Brucoši iz Hrvatske u finalu najvećeg svjetskog sveučilišnog natjecanju u programiranju
Tonko Sabolčec (19, Čakovec), Mihael Liskij (19, Zagreb) s FER-a i Ivan Lazarić (20, Pula) s PMF-a izborili su mjesto među 125 timova koji će se uskoro natjecati u finalu u tajlandskom Phuketu (15.-20. svibnja).
Da Hrvatska ima darovitih mladih informatičara, poznato je i stranim softverskim kompanijama. Naši studenti često osvajaju medalje na međunarodnim natjecanjima, a ove godine treći put zaredom jedan tim iz Hrvatske uspio je izboriti finale najprestižnijeg i najvećeg programerskog natjecanja – ACM Svjetskog sveučilišnog natjecanja u programiranju (ICPC) u organizaciji IBM-a.
Među 40.000 natjecatelja s 2700 sveučilišta iz 102 zemlje trojica studenata iz Hrvatske – Tonko Sabolčec (19, Čakovec), Mihael Liskij (19, Zagreb) s FER-a i Ivan Lazarić (20, Pula) s PMF-a izborili su mjesto među 125 timova koji će se uskoro natjecati u finalu u tajlandskom Phuketu (15.-20. svibnja). Njihov uspjeh tim je veći što se redom radi o – brucošima! Njih trojica su bila najmlađa od šest hrvatskih timova koji su krajem godine na srednjoeuropskom regionalnom natjecanju (prvi put održano u Zagrebu) osvojili šesto mjesto što je bilo dovoljno za ulazak u finale.
Rigorozni testovi
– Naša, srednjoeuropska regija izuzetno je jaka pa je ovo tek četvrti put u 20 godina da se naš tim uspio plasirati u finale. Zadaci su bili vrlo teški, naš najbolji tim riješio je 7 od 12 zadataka, a pobjednici sa Sveučilišta iz Varšave 10 zadataka. Radi se o programiranju fokusiranom na osmišljavanje i efikasnu implementaciju algoritama. Tim se sastoji od tri studenta, na raspolaganju imaju samo jedno računalo i set od 10 do 15 zadataka. Testovi su rigorozni i zadatak ste riješili samo ako je vaš program 100 posto točan – objašnjava nam doc. dr. sc. Ante Đerek, jedan od stručnih voditelja našeg tima.
No, iako su tek brucoši, Ivanu, Tonku i Mihaelu natjecanja u jakoj konkurenciji nisu novost, sva trojica su i u srednjoj školi redovito išla na stručna natjecanja i bila vrlo uspješna te zajedno imaju više od 10 osvojenih medalja s regionalnih i svjetskih natjecanja. Lani su osvajali medalje na informatičkoj olimpijadi u Kazahstanu.
– U srednjoj školi svatko se natječe za sebe i različito je nego na sveučilišnom natjecanju pa nismo sada očekivali veliki uspjeh, bili smo iznenađeni finalom – kažu nam Tonko, Ivan i Mihael na FER-u, u uredu njihova voditelja Ante Đereka, gdje im je upravo počinjalo petosatno vježbanje za računalom.
Naime, iako im je u tijeku sezona ispita, njih trojica intenzivno se pripremaju za finale u Tajlandu pa vježbaju barem 20-ak sati tjedno. Za uspjeh je potrebno biti jako dobar matematičar, brz i vješt programer, dobro poznavati algoritme i biti sposoban efikasno raditi u timu pod velikim stresom i vremenskim ograničenjima. Dozvoljeni programski jezici u finalu su c++ i java, a hrvatski tim koristi c++.
Njih su trojica zato odlična kombinacija:
– Obično meni daju geometrijske zadatke – otkriva Tonko i dodaje da matematičke zadatke daju Ivanu, što je logično jer je Ivan s matematičkog odsjeka PMF-a, a lani je na matematičkoj olimpijadi baš u Tajlandu osvojio broncu.
– A ja brzo tipkam! – dobacuje u šali Mihael. On je pak, iako najmlađi u timu, zapravo svojevrsni kapetan jer kada ostanu kratki s vremenom upravo on presuđuje kojem će se zadatku posvetiti.
– Kad vrijeme istječe, najzahtjevnije je odlučiti da ćemo završiti samo jedan zadatak. Ako nismo složni što izabrati, onda ja odlučim – ističe Mihael.
Pripravnički staž žele u Facebooku i Googleu
Tonko u slobodno vrijeme voli svirati sintesajzer te zaigrati nogomet ili košarku, dok Mihael koji ima srednje glazbeno obrazovanje voli standardne plesove. Najiskusniji među njima, Ivan, ističe da je sada posve fokusiran na programiranje:
– Malo sam zapustio faks, ali nadoknadit ću. Nastojim se što bolje upoznati sa sučeljem koje ćemo imati na finalu pa, kad nešto kodiram, da sam upoznat s time što se može dogoditi. Svjesni su da je konkurencija u finalu iznimno jaka, Ruse, Amerikance i Kineze smatraju najvećom konkurencijom. Ne opterećuju se budućim poslovima ni gdje će završiti za 10 godina, ali daleko od toga da nemaju ideje i želje.
– Rano je još za neke startupe ili odluke. Imamo još prvo faks odraditi, ali zanimamo se za pripravnički staž.
Mihael je već upao na pripravničko putovanje u Varšavu, a Tonko i Ivan planiraju se prijaviti za stjecanje iskustva u najvećim tehnološkim tvrtkama poput Googlea i Facebooka.
– Natjecanja su nam sigurno dobar poticaj, bivši natjecatelji dobro kotiraju u Facebooku i Googleu, no ne mora značiti da bismo odmah izabrali Ameriku, više bismo voljeli ostati u Europi – kažu Tonko i Ivan, dok Mihael ne isključuje mogućnost da nakon fakulteta otvori i tvrtku u Hrvatskoj.
– Trenutačno je vrlo velika potražnja za programerima i kod nas i u svijetu te svi studenti vrlo brzo pronađu posao. Najbolje redovito regrutiraju velike svjetske kompanije te oni mogu birati žele li ići van ili ostati. U zadnje vrijeme mnogi biraju odlazak van i tamo su u pravilu vrlo uspješni – zaključuje voditelj Đerek, zadovoljan što u Tajland vodi odličnu ekipu studenata.
Izvor: www.vecernji.hr
