Aleksandar Žiljak: Ohrabruje mladost posjetitelja konvencija i autora sf-a istočnoeuropskih scena

Vrlo je neobično da kulturna priredba s kultnim statusom, koja privlači mladu publiku, ne dobiva više od bilješke (ako i to) u vodećim hrvatskim medijima. Ako se uz sve to priredba kontinuirano održava više od četrdeset godina, dok njezini laureati privlače pažnju svjetske javnosti i osvajaju inozemna priznanja, najava, reportaža, možda i na javnoj televiziji, ako ne i intervjui s organizatorima i nagrađenima, trebali bi se podrazumijevati.

Tim više što je tema priredbe jedna od trenutno najaktualnijh u svijetu i nadahnuće za najveće svjetske blockbustere – znanstvena fantastika. Upravo takva priredba je SFeraKon, festival znanstvene fantastike, koji se ove godine održava 43. put, otkako je osnovan krajem sedamdesetih. Ovogodišnji SFeraKon održat će se od 21. do 25. svibnja u Parku Ribnjak, na otvorenom, uz on-line prijenos, zahvaljujući kojem je prošle godine zagrebački SFeraKon obišao svijet. Počasni gosti bit će Vanja Spirin i Vladimir Cvetković Sever, a kao i svake godine, bit će dodijeljena nagrada SFera za najbolju sf priču i SFerice za mlade autore. Uz autore i goste, očekuje se šaroliko društvo – junaci Ratova zvijezda, likovi iz Tolkienovih romana, Igre prijestolja i Disneyevih crtića. Jer na Sferakonu se žive svjetovi iz mašte.

Kostimi, maske, ognjeni mačevi i zmajevi koji se redovito pojavljuju na SFeraKonu ostaju ipak daleko od očiju javnosti jer hrvatski mediji drže se surove stvarnosti i ne zanima ih sferakonsko šarenilo, niti mlada publika i njezin entuzijazam. Zajedno s ostalim konvencijama znanstvene fantastike, kao što je Rikon u Rijeci, Liburnicon u Opatiji, FantaSTikon u Splitu, Marsonicon u Slavonskom Brodu, Essekon u Osijeku ili pak Istrakon u Pazinu, zagrebački SFeraKon ostaje u krugu prijatelja i poznavatelja, daleko od široke publike, ali unatoč svemu otporan i vitalan.

Aleksandar Žiljak, višestruki je dobitnik nagrade Sfera, jedan od urednika Ubiqa – časopisa za književnu fantastiku, teoretičar znanstvene fantastike i voditelj brojnih okruglih stolova o trendovima u znanstvenoj fantastici, produktivan pisac sf-a. Uoči ovogodišnjeg Sferakona, s Aleksandrom Žiljkom razgovaramo o povezanosti domaćih i svjetskih i konvencija, o publici na Sferakonu, konkurenciji romana za nagradu Sfera te o nedavnim teškim gubitcima koji su pogodili hrvatsku sf scenu.

Ovogodišnji SFeraKon održat će se na otvorenom, za razliku od prošlogodišnjeg on-line izdanja. Jesu li organizacijske promjene zbog korone unijele promjene u program konvencije znanstvene fantastike? Što ostaje isto, a što se mijenja, zbog novih okolnosti u epidemiji?

– Kad je krenula korona, organizatori konvencija prebacili su se na digitalne platforme, ili svoje su konvencije potpuno otkazali. SferaKon 2020. poklopio se s onim najjačim lockdownom, i rađen je online, kao i još nekoliko konvencija u nas. A onda smo, kad su mjere bile bitno ublažene u jesen, organizirali živu konvenciju u parku Ribnjak – okupljanje na otvorenom! S obzirom na okolnosti, nije bila loša, iako je program trećeg dana (nedjelja) bio otkazan zbog kiše. To je rizik takvih događanja, bez obzira na šatore. Nakon toga je Društvo SFera, organizator, imalo više blagih slučajeva korone i tjedni sastanci prebačeni su na digitalne platforme.

Organizacija na otvorenom donosi neke promjene, naravno, iako smo vidjeli da se dade napraviti skoro sve kao i na redovnoj konvenciji, održavanoj na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, uz manje publike i rizik s vremenom. A doživljaj je svakako bolji od online eventa. Ovogodišnji SFeraKon također bi se trebao održati u svibnju u parku Ribnjak, ali ne znamo kakva nas epidemiološka situacija i mjere čekaju. Procijepljenost bi nam tu jako pomogla! Cijepite se ako hoćete SF konvencije!

Kako je SFeraKon povezan sa sličnim stranim konvencijama? Razmjenjujete li iskustva i goste? Imate li informacije o tome jesu li u svijetu konvencije znanstvene fantastike u ekspanziji ili u krizi po odazivu publike i trendovima koje nameću? Kojoj smo zemlji najsličniji po broju i kvaliteti pisaca znanstvene fantastike?

Članovi SFere redovno posjećuju konvencije po Evropi, ponekad i u SAD, a zadnjih desetak godina i kao volonteri u organizaciji. SFeraKon i druge SF konvencije su volonterski projekti. Razmjena iskustava odvija se na konvencijama, ali zapravo su okolnosti različite od države do države, tako da su neka iskustva i rješenja neprimjenjivi.

Konvencija ima puno, u nekim zemljama dosta u odnosu na broj stanovnika. Hrvatska sa skoro deset konvencija je takva. Neke zemlje imaju ogromne konvencije s dvadesetak tisuća ljudi, dok najveći SFeraKoni imaju oko 2000. Ali treba vidjeti kakve će posljedice ostaviti pandemija. Uz sav volonterski rad, konvencije koštaju, i ako presuše izvori financiranja, bit će teško. Odnosno, ako entuzijazam preživi, konvencije će opstati, ali će biti manje, bar nekoliko sljedećih postpandemijskih godina.

Teško je uspoređivati hrvatsku i strane scene, posebno evropske, jer je jako malo prijevoda u oba smjera. Scene postoje, postoji kvalitetna produkcija, ali nigdje nije dobro, čak ni u zemljama engleskog govornog područja: hit autori su rijetka, rijetka iznimka, iako se zbog njihove eksponiranosti ne čini tako. Tisuće je pisaca koji realno ne žive od pisanja. U nas je taj problem velik, i koči naš SF.

Ima li sličnosti između domaće i strane scene znanstvene fantastike? Koliko pratimo svjetske trendove? Koje su naše autentične teme?

I opet, potpuni odgovor zahtijeva analize koje nismo niti možemo napraviti. Književni SF je pomalo marginaliziran u književnostima, i puni proboj, prihvaćanje i valorizacija još uvijek dolaze iznutra. To je loše. Ali, čak i kod nas ima znakova da se pristup mijenja. Sve nas međutim melje besparica. Danas je i teško pratiti scenu, jer razni oblici digitalnog samoizdavaštva rezultiraju naslovima koji često prolaze ispod radara neupućenih.

Ono što raduje kod nas je mladost i organizatora i posjetitelja konvencija, pa time i potencijalnih potrošača SF-a. To je odlika još nekih istočnoevropskih scena. Na zapadu se čini kako su SF konvencije ponekad primjerenije za kakav starački dom. Taj trend mladosti, odnosno starenja, komentirali su i gosti koji su nam dolazili, a može ga zapaziti čak i površni posjetitelj.

Mislim da naš SF nema pravih domaćih tema. Međutim, bitan pomak naprijed 1990-ih bio je uvođenje naših likova i lokaliteta u SF teme i obratno, i to je dobro i traje i dalje, odmakli smo se od generičkih stranaca. Niz SFeraKonskih antologija o Zagrebu je tu napravio bitan pomak, ima i bitnih romana koji se događaju kod nas, primjerice neki moji, ali i brojni drugi, tako da ipak nismo u sjeni stranih imena i toponima. U fantasyju je situacija i nešto bolja, jer uz uobičajene imitacije Tolkiena, ima tekstova koji obilno koriste našu tradicijsku predaju.

Kakva je ovogodišnja konkurencija za nagradu SFera? Tko su pisci koji pišu znanstvenu fantastiku i sudjeluju na natječaju SFeraKona, koliko im je godina i čime se bave?

Ne bih o konkretnoj konkurenciji za ovu godinu, niti bih nabrajao pisce. Mislim da razgovaramo o jednom postojanom prosjeku kvalitete. Dob autora koji sudjeluju na natječajima? Od tinejdžera do sad već skoro šezdesetgodišnjaka.

Prate li organizatori SFeraKona što se kasnije događa s dobitnicima nagrade SFera i SFerica? Kako se kasnije razvijaju, koje fakultete završavaju i kako se kasnije razvijaju?

Ukratko, ne. Među dobitnicima nagrade SFerica za osnovno- i srednješkolce ima onih koji nastave sa žanrovskim stvaralaštvom, ali realno malo. Dobitnici SFere dolaze iz svih građanskih i profesionalnih okruženja, svih su odraslih dobnih skupina, i mi to uistinu niti pratimo, niti smatramo da nam je posao, a realno, nemamo ni kapaciteta. Ali vidi se tko redovno stvara i dobiva nagrade, a tko je sporadičan ili slučajni gost u žanru. Imamo svih primjera.

Je li epidemija inspirativna piscima znanstvene fantastike? Koliko je Vama osobno epidemija inspirativna kao motiv za nove sf romane?

Mislim da zapravo i nije. Ako izuzmemo moju “Ndanabovu djecu”, objavljenu 2018., a koja kao pozadinu ima svijet poharan SARS-om. Nisam inače primijetio epidemiju epidemijskih naslova.

Milena Benini obilježila je jedno razdoblje u hrvatskoj znanstvenoj fantastici, a ostavila je trag i u svjetskoj sf literaturi sudjelujući u projektu The Complete Guide to Writing Fantasy. Koliko je u Hrvatskoj poznat teorijski rad Milene Benini i njezin doprinos teoriji žanrova? Kako SFeraKon održava uspomenu na Milenu Benini?

Teorijski i književni rad Milene Benini poznati su. U časopisu Ubiq, koga uređujemo Tomislav Šakić i ja, redovno su objavljivani njeni teorijski tekstovi, ali i priče. A smrt ju je prekinula u nizu romana koje je objavila zadnjih nekoliko godina, i koji su imali dobru recepciju. Gubitak Milene Benini, te nedavno nakladnice, prevoditeljice i autorice Tatjane Jambrišak, tragičan je i nenadoknadiv.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar