Digitalna higijena kao novi dio dnevne rutine

Nedavno sam slušala jedan simpatičan video u kojem čovjek govori o tome kako je počeo svaki dan isključivati internet. Prvih sat vremena ujutro odgovara na mailove, a onda potpuno isključi wi-fi do kraja dana. Moram priznati da me prošla lagana nelagoda kada sam na to pomislila. Što me zabrinulo, naljutilo i natjeralo da dodatno preispitam svoje navike korištenja interneta.

Piše: Zvjezdana Tintor/Samopozitivno.com

Internet je iznimno adiktivan, naročito mobitel. Dok čekamo u redu ili se vozimo javnim prijevozom skrolamo društvenim mrežama ili igramo igrice. Kada nam je (ne daj Bože!) na trenutak dosadno, vadimo mobitel i prije nego uopće razmislimo što bismo drugo mogli raditi. Neki čak zaspu uz mobitel pa se onda i bude uz njega.

Reagiramo na svaki njegov zvuk jer ne znamo pustiti neodgovorenu poruku. Prekidamo druge radnje koje obavljamo kako bismo provjerili tko nas je trebao. Kao da je svaka poruka, notifikacija ili poziv od presudne važnosti za taj dan. Svaki put je „još malo“, „ma samo ću provjeriti“, „samo da odgovorim“ ili „kratko ću baciti pogled što ima“. I onda prođe 15 minuta, pola sata, sat ili više. Jer na mobitelu gubimo svijest o vremenu. Gubimo se u porukama i informacijama. Granice nam se sve više pomiču i navikavamo se na život u kojem je ok da zvuk mobitela upravlja našim fokusom i vremenom. U kojem je ok prije spavanja gledati što rade drugi ljudi (i to oni koje često niti ne volimo). U kojem je ok ljutiti se ili brinuti ako si na poruku dobio „seen“ bez odgovora. U kojem je ok da nam vrijeme uz mobitel predstavlja odmor, do te razine da rijetko kada uopće odmaramo bez njega.

Kada bi svaki dan zapisali koliko smo točno vremena proveli uz mobitel zaprepastili bi se. Kada bi onda to vrijeme pretočili u vrijeme na tjednoj, mjesečnoj ili godišnjoj bazi, zaprepastili bi se još više. A onda bi sve one izlike „nemam ja vremena za to“ (vježbanje, čitanje ili rad na svojim snovima) pale u vodu.

Bez kontrole nema zdravlja

Do pred par godina i ja sam bila dosta nesvjesna po pitanju korištenja mobitela. Automatski sam reagirala na njegov zvuk i nisam pazila koliko vremena provodim uz njega. Sve to uz nekakve izlike da živimo u digitalnom svijetu, da je to danas skroz normalno, da možda mogu primiti neki važan poslovni poziv ili da se možda baš danas može dogoditi nešto hitno. Sretna sam što je sada situacija drugačija.

Kada sam doma mobitel je najčešće stišan negdje sa strane pa si povremeno uzmem vrijeme za provjeriti i odgovoriti na sve što treba. Ako mi zvuk slučajno ostane uključen, ne reagiram svaki put kada zazvoni nego si opet odvojim posebno vrijeme za to. Kada radim na laptopu okrenem mobitel na drugu stranu. Kada vani nešto obavljam ne odgovaram na ništa što nije hitnoća, već to obavim na miru kad stignem doma. Uz sve to, opet se ulovim da ga koristim više nego što bih željela.

Ok, na mobitelu se mogu raditi i super korisne stvari; čitati PDF knjige, slušati intervjui, učiti jezici i zapisivati to-do liste. To je dobra strana mobitela zbog koje on zbilja može (i treba) biti izvrstan alat za život. Ali ljudi ga i dalje manje koriste u te svrhe, a više u neke druge (lagano „stalkerske“). Zato on lako postane jedna od gorih stvari koja nam se dogodila, a onda se jave hejteri tehnologije koji za današnji stil života kažu da „rađa djecu debile“ (da, takve sam riječi jednom pročitala u nekom komentaru).
Činjenica je da uz mobitel gubimo svoje dragocjeno vrijeme koje možemo koristiti za druge, ljepše i pametnije stvari. No ono što je još gore je naš raspon pažnje koji postaje sve kraći. Počeli smo očekivati gotovo trenutan osjećaj zadovoljstva za sve što radimo. Pa kada knjiga postane malo dosadna ili kada sviranje instrumenta postane teže, jednostavno se prebacimo na internet.

To i je razlog zbog kojeg većina ljudi danas radije skrola društvenim mrežama nego čita knjigu. Lakše je, ne zahtijeva nikakav trud, a osjećaj zadovoljstva je odmah prisutan. Za knjigu je ipak potrebno malo više truda u obliku fokusa, koncentracije i strpljenja.
Mobitel, i općenito internet, polako nam uništavaju tu koncentraciju i navikavaju nas na brza zadovoljstva zbog čega se sve više nerviramo ako nam nešto ne ide iz prve. Odustajemo čim zadatak postane težak. Ne znamo biti sami sa sobom i svojim mislima pa kada trebamo osmisliti nešto „kreativno“ guglamo tuđe ideje jer nemamo svojih.Čudom se čudimo koliko nam djeca vremena provode uz mobitele i što se više ne znaju niti igrati kako spada, a kakav im mi primjer dajemo? Oni samo rade ono što vide. Ako se mi kao roditelji ne znamo kontrolirati u upotrebi mobitela i svih ostalih vrsta ekrana, kako to možemo očekivati od njih?Isto kao s hranom. Brza hrana, pekarski proizvodi i slatkiši su fini, ali ne bismo ih trebali jesti svaki dan. U trenutku se možda neće dogoditi ništa loše, ali dugoročno bi mogli imati raznih zdravstvenih problema. Naročito djeca koja su još u razvoju. I ne možemo im to prenijeti nikako drugačije nego svojim vlastitim primjerom.

Digitalno doba zahtijeva digitalnu higijenu

Ako moramo reagirati na svaki zvuk poruke, ako ne znamo provesti pola dana bez mobitela ili sjesti na kauč bez automatskog posezanja za njim, možda je vrijeme za posvetiti se digitalnoj higijeni. Uvesti to u svoju dnevnu rutinu, baš kao što vodimo i osobnu higijenu.
Možda ne moramo isključiti wi-fi na cijeli dan, ali možemo se jedan dio dana potpuno odvojiti od mobitela. Isključiti ga ili maknuti iz prostorije. Odmoriti od njega i osvijestiti koliko nam energije kradu konstantna dostupnost i izloženost informacijama.
Od nekih ljudi posao zahtijeva da su većinu vremena aktivni, ali ni to nije izlika za stalno biti online. Postoji puno uspješnih poslovnih ljudi koji nalaze vrijeme za isključiti se. Ako ne na dnevnoj, onda na tjednoj bazi. Sve je stvar prioriteta.
Ako digitalnu higijenu stavimo kao jedan od prioriteta, možda ćemo konačno prestati kriviti ovo digitalno doba za sve što „ne valja“ s nama i našom djecom. Preuzeti odgovornost, početi se brinuti o sebi i shvatiti da ništa vanjsko ne može utjecati na nas ako mi to ne dopustimo. Tek onda od tehnologije možemo izvući ono najbolje.

„Self-care is giving the world the best of you instead of what’s left of you.“- Katie Reed