Dobrodošli u novu Slavoniju ‘Krenuli smo iz podruma i s tavana, a sada razvijamo umjetnu inteligenciju’
Nastao je muk.
A pitanje je bilo poprilično banalno, kratko i nedvosmisleno.
Jeste li ikad poželjeli odustati?
Nakon dvadesetak sekundi šutnje, tišinu u sobi za odmor osječkog poduzetničkog inkubatora Bios, na lokaciji pokraj Višnjika, razbio je gromoglasni smijeh.
– Odustati? Nikada. Kada se jednom navučete, ostajete zauvijek. Izazova ima mnogo, no naša želja za uspjehom je mnogo veća. Svaki dan je nova prilika, a budući da IT sektor zadire u sve pore ljudskog života, odustati nećemo.
Oni su jedni od nositelja dobroga u Slavoniji. Tu u Biosu u Osijeku posljednjih pet godina kuha se i razvija ideja koja bi grad na Dravi uistinu mogla pretvoriti u hrvatsku Silicijsku dolinu.
Iako brojke ne uzimaju zdravo za gotovo, iako se njima ne hvale, one pokazuju pozitivan trend.
Kada su moji sugovornici prije četiri godine pokrenuli priču Osijek Software City, želja ima je bila da IT sektor u Osijeku uistinu zapošljava.
Tada je u ovoj industriji bilo zaposleno 250 ljudi, s prihodima oko 50 milijuna kuna.
Danas ih ima više od tisuću, u OSC-u je okupljeno 40-ak tvrtki, a godišnji prihod prema njihovim izračunima je oko 200 milijuna kuna. U odnosu na 2015. to je povećanje od 80 milijuna kuna. Više od 90 posto svojih proizvoda i usluga izvoze. Dobit tvrtki kreće se između čak 20 i 30 posto. Plaća im je dvostruko veća od prosječne hrvatske.
Kada ih pitam kako je to moguće, svi istovremeno ponavljaju četiri ključne riječi – ljudi, ljudi, ljudi i – ljudi.
A da je im je osoban razvoj budućih IT sektoraša i više nego važan, svjedoči činjenica da su bili jedni od pokretača ideje da se na osječkom Sveučilištu uvede preddiplomski studijski program Matematika i računarstvo po uzoru na slične “computer science” preddiplomske studije europskih i američkih sveučilišta. Godinu i pol dana upornosti i truda, dovelo je do toga da taj novi studij kreće u listopadu ove godine. Osim toga, to je ekipa koja provodi projekt Sat kodiranja. Ušli su u više od 200 škola u Hrvatskoj i oko 10 tisuća djece uključili u projekt.
Mislim da su to najbolji pokazatelj truda i rada. Dokazali smo da ako želiš raditi, učiti i razvijati se, u Osijeku to možeš. No to nije palo s neba – priča mi Bela Ikotić, glavni tajnik Osijek Software Cityja i voditelj tehničkog odijela u Biosu dok me vodi u razgledavanje inkubatora.
Povijest Biosa kao poduzetničkog inkubatora počela je još 1996., no prava priča počela je 2002. Tada im je gradska uprava dodijelila zapušteno skladište u Strossmayerovoj ulici. Zgrada se uskoro adaptirala, a u nju su se uselile tvrtke i obrti. Ti prvi stanari bavili su se drvom i metalom.
Odmah kraj te zgrade postojala su još dva skladišta koja su renovirana 2009. i 2013., a njihovom gradnjom, u što je uloženo oko tri milijuna eura europskog novca, počela se mijenjati i struktura stanara.
Nakon starih industrija, naime, došao je red na IT, a njima je ponuđeno sve ono što im treba za rad – stol, stolica i internet.
– BIOS je na neki način hardver, a SOC softver ove cijele priče. U te tri zgrade na 4400 kvadrata danas živi 40 tvrtki s oko 200 zaposlenika. Dakle, puni smo. Svaka od tvrtki ima svojih 50 kvadrata, a zajedničke su im prostorije za sastanke, konferencijske dvorane, kuhinje. Ideja je da im mi budemo polazišna točka, a onda kada oni razviju svoj posao, da potraže veće prostore, a da se kod nas usele novi – priča mi Ikotić dok nas vodi u razgledavanje ovog poduzetničkog inkubatora.
Ostatak reportaže pročitajte na stranicama Jutarnjeg, klikom ovdje
