu i imaju meso drugačije teksture. Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, no zasad smo zadovoljni – zaključila je Anna dok nam je pokazivala prvo jaje koje je snijela njena crna koka, a koje će iz gnijezda ravno u inkubator kako bi se pobrinuli da se doista izlegne. Crni pijetao je još i dalje šetao dvorištem po suncu, nesvjestan da je zapravo nesvakidašnji prizor i dio nevjerojatne priče.
Izvor: Jutarnji.hr
