Oni su bolja Hrvatska: u svoj su životni i poslovni put krenuli hrabro, a uspjehu je pridonio i mentalitet ‘skuplje je bolje’
Priča o Mariji i Emiru Komiću iz Vodnjana zasigurno bi se savršeno uklopila u rubriku “Bolja i uspješnija Hrvatska”. Ovaj bračni par, oboje diplomirani ekonomisti, svoj su životni i poslovni put, protkan zadovoljstvom, prirodnim miomirisima i kreativnošću u službi ljepote i zdravlja, pronašli u vlastitoj proizvodnji kozmetičkih proizvoda od ljekovitog i samoniklog bilja.
Prije šest godina otvorili s OPG na ime supruge, a kako imaju maslinik na području Fažane s pogledom na bajkovite Brijune, te proizvode vrhunsko ekstra djevičansko ulje za svoje potrebe, Marija je odlučila da im to ulje bude baza za proizvodnju kozmetičkih proizvoda u koju su hrabro krenuli.
Na ideju je došla kada je vidjela da renomirana francuska kozmetička kuća L’ Occitane iz Provanse promovira proizvodni i prodajni hit – kreme od smilja.
Stoga su krenuli u podizanje nasada lavande i lavandina, smilja, ružmarina i kadulje na njivama udaljenima samo pet kilometara od kuće u kojoj žive, tako da na ukupno 2,5 hektara, uz maslinik u kojem je 60-ak stabala autohtonih rosinjole, istarske bjelice i buže, uzgajaju “sirovine” za svoju proizvodnju kozmetičkih preparata.
No, imaju dozvolu i za branje samoniklog bilja, poput gospine trave, smilja i stolisnika, od kojeg Marija također pripravlja kremu koje do sada nije bilo na našem tržištu. Prve nasade lavande podigli su prije osam godina, da bi potom zadnjih godina posadili smilje, ružmarin i kadulju.
Ljeto je za njih iznimno naporno. Ujutro žanju bilje, sve ručno, srpom, a potom Emir do noći zna raditi u destileriji, dok Marija svaku večer prodaje proizvode na štandu. U proljeće, kad su radovi na njivi, oboje zasuču rukave, kopaju, obrezuju bilje…
A da oboje žive i promiču korisnost i vrijednosti samoniklog, jestivog i ljekovitog bilja, govori podatak da je upravo Emir inicirao i organizirao 2010. istoimeni festival u Vodnjanu, prvi takve vrste u Istri.
Slušajući ondašnje predavanje doc. dr. sc. Kroate Hazler Pilepić, izvanredne profesorice na Zavodu za farmaceutsku botaniku, koja je vodila radionicu o ljekovitosti stolisnika, Marija je s Emirom krenula brati samonikli stolisnik u prirodi, koji i destiliraju te od njega proizvode ekskluzivnu kremu.
Prvu recepturu dobila je od prijateljice farmaceutkinje, da bi kasnije svakoj kremi, čija je struktura – odnos hidratantnog i masnog dijela – identična, određeno ljekovito bilje dalo poseban pečat i kvalitetu, uz Marijin osobni “touch”.
Uz kreme od smilja, stolisnika i lavande, u njihovoj proizvodnoj lepezi su i balzam za usne od lavande i kadulje, ulje za tijelo od lavande, ružmarina, stolisnika i gospine trave, eterična ulja, osvježivač prostora od lavande, soli za kupanje, te hidrolat ili cvjetna vodica u spreju za lice i tijelo.
Simpatična i samozatajna Marija, koja se odbija fotografirati jer ne voli medijsko eksponiranje, veli nam:
– Ideja za našu proizvodnju rodila se kada smo poželjeli napraviti nešto prirodno, kvalitetno i po prihvatljivoj cijeni, što smo i uspjeli realizirati. Sretni smo što radimo lijep i opuštajući posao, radimo ono što volimo. Od ove proizvodnje može se ne samo preživjeti, nego i dobro živjeti. Trebale su nam četiri godine da postavimo i ostvarimo cijelu koncepciju. Sada nam stižu zadovoljavajući rezultati našeg rada, truda i ulaganja. Zato neka naši proizvodi govore više nego moja slika.
Zatekli smo je u punjenju bočica iz kojih se širio predivan i osvježavajući miris po cijeloj kući. Po njezinim riječima, krema od stolisnika namijenjena je tinejdžerima, koji imaju problema s prištićima i aknama te problematičnu kožu s crvenilom, krema od smilja onima od tri, četiri i više desetljeća, jer regenerira kožu i ublažava bore, dok krema od lavande hidratizira, njeguje, osvježava sve tipove kože te djeluje protuupalno.
Kada su investirali u destileriju, počeli su s kotlom kapaciteta 800 litara, međutim, zbog povećane potražnje i proizvodnje, Emir je sam napravio kotao od 1500 litara, koji za sada zadovoljava proizvodne potrebe.
Marija je zadužena za plasman i prodaju proizvoda, pa je u vrućim ljetnim večerima možete vidjeti u Banjolama, Medulinu, Barbarigi i Premanturi, turističkim oazama u okolici Pule.
Po njezinim riječima, i strani turisti, kao i domaći, sve više pokazuju zanimanje za njihov proizvodni repertoar. Tijekom godine, budući da su članovi Udruge “Istarski eko proizvod”, redoviti su izlagači na eko-tržnicama u Puli i Rovinju, a u svojem Vodnjanu redovito sudjeluju na sajmovima ulja, vina i turističkim manifestacijama.
Sin Edi, devetogodišnjak, pomaže tati u destileriji, a 14-godišnja Sugita asistira mami u punjenju bočica, čime zarade za džeparac. Mama Marija objašnjava da neće djeci uvjetovati hoće li se jednog dana baviti ovim poslom, jer žele da njihove buduće profesije budu rezultat njihova slobodnog izbora. Sugita je upisala prvi razred pulske Gimnazije i mašta o tome da postane farmaceutkinja.
Dok je Emir odrađivao “photo-session” s kolegom Goranom, Marija nam je stručno objašnjavala određene dijelove proizvodnje. Kako nismo znali postupak dobivanja hidrolata, odnosno cvjetne vodice, ona nam je sve detaljno objasnila, pa tako doznasmo da se u kotlu nalazi biljna masa, kroz koju prolazi para generatora. Ona odlazi u hladilo, gdje se pretvara u vodu te se u firentinskoj posudi ulje odvaja od te vode, koja je u konačnici hidrolat ili cvjetna vodica s također ljekovitim svojstvima.
Mariju čudi što se u našoj zemlji, pa tako i u Istri, stalno upozorava na visoku stopu nezaposlenosti, a kada oni traže radnike koje su voljni platiti za pomoć u kopanju, obrezivanju i žetvi, nailaze na problem.
Vele nam na kraju Marija i Emir Komić kako su par koji se i u životu i u poslu savršeno nadopunjuje: svaki od njih pun je ideja, oboje rade na njihovoj realizaciji, međusobno si pomažu, a opet svatko od njih ima svoj resor.
Izvor: Maslina.slobodnadalmacija.hr
