Diplomu je stavila u ladicu i uhvatila se motike, a danas je jedna od najvećih poljoprivrednica na području Dalmatinske zagore
U jednom životnom trenutku danas tridesetdvogodišnjoj Nataliji Šunjić Gizdić iz Gizdavca pokraj Muća je jednostavno preko glave bilo uhljeba, nesposobnjakovića, onih koji napreduju preko veze… I činjenice da sama sa svojim znanjem nema šanse za ništa drugo osim tapkanja u mjestu.
I znate što je napravila? Diplomu menadžmenta stečenu na splitskom Ekonomskom fakultetu stavila je u ladicu, dala otkaz na državnom poslu i krenula u polje. Doslovce u ćaćino, kliško na kojem je kao dijete imala svoju parcelicu. I na njoj sadila povrće, onako za igru.
Da je hollywoodska zvijezda za nju bi se pričalo kako je prošla put od trnja do zvijezda. U njezinu slučaju od djevojke s diplomom koja je s četiri godine s ćaćom odlazila na Pazar, ujutro u četiri busom s Klisa. Pa stajala na kašeti jer je banak bio viši od nje, i na njemu s tatom prodavala klišku kapulu.
Danas je jedna od najvećih poljoprivrednika na području Dalmatinske zagore. Ime joj je renomirano i među muškarcima koji maloj Kliškoj, kako joj je nadimak u Muću, gdje se udala, skidaju kapu. Polako, a gdje je nestao menadžment, faks?
TEŠKIH ŠEST MISECI
– U ladici di mu je i misto. Žaj mi je šta san uopće i izgubila vrime na studiranje. Kad san vidila da san ja ta koja se uvik mora snalazit sama, dala san otkaz. Nisan tila pitat u ćaće i matere sto kuna da bi izašla vani i sebi nešto kupila. Dan nakon otkaza otišla san u polje, ubrala sam deset kila mišancije, onoga šta san našla u prirodi, par vezica šparoga i cvića zumbula. I došla san na veliki splitski Pazar sama, bez oca, bez ikoga. Najranijim busom. Našla san svoje misto, bola se sa švercerima koji su me tirali, i sve prodala. Ali rekla sam tada, neću odustat. Neću – kaže Natalija, danas udana, majka djeteta, žena koja vodi već veliki, uhodani biznis.
Otac joj je poludio kada je vidio da je dala otkaz. Ljutio se, brontulao, šest mjeseci je kritizirao ne shvaćajući zašto je odustala od stalnog, sigurnog posla u državnoj firmi da bi se vratila na zemlju. Motikom je potpomagao njeno školovanje, kako se ona sama ne bi za nju držala. A ona ga je razočarala tako što je umjesto toga da postane gospodin čovik, odabrala zemlju…
– Govorio je odabrala si najgore, to ti je posal 24 sata, uvik po jadnom seljaku, uvik ćeš gledat u nebo, budi dama, šta si učila, šta ti je to tribalo.
Užasno me to pogađalo, ne mogu vam opisat koliko. Šest miseci nije tija doć vidit šta radin. A onda je jednog dana priša, i vidija da san zasadila pusto povrće. I da to sve raste. I da se sve to svaki dan prodaje. I da mislin ozbiljno. I onda mi se priključio u poslu.
Nakon faksa sam dugo tražila posao u struci. Uvijek sam bila ili preškolovana ili bez iskustva. A k tome još i žena koja će se jednom udat i rodit. Uspila sam se zaposlit nakon pet godina od završetka faksa, misleći kako će moje znanje i trud napokon doć na vidjelo. Dogodilo se upravo suprotno. Zato san otišla – veli Natalija, danas vlasnica jednog od najboljih OPG-ova u Dalmatinskoj zagori. Žena vizionar koja trenutno na svojim leđima nosi 2,5 hektara plodnog zemljišta u Gizdavcu pokraj Muća.
Prošla je splitski Pazar, kaže da se namučila kao pas dok se izborila sa švercerskom velesilom i našla svoje stalne kupce. Onda je otišla na omiški Pazar koji joj je dao sve, banak, kecelju, suncobran, sigurno mjesto. Poštovanje prema poslu kojim se bavi.
Kako joj je suprug doživio prometnu zbog koje čeka operaciju kuka, u pomoć poslu koji je sve više rastao ubacila je i brata. Sada je to već bila ekipa. Kako se muževa obitelj bavila stočarstvom, u “miraz” je dobila i nešto strojeva, nekoliko traktora. U svakom slučaju blago u odnosu na frezu koju je imala dok je kao djevojka započinjala posao na Klisu.
