Bila je manekenka iz Rijeke koja si nije mogla priuštiti faks u Zagrebu. Danas je jedna od top znanstvenica u Švedskoj
Kad sam stigla u Švedsku, na engleskom sam ispunila sve papire i prijavila se na oglas za doktorandska mjesta na studiju robotike.
Premda nisam znala o čemu se točno radi, jer u Hrvatskoj takav doktorski studij nije postojao, odlučila sam probati. Nakon što sam primljena na natječaju, počela sam studirati na KTH-u, a pri kraju studija dobila sam priliku otići u SAD, i to na Sveučilište Columbia u New Yorku. Nikad nisam mogla ni sanjati da ću pola godine živjeti na Manhattanu, da ću ići u Ivy League školu i da će to netko drugi financirati. I to meni kojoj roditelji nisu mogli platiti ni da studiram u Zagrebu.
Kad je Telegram.hr prošle godine razgovarao s Michelom Magaš, dobitnicom Nagrade Europske unije za inovatorice 2017., koju je dobila kao osnivačica britanskog laboratorija za inovacije Stromatolite, pričala im je o svojoj suradnji s Music Tech Festom u Stockholmu. Taj festival ima više od 5000 članova iz cijelog svijeta i okuplja predstavnike akademske zajednice i industrije, umjetnike, kreatore i znanstvenike iz cijelog svijeta. Music Tech Fest je, kažu organizatori, divovski interaktivni laboratorij gdje briljantni umovi surađuju kako bi stvorili revolucionarnu inovaciju potaknutu glazbom i kreativnošću. U svibnju su organizatori obavijestili da će se ove godine festival održati u suradnji s KTH Royal Institute of Technology u Stockholmu, jednom od vodećih europskih tehničkih i inženjerskih sveučilišta, kao i ključnim centrom intelektualnog talenta i inovativnosti.
U nastavku je pisalo kako je “teško zamisliti nekoga tko apsolutno utjelovljuje sintezu najsuvremenijih znanstvenih istraživanja i ljudskog kreativnog izričaja kao što to čini inspirativna profesorica Danica Kragić. Danica će se pridružiti MTF Stockholmu na KTH Royal Institute of Technology u rujnu kao jedna od nevjerojatnih žena umjetničkih susreta. Danica donosi jedinstvenu perspektivu u procesu inovacija i odnosa umjetne inteligencije, kreativnosti i ljudskog iskustva. Danica je dobitnica nagrade za akademsku karijeru IEEE-ovog društva za robotiku i automatizaciju te istraživačke stipendije na Sveučilištu Columbia, Johns Hopkins University i INRIA Rennesu.”
Ponukan tim hvalospjevom potražio sam Danicu Kragić. Ubrzo sam se uvjerio da u tim pohvalama zapravo nema pretjerivanja. Riječanka Danica Kragić Jensfelt bez sumnje je najuspješnija hrvatska znanstvenica ne samo u Švedskoj, nego vjerojatno i u Europi. Profesorica je kompjutorskih znanosti u trajnom zvanju na Kraljevskom tehnološkom institutu (KTH) u Stockholmu, direktorica je Centra za autonomne sustave na School of Electrical Engineering and Computer Science na KTH, članica Švedske kraljevske akademije inženjerske znanosti, članica Nadzornog odbora kompanije FAM u vlasništvu zaklade Wallenberg, članica je Upravnog odbora kompanije SAAB… Nakon što je maturirala u Rijeci teško je tko mogao predvidjeti da će Danica Kragić napraviti baš tako sjajnu karijeru, premda je odabrala studirati na Tehničkom fakultetu u Rijeci, koji je tada slovio kao muški fakultet, što je već ukazivalo na to da je riječ o iznimno hrabroj i ambicioznoj mladoj ženi.
DANICA KRAGIĆ JENSFELT: Moja najbolja prijateljica i ja igrom slučaja odabrale smo Tehnički fakultet u Rijeci. Znale smo da je potrebno dosta znanja iz matematike i to nam se sviđalo, vidjele smo to kao izazov. Osim toga, motiviralo nas je što su svi govorili da to nije fakultet za cure jer je pretežak, da se na njemu stalno pada na ispitima, da tamo nema djevojaka.
TELEGRAM: Nakon završetka studija njeni kolege nisu imali problema pronaći posao, pa zasigurno ne bi ni Danica Kragić, no nju je zanimalo nešto više. Zbog toga nije potražila posao u Hrvatskoj, već je odmah nakon diplome iskoristila priliku da preko organizacije za razmjenu studenata, IAESTE, International Association for the Exchange of Students for Technical Experiences, ode u Švedsku.
DANICA KRAGIĆ JENSFELT: Švedska nije bila zemlja o kojoj sam puno znala, no htjela sam je vidjeti. Dopalo mi se pa sam ostala, premda tada nije bilo tako jednostavno otići u inozemstvo. Kad sam stigla u Švedsku, na engleskom sam ispunila sve papire i prijavila se na oglas za doktorandska mjesta na studiju robotike. Premda nisam znala o čemu se točno radi, jer u Hrvatskoj takav doktorski studij nije postojao, odlučila sam probati. Tada nisam planirala da ću ostati u Švedskoj; namjeravala sam se vratiti u Rijeku gdje mi je živjela obitelj. U početku mi je bilo vrlo teško i poprilično stresno, djelomično i zbog toga što sam do tada živjela s roditeljima, a u Švedskoj sam se morala sama brinuti o svemu. Zbog toga sam prvo vrijeme često razmišljala o povratku kući.
Premda mi je po dolasku pomagalo znanje engleskog, ipak sam odlučila što prije naučiti švedski jer sam znala da će mi tako biti puno lakše. Ako naučite jezik zemlje u kojoj živite, otvorit će vam se mnoga vrata. Imam doktorande iz cijelog svijeta i znam da se oni koji nauče jezik, bolje snađu. Što se tiče kulturoloških razlika, nije se bilo teško prilagoditi. Od početka mi sviđalo to što svi poštuju vašu privatnost i što se sve može srediti ako poštujete zakone, bez obzira odakle dolazite. Što se samog života tiče, jedina je velika razlika radno vrijeme. Većina Šveđana radi od 9-17 ili čak od 9-18, i kući se vraća vrlo kasno. Nakon što sam primljena na natječaju, počela sam studirati na KTH-u, a pri kraju studija dobila sam priliku otići u SAD i to na Sveučilište Columbia u New Yorku. Nikad nisam mogla ni sanjati da ću pola godine živjeti na Manhattanu, da ću ići u Ivy League školu i da će to netko drugi financirati. I to meni kojoj roditelji nisu mogli platiti ni da studiram u Zagrebu.
