U deset godina tri puta više poduzetnica, kriza ih natjerala na samozapošljavanje

U većinskom je vlasništvu žena 25% trgovačkih društava ,a vlasnice su 33% obrta, dok smo prije osam godina u zemlji imali tek 18 posto poduzetnica. To pokazuje da je napravljen velik iskorak u ženskom poduzetništvu, velikim dijelom zato što je kriza ohrabrila mnoge žene da pokrenu vlastiti posao, da se prekvalificiraju i samozaposle, a u tome su im pomogli mnogi programi i poticaji koji su bili namijenjeni upravo ženama poduzetnicama. I podaci EU pokazuju da se žene samozapošljavaju tri puta češće nego muškarci. Zato su i opravdani zahtjevi da se samozapošljavanje u zemlji potiče jer bi moglo prema procjenama otvoriti i do 20.000 radnih mjesta. Hrvatska je prva zemlja u regiji i danas jedna od rijetkih koja ima Strategiju razvoja poduzetništva žena. Naistaknutiji je bio Projekt poticanja ženskog poduzetništva koji je devet godina provodilo ministarstvo poduzetništva, a u kojem je periodu, od 2004. do 2013. godine postotak žena porastao čak tri puta.

Žene poduzetnice dijele probleme svojih muških kolega, ali imaju i neke specifične… Naime, u mladosti žene u poduzetništvu koči majčinstvo i u većoj mjeri nego muškarce obiteljski život, a nakon 40., dok su muške kolege po općem mišljenju u najproduktivnijim godinama, žene su u kategoriji koju poslodavci najblaže rečeno ne preferiraju. Stoga je sigurno jedan od razloga porasta žena u poduzetničkim vodama u tome što im je sve teže na drugi način pronaći zaposlenje – kaže predsjednica Županijske komore Split Katija Buličić.

I sama Hrvatska gospodarska komora upravo u cilju pomoći ženama pri ulasku u biznis, održava niz raznih edukacija, sudjeluje u raznim projektima, poput ambasadorice ženskog poduzetništa te pokretanja vlastitog projekta inkubatora za poduzetnice početnice. Posljednjih godina razvijaju se i razna udruženja žena poduzetnica u cilju olakšavanja poslovanja.

– U budućnosti će žensko poduzetništvo biti od velikog značaja, jer novo doba preferira tzv. soft (meke) vještine, poput komunikacijskih, međuljudskih, njegovanja suradnje, razmjene informacija, multitaskinga, koje su kod žena jače razvijene. Što veći balans muško-ženskih kombinacija u radu, ono je što daje i što će davati najbolji rezultat – zaključuje Buličić.

Žene poduzetnice trebaju potpore za čuvanje djece

Ivana Matić je osnivačica mreže za poslovne žene Women in Adria koja organizira korisne edukacije o poduzetništvu te susrete koji služe umrežavanju poduzetnica i poslovnih žena. Među prvima u Europi pokrenule su inicijativu povezivanja poduzetnica s velikim tvrtkama što je veliki boost za njihov biznis. Kaže da poduzetništvo definitivno postaje karijerna opcija za žene, koja nije postojala prije 10 godina. Žene najčešće u 30-ima napuštaju karijeru i pokreće vlastiti biznis kako bi imale više fleksibilnosti zbog obitelji i više zadovoljstva u profesionalnom životu. Vrlo učestalo je pitanje, možda i izraženije u našem društvu, osjećaju li se razlike između muških i ženskih poduzetnica. Matić kaže da je glavna razlika ta što muškarci posao pokreću zato jer vide dobru poslovnu priliku, a žene uglavnom iz nužde, a većinom zato jer žele bolju ravnotežu između privatnog i poslovnog života.

Često zbog toga nemaju visoke ambicije kao muškarci koji odmah „pucaju na veliko“, ali se zato često događa da su ženski biznisi iznimno inovativni i kreativni i iz „druge“ dobiju globalni potencijal. Smatra da bi poduzetnicama trebalo uvesti potpore za čuvanje djece, pomoći u kući barem za tvrtke do tri godine starosti i da bi takve potpore trebale biti bezuvjetne. Jer su takve potpore postojale i bile su dio natječaja za projektne prijedloge, no iskustvo je pokazalo da su poduzetnice te potpore koristile za biznis. Za starije tvrtke bi, kaže, trebalo omogućiti da su ti troškovi porezno priznati jer su to zaista troškovi koji nastaju vezano za poslovanje. Kaže da istraživanje pokazuje kako tvrtke u ženskom vlasništvu ostvaruju bolje poslovne rezultate, pa je poticanje ženskog poduzetništva prvenstveno ekonomsko pitanje, a ne samo pitanje društvene odgovornosti. Koči nas mentalitet otpora prema poduzetništvu, iako privatnici velikim dijelom hrane gospodrastvo

Vedrana Likan nakon što je bila na direktorskoj poziciji u Colliersu, ostavila je posao u kolektivu, za vrijeme trudnoće dobila licencu za Colliers brend i osnovala svoju tvrtku koja je i dalje lider na tržištu. Colliers je međunarodna konzultantska tvrtka za „real estate“ i investicijsko savjetovanje. Vedrana L. Usto ima i master franšizu za Aroma gelato, 100 posto prirodni sladoled.

– Odluka o ulasku u poduzetništvo vjerujem da je jednako teška i ženama i muškarcima.Poduzetništvo nije ni malo lak posao. Iziskuje puno vremena i posvećenosti, stalnu budnost nad tržišnim kretanjima, prilikama i konkurencijom, stalnu pristunost u društvenim strukturama u potrazi za boljim dobavljačima i novim klijentima… i puno, puno rizika. Da li je to ženama teže nego muškarcima? Da! Naročito ako uz bivanjem poduzetnicom žele biti i majka, žena, domaćica, dobra prijateljica i kuharica – kaže Likan. Kaže da iako je svima jasno da danas privatnici velikim dijelom hrane čitav naš gospodarski sustav, ipak, zbog još uvijek iznimno velikog broja ljudi zaposlenih u javnom sektoru i mentaliteta otpora prema poduzetništvu i 'privatnicima', moć animoziteta koju demonstriraju otežavajući administrativne procese i dalje je velika kočnica gospodarskog uzleta poduzetništva, naročito malog i srednjeg. – Stav javnog sektora prema privatnom u Hrvatskoj se jako sporo mijenja, i čini se gotovo nemogućim tu masu ljudi, koji imaju neupitan i direktan utjecaj na gospodarstvo, osvijestiti da su tu da olakšaju, podrže i služe privatnom sektoru – ako radi ničeg drugog jer ih on hrani i plaća im plaću. A posljedično povećava njihov dohodak, podiže standard, stvara radna mjesta za njihovu djecu i bolje mjesto za život. Nadovezujući se na mentalitet i odgoj kaže kako je stvoren sustav vrijednosti koji je stvorio i stvara radnu snagu koja gleda kako što manje raditi, a puno zaraditi. A to omogućuje ,kaže, vrlo malo legalnih tržišnih grana.

Privatnik uspjehe slavi s kolektivom, no rizik neuspjeha snosi sam

Vedrana Džanić, osnivačica je i vlasnica dječjeg vrtića Čigra koji je osnovala 2002. godine. Jedan je od prvih korporativnih vrtića i prvi vrtić u RH koji je uveo sustav upravljanja ISO 9001:2008. u svoje poslovanje. Usto je i vlasnica i direktorica tvrtke Triset koja između ostalog priprema i distribuira gotove obroke za djecu u dječjim vrtićima koji nemaju svoju kuhinju. Triset je i vlasnik prvog family friendly caffea.

– Trend ženskog poduzetništva je u stanom porastu, a tome je sigurno pripomogao upravo vjetar u leđa državnih službi kroz velik broj dostupnih mjera – kaže Džanić. No ona za otvranje dječjih vrtića nije mogla ostvariti poticaje.

– Gotovo u svim vrstama natječaja, privatni vrtići su isključeni u startu. Poduzetništvo u predškolskom obrazovanju ne smatra se pravim poduzetništvom jer dio sredstava naplaćujemo iz lokalnog proračuna.  Krediti koje banke nude, su preskupi i potpuno neisplativi za ovu vrstu poduzetništva – kaže. Posao u privatnom poduzetništvu donio joj je, kaže, puno više neizvjesnosti, promjena, stresnih događaja, ali i izazova pa samim time i ispunjeniji život.

– Samostalni rad ili poduzetništvo trebali bi biti visoko cijenjeni jer svaki odgovorni poslodavac u svojim uspjesima uživa i slavi zajedno s kolektivom , dok rizik neuspjeha najčešće snosi sam – kaže Džanić ali i tvrdi da bez obzira niti danas ne dvoji – autonomija, sloboda rada, biranja, odlučivanja, edukacije i vođenja koju imam kao poduzetnica neopisivi su i neizmjerni u odnosu na sve ostale, možda ne tako zabavne strane poduzetništva.

Potrebna nam je pomoć države s uputama, a ne da nas se odmah kažnjava 

Ariana Vela je poduzetnica i vlasnica Obrta za poslovno savjetovanje i Učilišta EU Projekti. Pripremom i provedbom projekata bavi se gotovo 15 godina, od kada je Hrvatska koristila instrumente financiranja koji su prethodili fondovima EU kakve danas poznajemo, a danas radi na velikim projektima financiranima iz Euripskih strukturnih i investicijskih fondova i programa Unije, kao što je projekt Pelješkoga mosta.

– Najveći iskorak dogodio se kada sam javnosti predstavila prvi hrvatski portal o EU fondovima koji je na jednome mjestu objedinio sve o EU fondovima. Nakon toga sam otvorila i prvo učilište za fondove EU i projektni menadžment te napisala prvi udžbenik o pripremi i provedbi projekata – kaže Vela. Kaže da se u svojoj poslovnoj karijeri nije susretala s problemima koji se odnose na muško-ženske uloge te nije osjećala inferiornost u odnosu na muške kolege.

– Ali to je vjerojatno stvar karaktera, nastupa i profesionalnosti u mom i njihovom pristupu. Međutim, činjenica jest da žene koje su majke moraju uložiti mnogo vremena, novca i energije da se nose s kolegama koji ne moraju fizički sudjelovati u procesu trudnoće, dojenja i slično. To su problemi praktične prirode o kojima bi i država morala početi voditi računa – kaže Vela. Kaže da država mora početi podupirati poduzetnike u praksi, a ne samo deklaratorno. Ne smiju nam se događati situacije, kaže, da netko dobije kaznu zato što je kliknuo u pogrešnu kućicu prilikom prijave zaposlenika, nego je potrebno dati uputu kako da se pogreška ispravi. Nažalost, naša država često mijenja zakonodavni okvir koji se odnosi na poduzetnike i vrlo je rigidna prilikom kažnjavanja, unatoč tome što poduzetnici teško mogu pratiti i zadovoljiti norme koje su postavljene.

– Ponekad mislim da bi bilo dobro poslati pojedine državne službenike i dužnosnike u realni sektor na nekoliko mjeseci jer bi, nakon tog iskustva, sigurno bolje razumjeli koliko je veliki uspjeh poslovati u današnjoj Hrvatskoj pa bi i njihov pristup prema poduzetnicima bio drugačiji – mišljenja je Vela.

Ne vidim razliku ženskog i muškog poduzetništva, muče nas isti problemi od jake kune do sporog sudstva

Bernarda Cecelja dolazi iz proizvodnog sektora, vlasnica je tvrtke Bernarda za koju rijetko tko nije čuo, jer je s 18-godišnjom tradicijom lider na domaćem tržištu u proizvodnji kreveta i madraca, poznatoj i diljem svijeta, pa je tako nedavno tvrtka imala i svoju prvu isporuku prema Kubi. Stalni inozemni kupci sui vodeći svjetski lanci hotela kao Astron, Kempinski, Holliday Inn, Hilton, Sheraton,Marriott…, a opremaju i niz domaćih hotela. Ukupno se na izvoz odnosi 85 posto proizvodnje. Cecelja kaže da u svojoj dosadašnjoj karijeri nije osjetila razliku između muškog i ženskog poduzetništva.

– Moramo se i same staviti u isti rang – znati što želimo i čime raspolažamo. Raditi na istoj razini i ne bojati se. A ono što moje poslovanje koči, kao i većinu izvoznika, je monetarna politika, pa su nam zbog jačanja kune ove godine prihodi manji nego lani i mjsečno smo izgubili 10 do 15 tisuća eura. Ista ta politika pogoduje uvozu, jer je zbog jake kune jeftiniji i konkuretniji. Muči nas i sporost sudova, birokracija… Ja se sudim sedam godina s osobom koja nije platila isporučeno robu. Kako je to moguće? – pita se Cecelja. Problem je, kaže, i nedostatak radnika. Pa su tako primjerice oni bili spremni stipendirati 40 učenika, budućih radnika Bernarde, no nitko nije bio zainteresiran. Zato je, kaže, potrebno promijeniti stajalište prema strukovnim zanimanjima. Nije se u svojoj karijeri nikada bojala konkurencije – tvrtka je rasla i danas ima 230 zaposlenika. .Koristila je potpore koje su u ponudi, primjerice za zaštitu okoliša, novu tehnologiju i gradnju hala.

Izvor: www.vecernji.hr | Foto: Žarko Bašić/Pixsell