Bol. Fizička, psihička, duhovna. Bol koja razara tijelo. Bol koja nam se uvlači u psihu i dušu.
Zašto bi itko pisao o boli na stranici koja se zove Samo Pozitivno?
Uloga boli u našem životu je specifična. Ne možemo baš reći pozitivna, ali motivirajuća. Bol je tu da nas natjera na osobni rast, izlječenje i svjesnost. Uloga boli u našem životu nije tu da nas slomi ili da nas blokira. Uloga osjećanja boli je ostvarenje motivacije da tu bol prevladamo.
Ponekad je bilo potrebno da me boli svaki atom tijela kako bih prestala činiti sebi ono što mi je uzrokovalo fizičku bol. Većinom je bilo potrebno da osjećam psihičku bol kako bih promijenila načine razmišljanja koju mi je ta bol uzrokovala. I najviše, bilo je potrebno da me duša zaboli da shvatim da smjer u kojem idem nije za mene i da osobe koje uzrokuju takvu bol nisu za mene.
Slušamo o ratu u Ukrajini. Gledamo kako drugi pate. Patimo i mi sami. Teško nam je zbog mnogo stvari. Teško nam je na poslu, teško nam je zbog člana obitelji, zbog neke situacije u kojoj se nalazimo. Težina boli je tu da nam pomogne da učinimo nešto. Da nas učini aktivnima. Inače ne bismo osjećali empatiju prema ljudima koji pate, niti pružili podršku i pomoć. Inače ne bismo promišljali o poslu koji radimo i tražili bolje opcije za sebe. Inače ne bismo tražili izlaz situacije u kojoj se nalazimo.
Bol nije pozitivna. Nije ugodna emocija. Ali je pokretač i motivator da nešto promijenimo kako ju ne bismo osjećali. Da se zauzmemo za sebe. Da postavimo granice. Da pitamo za pomoć i istu pružimo drugima. Bol nas čini ljudima.
Razgovaram s ljudima oko sebe, s prijateljicama i prijateljima. Većina ih ne radi posao koji želi. Tmurni su, nema sjaja u njihovim očima kada pričaju o perspektivi u Hrvatskoj. Svoju bol liječe hobijima. Nekad se moramo zaista zapitati da li nosimo prave boli? Da li trpimo i nosimo se sa stresom zato što volimo to što radimo ili bez razloga? Zašto ne bismo umjesto pomirenosti i tuge koju osjećamo kada život nije onakav kakav bismo voljeli živjeti, probali živjeti život kakav želimo? Ionako ćemo osjećati sve izazove i boli koje dolaze s tim, ali ćemo barem ići stazom kojoj želimo. Zašto je to tako teško?
Moćno je osjetiti motivaciju koja dolazi nakon priznanja da osjećamo bol i razrješenja situacije u kojoj smo bili. Moćna je ta sloboda, moćna je ta radost življenja. Svakodnevica nije više siva i tmurna, već donosi novo. Nove početke, nove izazove, nove ljude… Kad priznamo i prevladamo bol na zdrav način, život postaje kao da nam je netko oprao vjetrobran. Sve je čisto i jasno i ima svoju perspektivu. Ne mogu se pretvara u – možda ipak mogu. Ponovo dišemo. Ponovo primjećujemo sitnice koje ne možemo doživjeti kad smo u vlastitoj boli. Svrha boli je da nas pokrene, a ne zarobi. Želim vam da promislite o svojim bolima i postoji li način na koji možete živjeti tako da osjećate smisao. Želim vam od srca da pronađete put za sebe.
PozitIVKA
