Djeca ga obožavaju! Evo kako je mačo vojnik prekriven tetovažama postao prva kaštelanska – teta u vrtiću!

Zadnje na što su roditelji kaštelanskih mališana pomislili kada su u ponedjeljak svoju djecu doveli u moderni novoizgrađeni dječji vrtić “Čarobni pianino” u Rudinama bilo je to da će im djecu odgajati “muška teta”. Ulazeći u vrtić gotovo svi su mislili da je crni, nabildani, istetovirani momak otac nekog djeteta koje prvog dana vrtića nije željelo ostati samo.

Ništa čudno, jer djeci ipak treba prilagodba na novu sredinu. No, nakon svega nekoliko minuta shvatili su da upravo tom momku ostavljaju svoje dijete. Na prvu pomalo šokirani, a već drugog dana boravka djece u vrtiću – potpuno oduševljeni. Djeca su ga toliko zavoljela kao da ga poznaju cijeli život. Dvadeset četverogodišnji Petar Novak – prvi odgojitelj u kaštelanskim vrtićima – preko noći je postao zvijezda, a bez po muke dokazao je da može obavljati posao do sada obično rezerviran za žene.
Rodnu Slavoniju zamijenio je Dalmacijom iz koje se, kako nam veli, više nikada neće micati, jer su sunce i more nešto od čega se nikada više neće odvojiti. Kao što se neće odvojiti ni od djece vrtićke dobi, jer je to posao koji će, kako nam kaže, raditi cijeli svoj život. Probio je tako led ovaj mladi Slavonac, pardon – Dalmatinac, i pokazao svima da u njegovu slučaju ona narodna “Daj dite materi” i nema baš neku težinu.

Rodom iz Belišća

Veći dio svog života Petar je proveo u rodnom Belišću, gdje je završio srednju školu, nakon čega je odlučio postati hrvatski vojnik. Da, dobro ste pročitali, u zaleđu Zadra, točnije u Benkovcu, odgojitelj je bio profesionalni vojnik. Dvije godine reda, rada i discipline bile su mu dovoljne, pa je odlučio vojničke čizme objesiti o klin, i okrenuti ploču u potpuno drugom smjeru.

– Vojska mi je jednostavno dosadila i shvatio sam da to nije posao za mene. Bez imalo razmišljanja rekao sam vojsci zbogom i vratio se kući. Iživio sam se, nisam više bio ispunjen, jednostavno nije mi više bilo napeto živjeti kao vojnik.
Kako nisam imao što raditi, odlučio sam volontirati u jednoj udruzi koja se bavi radom s djecom s poteškoćama u razvoju, i tu sam zapravo shvatio da su djeca i rad sa djecom moj poziv. Upisao sam fakultet u Osijeku i u roku završio studij ranog predškolskog odgoja i obrazovanja.
Odmah nakon završetka faksa opet sam se jedva čekao vratiti na more, i eto, dopala su me Kaštela, gdje sam se preselio zajedno s majkom. Nakon cijelog ljeta kupanja i uživanja trebalo je nešto početi i raditi, pa sam se odlučio prijaviti na natječaj za stažiranje u vrtiću. Svi su mi hvalili “Čarobni pianino”, i evo me, tu sam – oduševljeno nam priča Petar Novak, strastveni obožavatelj tetovaža. Ima ih, kako nam kaže, čak deset, i na tome neće stati.
– Još kao dijete na televiziji sam vidio nekog čovjeka koji je bio cijeli tetoviran. Rekao sam tada – ovakav ću biti i ja. I jesam, na meni ima svega. Kad sam napunio 18 godina krenuo sam s tetoviranjem. Ima tu ptica, cvijeća, biljnog i životinjskog svijeta. Kao spajanje neba i zemlje. Bit će ih još – kroz smijeh će Petar, inače pobornik teretane, a nekada prije i kickboxinga, od kojega je odustao nakon što je cijepajući drva odsjekao komad prsta.

Vikendom se provodi do jutra

Dodaje da ne izlazi puno radnim danima, ali su zato vikendi rezervirani za provode do jutra.

– Zadnje vrijeme me opušta slušanje jazza. Skuham kući kavu i slušam jazz. Imam nekoliko poznanika tu u Kaštelima s kojima izađem. Šta se tiče cure, ništa još. Još se malo privikavam na novu sredinu, a što se tiče nove radne sredine, mogu samo izraziti riječi pohvale. Svi su me prihvatili kao da sam ženska teta – smije se Petar, dok kolegice Jase i Ana dodaju da im je njegov dolazak bio teško iznenađenje.

– Ono, na prvu smo ostale paf. Ali već nakon nekoliko sati sve je bilo kao da s nama radi teta. I još bolje od toga jer je Petar jučer prenosio stolove, nije nama dopuštao da radimo te, kao, malo teže poslove. Ništa mu nije teško, s djecom ima fenomenalan odnos, a prihvatili su ga i roditelji. Trebalo bi u sve vrtiće uvesti da rade i muškarci, mora biti ravnoteže – vele Petrove kolegice, dok nam vlasnica “Čarobnog pianina” Virna Mudnić kaže da ju je na početku bilo malo strah reakcija roditelja, kako zbog toga što je on muškarac, tako i zbog njegovih tetovaža.

– Zaposlila bih još deset ovakvih jer je Petar duša od čovjeka, pun ljubavi i topline prema našoj djeci. Sve predrasude treba odbaciti, a Petar je dokaz da nema muškog ili ženskog posla. Svatko tko voli posao koji radi sigurno ga odrađuje na najbolji mogući način, a ljubav ove djece prema Petru, i njegova prema njima govori više od bilo kakvih riječi – kaže nam Virna Mudnić.

Strpljenje, tolerancija i ljubav

Prvi kaštelanski odgojitelj ne dvoji da u ovom poslu treba imati strpljenja, tolerancije i puno ljubavi.

– Kad vas djeca zavole, to je najljepši osjećaj. A još mi je ljepše kad me krenu zvati, teto, barba, Petre. Zovu kako im god dođe, a ja se smijem – kaže Petar dok ga dječica iz vrtića grle, ljube i dolaze mu u zagrljaj.
– Djeci je potreban i muški autoritet, zato mislim da bi nas odgojitelja trebalo biti puno više nego do sada. Ne mislim da sam kao muškarac stroži prema njima, naprotiv, i ja mogu biti dovoljno nježan i pažljiv kao svaka odgojiteljica. I više od toga. I ja, isto kao i one, uspavljujem i hranim djecu, učim ih crtati, pjevati…

Volim ovaj posao, uživam u njemu i nisam ni u jednom trenutku požalio izbor zanimanja – kaže Petar. Dok mi pričamo s Petrom, djeca mu lete u zagrljaj. Malena Sara kaže da je Petar njezina teta i da je puno dobra i draga, dok se Mateo ne odvaja od njega jer je, kako kaže, lip i dobar.

– Sve me naučija, kako se mogu dignuti na njegove mišiće, naučija me crtati. On lipo priča s nama, ne viče na nas. Ja ga baš volim i bilo bi mi žao da ode – ozbiljno nam priča maleni Mateo, a njegov prijatelj Patrik dodaje da je Petar najbolja teta koju su imali u vrtiću.

Izvor: Slobodna Dalmacija