Budi se grad na sedam rijeka: gradonačelnik volonter najavljuje novu dvoranu, kupalište, poslovni centar… I urbana scena sve je jača, drmaju rock bendovi klinaca
Kao i većina manjih gradova i mjesta Lijepe naše, i Knin doživljava već godinama – pa i desetljećima – sustavnu demografsku eroziju. No, naziru se i konture oporavka; naime, u gradu kojega se mnogi od nas (iz drugih gradova), sjete uglavnom jednom godišnje – užežin proslave “Oluje” – zahuktalo se puno gospodarski obećavajućih projekata, a bogme i urbana je scena sve jača!
Naime, “urbana scena” kovanica je za onaj “špirit” koji grad čini – gradom; začeci sežu pak u klupsku scenu iz koje je izrasla udruga naziva Atribut ili “A3but”, a “kolijevka” je klub “A3” u vlasništvu dobrog duha urbanog Knina, Kninjanina Juga Ramljaka.
Jug (52) je više od ugostitelja, to mu (po vlastitu priznanju) dođe nešto kao izlika za promicanje nečega puno važnijeg: dobre muzike i dobrog, gradskog đira Knina. Onoga u kojem ne “deru” cajke i koji je više od ratnih priča i vijorenja zastavama jednom godišnje.
STANOVI ZA PROFESORE, LIJEČNIKE…
Pravog grada u kojemu žive građani, mladi sviraju i slušaju dobru rock i pop-muziku, Knina u koji dolaze Splićani, Šibenčani, Trogirani i Zagrepčani kako bi poslušali kvalitetnu klupsku svirku, gitarski festival i jednostavno – osjetili duh grada koji ima drevnu forticu, kao i podjednako snažnu “urbanu gerilu” kao mirnodopsku vojsku mimo one službene, također prisutne.
Šetnja gradom mjestimično je zadivljujuća (pogotovo u proljeće; hortikulturne intervencije u okoliš su pohvalne), a djelomice ipak razočaravajuća. Ima zgrada koje nas izgledom vraćaju u 1992., no to nije stvar spore poratne obnove nego neriješenih vlasničkih odnosa koje priječe renoviranje i druge zahvate pojedinih zdanja. Građevinske skele, saznajemo u razgovoru s gradonačelnikom, naznaka su skore izgradnje društvenih stanova koji će biti dodijeljeni na korištenje liječnicima, profesorima i drugom (skoro posvuda u Hrvatskoj) deficitarnom kadru.
Središte grada – gledajući iz cestovne perspektive – uz rotor koji vodi na izlaz prema Gračacu, uvijek je isto. Kafići, trgovine nižeg cjenovnog razreda; Kninjankama i Kninjanima je šoping-odredište pedesetak kilometara udaljeni Šibenik. U središtu Knina nema dućana s natpisom “Armani”, nego “Mana”, a umjesto cipela klase “Pollini”, tu je pristupačna “Planet obuća”. Robna kuća još čuva dah nekog prohujalog vremena, a “udomljava” supermarket prehrambene i mješovite robe, te one tehničke na gornjoj etaži. Nema luksuza, ali nema ga tko ni kupovati; Knin po novome, sam grad bez okolice broji tek oko osam tisuća građana. Nešto kao, primjerice, splitski kotar Žnjan-Pazdigrad, jedan od manjih kotareva.
No, u Kninu ima života, i to ne samo “olujnog”! Klub A3 mjesto je koje popravlja krvnu sliku grada, nalazi se nedaleko od srednjoškolskog centra, a interijerom se naslanja na underground klubove u Berlinu (ne pretjerujemo)! U “A3” puno detalja plijeni pozornost nadrealnim, angažiranim duhom, jedan mural potpisuje i splitski akademski slikar, stripaš i poklonik “underground estetike” te glazbenik Vinko Barić, a u klubu su nastupali – uz mlade, još neafirmirane – i brojni jaki izvođači, na primjer Sinjani iz M.O.R.T.-a, KUD Idijoti, Elemental, Nina Kraljić, Let3…
– Neno Belan nam stiže u kolovozu – nadopunjavaju nas Katarina Gugo i Aleksandra Sinobad iz Atributa. Jug (Ramljak) potvrdno kima glavom, upravo je donio kavu u voćnjak (nešto kao štekat kluba/kafića) gdje sjedimo ispod rascvale krošnje. Voćnjak koji se po potrebi pretvara u pozornicu s publikom, klub ima kapacitet ukupno za čak tristotinjak ljudi.
